ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine

JANKO LESKOVAR

PROPALI DVORI - pripovijest - I izdanje

Izdavač - Matica hrvatska, Zagreb

Godina - 1896

124 strana

18 cm

Edicija - Zabavna knjižnica Matice hrvatske

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja

Ocena očuvanosti - 3+


`Krajem 80-ih i početkom 90-ih godina 19. stoljeća realističku rodoljubnu i socijalnu tematiku zamjenjuje individulizacija likova, psihološko motiviranje njihovih postupaka te analiza duševnih stanja karaktera. Janko Leskovar, uz Antuna Gustava Matoša, bio je predvodnik novih modernističkih strujanja u hrvatskoj književnosti. Autor je zaokupljen samo jednom bitnom temom: tragičnim sudbinama glavnih junaka koji stoje na pragu ostvarivanja idealne ljubavi koju na kraju ipak ne uspiju realizirati. (Šicel, 1999: 698) Središnja tema Propalih dvora svodi se na neostvarenu ljubav Pavla Petrovića i Ljudmile Borković. Do ostvarenja ljubavi ne dolazi zbog emocionalne i misaone zakočenosti glavnog muškog lika. (Šicel, 2005: 88) Naslov romana Propali dvori upućuje na poetiku napisanu na podlozi realističke matrice. Naviještena je tema propadanje dobrovačkih plemića. (Matanović, 1997: 129) „Ne prekidajući se Ljudmila stade dalje da pripovijeda, kako je prije silna služinčad i potrošila najviše sama, što bi gospodarstvo ponijelo, jedva nešto da bi preostajalo. Sada služinčadi nemaju, a i ne trebaju. Stoke ne goje u velike. Otac umah na livadama prodaje travu, a polja uzeše seljaci u zakup.“ (Leskovar, 1997: 21) Leskovara uz realističku tradiciju vežu društveni ambijenti i atmosfere u kojima su smješteni glavni likovi te prisutna socijalna motivacija pojednih likova. (Šicel, 2005:88) Pavao, Ljudmila i Marija zastupnici su različitih svijetova. Pavao i Marija slični su po društvenim okolnostima iz kojih dolaze, dok su Pavao i Ljudmila slični po osjećajima i razumijevanju svijeta. Roman dotiče središnja mjesta važna za razumijevanje društva iz kojeg dolaze likovi. (Matanović, 1997: 130) Odjeci realizma u romanu najvidljiviji su u liku starog Petrovića kao tipičnog predstavnika društvenog sloja u bogaćenju i koji od siromašnog seljaka postaje uglednik. Nasuprot sve bogatijeg Petrovića stoji Ljudmilin otac kao predstavnik plemićkog, vlastelinskog sloja u propadanju. (Milanja, 1987: 46) „Sjetivši se toga plemstva, Borković se iznovice zamisli u tu ljubav. Petrovići bijahu prije dobrovaćki kmetovi. Premećući obiteljske spise našao je ispravu, gdje bijaše potanko navedeno, što su imali kao kmeti činiti vlastelinstvu dobrovačkom.“ (Leskovar, 1997: 99)

U romanu se pokušava tematizirati društvena problematika: propast plemstva te uzdizanje i bogaćenje kmetstva, to jest pojava nove klase na društvenoj sceni. Takva društvena uvjetovanost mora se uzeti u obzir prilikom analize odnosa Pavla i Ljudmile. Raskol između Ljudmile i Pavla, 7 osim Pavlove neodlučnosti i nedostatka hrabrosti, leži u klasnoj razlici. (Milanja, 1987: 37) „Njega je naskoro ostavio prvi dojam, što ga obuzeo sa sreće ćerine. Pojavio se hladni razbor... Vidio je Petrovićev seljački dom, njegove roditelje... Kako bi njegova ćerka pristala u tu kuću! To su dva različita svijeta, među kojima mora da dođe do razočaranja...“ (Leskovar, 1997: 68) Osim problematiziranja odnosa između plemićkog i kmetskog sloja, Leskovar daje prikaz društvene i političke situacije u Hrvatskom zagorju. „Agitacija socijalne demokracije, što se bila podigla u njegovu zavičaju, stišala se. Teorije, što su ih neiskusni mladi ljudi donijeli iz grada, nijesu se mogle da upotrijebe na selu. To su napokon uviđali i sami agitatori, pa se sprijateljili sa starim poretkom. Prvi vođa, što ga je Petrović upoznao kod svog strica, posvema je pače napustio teoriju o općem radu, pa okaniv se i poljodjelstva i svoga zanata, otvori dućančić i sjedaše u njem od jutra do mraka...“ (Magdalena Hasija)`


Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.