Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Književnost
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Плави доброћудни вали / Милица Јанковић
Београд 1929 (Београд : `Туцовић`)
158 стр. ; 18 cm
Удружење наставница средњих и стручних школа ; књ. 1
odlično očuvano RETKO!
Poznanstvo sa Šantićem
Stojan Stević
Kate Marćeli
Bogdan
Na ostrvu
...
Milica Janković (Požarevac, 23. novembar 1881 — Niška Banja, 27. jul 1939) je bila srpska književnica. Koristila je pseudonime: L. Mihajlović, Leposava Mihajlović.
Milica Janković je rođena u Požarevcu, u uglednoj trgovačkoj porodici - otac joj je bio poznati požarevački trgovac Danilo Janković. Imala je dve starije sestre i mlađeg brata.
Porodične okolnosti u njenom najranijem detinjstvu su bile veoma nepovoljne. Njen otac je pretrpeo velike finansijske gubitke i doveo porodicu na ivicu egzistencije. To se odrazilo na brak i dovelo do njegovog razvoda. Zbog porodičnih nesuglasica, 1884. godine, Miličina majka sa njom, njenim sestrama i bratom odlazi od supruga i vraća se svojim roditeljima i bratu u Veliko Gradište, prekidajući sve kontakte sa suprugom. Zbog toga se Milica svog oca gotovo nije ni sećala.
Osnovnu školu je završila u Velikom Gradištu, u Beogradu šest razreda Više ženske škole i kao učenica Bete i Riste Vukanović, Slikarsku školu (1902), koja je u tom trenutku bila privatna obrazovna ustanova. Potom je učitelj veština u Višoj ženskoj i Učiteljskoj školi u Kragujevcu (1902—1906). Godine 1904. je radi stručnog usavršavanja boravila u Minhenu. Naučila je ruski i francuski i prevodila je s ruskog.
U 21. godini razbolela se od tuberkuloze i kostobolje. Rat 1914. je zatiče u Splitu na lečenju. Preko Italije i Grčke vraća se u Srbiju. Okupaciju 1915 — 1918. je provela bolesna u Vrnjačkoj Banji i Trsteniku. Posle rata je nastavnica crtanja u Drugoj ženskoj gimnaziji u Beogradu. Lečila se u banjama, na moru i u Parizu (1928). Zatim je skoro 20 godina bila nepokretna, vezana za postelju. Pisala je pesme u stihu i prozi, pripovetke za odrasle, omladinu i decu, romane, putopise, skice, prigodne članke, književne i umetničke prikaze.
Zbirke pripovedaka
Ispovesti (S. B. Cvijanović, Beograd, 1913. - pod pseudonimom L. Mihajlović 254 str.) [1][2]
Neznani junaci (Beograd, 1919.) [3][4]
Kaluđer iz Rusije (Sarajevo, 1919.) [5][6]
Čekanje (Beograd, 1920.) [7][8]
Naši dobrotvori (Izdato i na Brajevom pismu)[9]
Smrt i život (Izdavačka knjižarnica Napredak, Beograd 1922.)[10]
Plavi dobroćudni vali (Beograd 1929.) [11][12]
Među zidovima (Beograd 1932.) [13][14]
Putem (Geca Kon, Beograd, 1932.) [15][16]
Ljudi iz skamije (Srpska književna zadruga, kolo XL, knjiga 270, Beograd, 1937. 151 str.) [17][18]
Romani
Pre sreće (Književni jug, Zagreb, 1918. 162 str.) [19]
Plava gospođa (Srpska književna zadruga, Beograd, 1924. 151 str.)[20][21]
Mutna i krvava, (Geca Kon, mek povez, 367 strana, Beograd, 1932.) [22]; II izdanje: Beograd, Službeni glasnik 2012.[23][24]
Pripovetke za decu
Priroda i deca (Rad, Beograd 1922. 147 str.) sa ilustracijama [25] Milice Čađević [26]
Istinite priče o deci i za decu (Izdanje I. Đ. Đurđevića, Beograd-Sarajevo, 1922. 156 str.) [27][28]
Pripovetke za školsku omladinu I (Ujedinjenje, Beograd,1927.)[29]
Pripovetke za školsku omladinu II (Ujedinjenje, Beograd, 1929.)
Zec i miš. Priče o životinjama (Srpska književna zadruga, Beograd, 1934. sa 12 ilustracija Bete Vukanović)[30]
Žuta porodica i druge priče (Beograd, 1935.)[31]
aleksa šantić