Tematika: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
ISBN: 305
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!



Paolo Mantegazza je bio italijanski doktor, patolog, antropolog. Njegove misli su posebno utjecale na omladinu. Djela koja je napisao su prevedena na brojne jezike. Uprkos tome danas su njegove knjige gotovo nepoznate. Mantegazza je bio usmjeren ka stvaranju sretnijeg čovjeka. Bavio se istraživanjem biljaka i ljudske seksualnosti

Mantegazza je rođen u Monzi 31. listopada 1831. Nakon što je proveo studentske dane na sveučilištima u Pisi i Milanu, doktorirao je u Paviji 1854. Nakon putovanja po Europi, Indiji i Americi, radio je kao liječnik u Republiku Argentinu i Paragvaj. Vrativši se u Italiju 1858. imenovan je kirurgom u milanskoj bolnici u Milanu i profesorom opće patologije u Paviji. Godine 1870. imenovan je profesorom antropologije na Istituto di Studi Superiori u Firenci. Ovdje je osnovao prvi Muzej antropologije i etnologije u Italiji, a kasnije i Talijansko antropološko društvo. Od 1865. do 1876. bio je zamjenik za Monzu u Parlamentu Italije, a potom je izabran u talijanski Senat. Postao je predmet žestokih napada zbog razmjera u kojem se bavio vivisekcijom.

U vrijeme kada su popularna i službena znanost i kultura u Italiji još uvijek bili pod utjecajem Rimokatoličke crkve, Mantegazza je bio nepokolebljivi liberal i branio je ideje darvinizma u antropologiji, a njegovo istraživanje je pomoglo da se utvrdi kao `prirodna povijest čovjeka `. Od 1868. do 1875. održavao je prepisku i s Charlesom Darwinom. Mantegazzina prirodna povijest, međutim, mora se smatrati iz rasne ili socijalno darvinističke perspektive, što je vidljivo u njegovom `Morfološkom stablu ljudskih rasa`. Ovo stablo preslikava tri principa: jedan europski meta-narativ kontrolira sve mnoge svjetske kulture; ljudska povijest se zamišlja kao progresivna, s europskim ljudskim vrhom napretka i razvoja; konačno, rangiranje različitih rasa na hijerarhijsku strukturu. Ako zamislimo stablo, arijevska rasa je najviša grana, a slijede je Polinežani, Semiti, Japanci i kreće se prema dolje do najniže grane, `Negritos`. Mantegazza je također dizajnirao `Estetičko stablo ljudske rase` sa sličnim rezultatima.

Paolo Mantegazza je također vjerovao da će droge i određena hrana promijeniti čovječanstvo u budućnosti, te je branio eksperimentalno istraživanje i korištenje kokaina kao jedne od tih čudesnih droga. Kada se Mantegazza vratio iz Južne Amerike, gdje je svjedočio upotrebi koke od strane domorodaca, mogao je žvakati redovitu količinu listova koke, a zatim je testirao na sebi 1859. Nakon toga je napisao rad pod naslovom Sulle Virtù Igieniche e Medicinali della Coca e sugli Alimenti Nervosi in Generale (`O higijenskim i ljekovitim svojstvima koke i općenito o prehrani živaca`). S entuzijazmom je primijetio snažan poticajni učinak kokaina u lišću koke na spoznaju:

`... Rugao sam se jadnim smrtnicima osuđenim na život u ovoj dolini suza dok sam, nošen na krilima dva lista koke, leteo kroz prostore od 77.438 riječi, svaka sjajnija od one prije... Sat vremena kasnije, bio sam dovoljno miran da u mirnu ruku napišem ove riječi: Bog je nepravedan jer je učinio čovjeka nesposobnim da podrži učinak koke cijeli život. Radije bih imao životni vijek od deset godina s kokom nego s jednom 10 000 000 000 000 000 000 000 stoljeća bez koke.`

Mantegazza je umro u San Terenzu (La Spezia) 28. kolovoza 1910.

Prevod:
Jovan Danic

Jovan Danić (Beogad, 13. avgust 1854 — Beograd, 20. oktobar 1924) je bio lekar, prvi srpski neuropsihijatar.[1]

Studirao je pravo na Velikoj školi u Beogradu, a studije medicine u Cirihu, Vircburgu i Parizu. Tokom srpsko turskog rata 1876 — 1878, bio je lekar zaječarskog garnizona. Po okončanju rata prelazi za šefa odeljenja u Vojnoj bolnici u Beogradu, da bi 1881. prešao u Duševnu bolnicu, čiji je upravnik postao 1886. Penzionisan je 1911. godine.

Bio je predsednik Glavnog sanitetskog saveta, dugogodišnji predsednik Srpskog lekarskog društva i Lekarske komore za Srbiju, Vojvodinu i Srem. Objavio je niz članaka, referata i prikaza u Srpskom arhivu i Narodnom zdravlju a prevvodio je poznata medicinska dela, od kojih je naznačajnije Sistem higijene profesora Rajha. Autor je studije O duševnom bolu i knjige Genije i ludilo. Knjigu „Duševne bolesti u Srbiji“ napisao je u saradnji M. Cvijetićem.