ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Tematika: Religija i duhovnost
Jezik: Srpski
Autor: Strani

SAVREMENA PITANJA
v jersko-znanstvene rasprave za naobražene krugove
MOSTAR hrvatska tiskara F.P. 1923.

Katolička crkva i znanost Dr.Fran Binički

odlično očuvana
exlibris

Fran Binički (Malo selo,[1] Mušaluk kraj Gospića, 11. srpnja 1875. – Gospić, 1. svibnja 1945.) bio je hrvatski katolički svećenik, pisac, filozof, novinar, esejist, povjesničar i prevoditelj.

Životopis
Klasičnu gimnaziju završio je u Gospiću, a bogosloviju u Senju (1896. – 1899.)[2] te 1899. služio mladu misu. Bio je članom gospićkog kluba Stranke prava. S njime su surađivali Marko Došen i Bogdan Ogrizović. Binički je bio vatreni pravaš što ga je stajalo i zatvora u međuraću. Blizak Antunu Mahniću u vodstvu i organizaciji Hrvatskog katoličkog pokreta.[2]

Doktorirao je 1902. u Innsbrucku. Godne 1919. župnik je u Širokoj Kuli, a od 1924. u Ličkom Osiku. Pisao je pjesme, eseje i polemike, bavio se novinarstvom. Bio je vrstan prevoditelj, jer je znao grčki, latinski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, engleski, ruski, poljski, češki i bugarski jezik. Bio je župnik župa sv. Josipa u Ličkom Osiku. U Senju je na bogoslovnom učilištu predavao je povijest Crkve i kanonsko pravo te jedno vrijeme i staroslavenski (starohrvatski).[2]

Nakon zauzimanja Gospića i ulaska u grad 4. travnja 1945., partizani su u dvije godine u Gospiću i neposrednoj okolici gradića, na razne načine ubili više od 3500 nevinih osoba. Ista sudbina snašla je i Biničkog.

Uhitili su ga i zatvorili u kaznionicu, gdje je obolio od tifusa, pa još neosuđenog iz gospićke kaznionice sa zakašnjenjem prebacili u gospićku bolnicu, gdje je 1. svibnja 1945. umro u mukama. Tijelo su mu prijatelji prokriomčarili da ne bi bilo oskvrnuto nego dostojno pokopano. Pod plastom sijena kriomice su prevezli i pokopali uz grob njegovih roditelja na katoličkom groblju u Ličkom Osiku, nedaleko od rodnoga mušalučkoga Malog sela. Prozorski zastor za pokrov pokojnom župniku Biničkom poklonila je Katinka Zdunić iz bolničkog susjedstva, a njegovo `otmicu` iz gospićke bolnice pomogao je ondašnji ravnatelj dr. Dane Vuković, kojeg su Židovi nekoliko desetljeća kasnije proglasili pravednikom među narodima.[1]

Djela
Grgur Ninski (1900.), stihovi [4]
Ante Starčević (1900.) [5]
Glasi iz davnine za razgovor hrvatskome puku (1901.), stihovi [6]
Senjkinja (1905.), stihovi [7]
Katarina, kraljica bosanska (1906.), stihovi [8]
Zlatno veslo (1907.), stihovi [9][10]
Tvrtko : epska pjesan (1908.) [11]
Krštenje Hrvata (1910.), stihovi [12]
Leonovo društvo i Enciklopedija (1913.) [13]
Katolička Crkva i znanost (1923.) [14]
Predziđe kršćanstva : povijest katoličke Hrvatske (1924.) [15]
Kule u zraku (1926.), pripovijest [16]
Ivan Hrvaćanin : roman iz hrvatske prošlosti (1931.) [17]
Na ruševinama : pripovijest iz Like u nedavnoj prošlosti (1940.) [18] (elektronička inačica)
Moje tamnovanje (1941.