ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1961
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Dobro očuvana knjiga , na predlistu ispisana posveta

Pañcatantra (Petoknjižje) je najpoznatije djelo stare indijske proze i jedno od vrhunskih ostvarenja klasične sanskrtske književnosti. Po rasprostranjenosti i broju jezika na koje je do danas prevedeno stavljaju ga na treće mjesto u svijetu, odmah iza Biblije i Komunističkog manifesta. To je, po obliku, zbirka basni, priča i pripovijedaka, u kojima ljudi i životinje nastupaju istovremeno i jednakopravno, te se oba svijeta isprepleću i stapaju u jedan, a po sadržaju to je zbornik životne mudrosti i nauk о umijeću vladanja. Kao mogući autor spominje se brahman Višnušarman, a kao najvjerojatnije, ali također neutvrđeno vrijeme nastanka, 3. stoljeće n.e.
Skladna i rafinirana tvorevina klasične sanskrtske književnosti zarana je počela, kroz mnogobrojne prerade, dorade i prekrajanja i kroz prijevode prijevodâ, poprimati oblik pučke knjige, pa je takva, u raz-ličitim verzijama stala prodirati i na Zapad još u 12. stoljeću, posredstvom perzijskih i arapskih prijevoda. Od tada do danas Pañcatantra zauzima važno mjesto u kulturi Zapada, ne samo zato što je obogatila evropske književnosti novim motivima i pričama, već i zbog toga što je, pojavivši se u vrijeme začetaka mnogih od njih, aktivno sudjelovala i u oblikovanju njihova književnog izraza. Najstariji sačuvani staroslavenski prijevod potječe s kraja 13. ili početka 14. stoljeća, ali gotovo je sigurno da je Pañcatantra u staroslavensku književnost ušla još i prije, paje tako ugrađena i u same početke naše pisane književnosti. U 19. stoljeću Evropa ponovo otkriva Pañcatantra, i odonda se pojavljuju prijevodi na gotovo svim jezicima, pa i na našem, ali se sada prvi put, u ovom NAPRIJED-ovu izdanju pojavljuje u prijevodu sa sanskrtskog izvornika najstarija i najcjelovitija recenzija Pañcatantre, sačuvana pod naslovom Tantrâkhyâyika, koja je od svega sačuvanog materijala najbliža izvorniku.
Ovim djelom jedno od vrhunskih svjetskih kulturnih dostignuća ulazi u našu kulturnu sferu u vrijeme ubrzane kulturne i civilizacijske svjetske integracije, i posebno u času kad upoznavanje izvanevropskih kultura postaje sve veća potreba u našoj sredini, dosad toliko deficitarnoj tekovinama izvanevropskog duha.