ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Jezik: Hrvatski / srpski
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine

PREGLED HRVATSKE I SRPSKE KNjIŽEVNOSTI I OGLEDI ZA 3. I 4. RAZRED TRGOVAČKIH AKADEMIJA, napisao Dr. Dragutin Prohaska, docent u Višoj trgovačkoj školi u Pragu, štampa i naklada Hrv. štamparskog zavoda d. d., Zagreb, 1923.

Naknadni tvrdi kartonski poluplatneni povez.
Vrlo dobra očuvanost, bez oštećenja. Sadrži pečat i potpis prethodnog vlasnika.
Jezik hrvtaski / srpski, latinica, VIII+416 str.

Ređe.

DRAGUTIN PROHASKA, hrvatski književni istoričar i kritičar (Osijek, 7. V. 1881 – Prag, 16. IX. 1964). Studije slavistike i germanistike završio je u Beču. Godine 1905–20. bio je gimnazijski profesor u Zagrebu, potom je otišao u Prag kao lektor za hrvatski jezik, a od 1934. bio je docent na praškoj Visokoj školi za ekonomiju. Pisao je istorijske rasprave, preglede, udžbenike, prikaze i kritike o hrvatskoj i srpskoj književnosti, kao i o širim slavističkim problemima (`Ignjat Đorđić i Antun Kanižlić: studija o baroku u našoj književnosti`, 1909; `Vrazove Đulabije`, 1910; `Ilirizam u Osijeku`, 1913; `Povijesna građa Gundulićeva Osmana u suvremenom izvještaju`, 1913; `Komedija staroga Zagreba`, 1916; `Naraštaji najnovije hrvatske književnosti 1850–1915`, 1916; `O pjesniku slobode: studija o književnom radu Ive Vojnovića`, 1918; `Pregled hrvatske i srpske književnosti`, 1919; `Fjodor Mihajlovič Dostojevski: studija o sveslavenskom čovjeku`, 1921; T. G. Masaryk, 1927., i dr.). Težište je postavljao na biografsko-idejno osmišljavanje književno-istorijskih celina, te je nastojao da ostvari merodavne sinteze, u kojima je bio egzaktan i objektivan. U radu više eklektičar i sistematičar nego analitičar, nije se okušavao u estetskom vrednovanju književne baštine. Temeljni mu je kriterijum u književnim ocenama bilo filozofsko-moralno stajalište, s pozicija nacionalno-idealističkoga vlastitog opredeljenja sveslavenskoga dosega. Pisao je o savremenim hrvatskim piscima (M. Krleži, I. Andriću, S. Kolaru, B. Ogrizoviću, U. Donadiniju), o dubrovačkom književnom krugu od I. Đurđevića do I. Vojnovića, o hrvatskom romantičkom pokretu (S. Vraz, I. Mažuranić) i piscima na prelazu iz XIX. u XX. vek, o ženskim likovima u hrvatskoj književnosti i dr. Bio je stalni saradnik `Savremenika` i `Hrvatske njive`. Danas se njegovi radovi cene naročito u kulturno-istorijskom značaju, a izdvajaju se prilozi proučavanju hrvatske epike (Mažuranićeve `Smrti Smail-age Čengića` i Kanižlićeve `Svete Rožalije`) te studije o I. Vojnoviću.