Cena: |
790 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje Organizovani transport: 70 din |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Smederevska Palanka, Smederevska Palanka |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1900 - 1949.
Autor: Domaći
Tematika: Istorija
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
Preštampano iz NOVE JUGOSLAVIJE, br.2, 1944.
16 strana, manji format.
Još jedan komunistički pamflet pisan od strane čuvene Mitre Mitrović
Korice kao na slikama, ujedno su se odvojile od sadržaja.
Unutra odlična sem kraćeg zapisa na poslednjoj strani.
Beogradski univerzitet je u to vreme bio snažno uporište levice čije su ideje jednakosti i slobode ponele mnoge darovite mlade ljude iz svih društvenih slojeva.[2] Tokom studija na Filozofskom fakultetu, Mitra je pristupila studentskom revolucionarnom pokretu i 1931. godine postala član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Bila je jedna od najaktivnijih studenata-komunista na Beogradskom univerzitetu. Učestvovala je u svim akcijama i demonstracijama koje je tada ilegalna Komunistička partija Jugoslavije organizovala na Univerzitetu.
U članstvo Komunističke partije Jugoslavije primljena je 1933. godine na Filozofskom fakultetu. Izvršavala je razne partijske zadatke, išla je kao kurir u unutrašnjost i prenosila partijski i ilegalni propagandni materijal. U atmosferi kad vlast na svaki pokret kao odgovor ima samo represiju, i Mitra je u toku studija vise puta hapšena.
Diplomirala je 1934. godine na Filozofskom fakultetu, na grupi za srpskohrvatski jezik i književnost[2], nakon čega se zaposlila u Skupštini grada Beograda. Služila je u to vreme kao veza za članove Centralnog komiteta i instruktore iz inostranstva. Godine 1935. uključila se u Ženski pokret, gde je formirala Omladinsku sekciju Ženskog pokreta i bila njena prva predsednica. Bila je u grupi koja je osnovala list „Žena danas“ i bila član redakcije ovog lista. Ubrzo, njeno ime postaje neodvojivo od širokog antifašistickog pokreta žena izvan Univerziteta i emancipatorskog lista Žena danas.[2]
Njena velika ljubav sa već poznatim revolucionarom, robijašem i piscem, Milovanom Đilasom, rođena je u tim vremenima.
Godine 1939. poslata je kao instruktor u partijsku organizaciju u fabrici Vlade Ilića i u tom svojstu učestvovala u organizovanju štrajkova u ovoj, a i u drugim fabrikama. U godinama pred Drugi svetski rat bila je član Rejonskog komiteta KPJ na Dorćolu i član Komisije za rad među ženama pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju.
U vreme okupacije Kraljevine Jugoslavije, samo dan po ulasku Nemaca u Čačak, 18. aprila 1941. godine u Virovu, u kući poznatog revolucionara Milojka Ćirjakovića, održan je sastanak istaknutih komunista sa područja Čačka i Užica, kome su prisustvovali Petar Stambolić, Miloš Minić, Mitra Mitrović i mnogi drugi. Na sastanku je razmatrana situacija koja je nastala posle kapitulacije Jugoslovenske vojske. Donet je zaključak da se radi na pripremi naroda za oružanu bobu, pa u tom cilju, treba prikupljati oružje i vojnu opremu i skrivati ih da ne padnu u ruke okupatoru.[3]
Kolona delegata dolazi na zasedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943. U prvom planu pop Vlada Zečević i Mitra Mitrović, većnici iz Srbije.
Mitra je potom radila u Rejonskom komitetu KPJ na Dorćolu. Jula 1941. godine bila je uhapšena i poslata u Banjički logor, odakle je posle mesec dana prebačena u zatvorsku bolnicu u Vidinskoj ulici. Uz pomoć stražara uspela je da pobegne, zajedno sa Verom Vrebalov i Natom Hadžić. Oktobra 1941. godine prebacila se u Mačvanski partizanski odred, a zatim u oslobođeno Užice, gde je radila u Agitpropu i postala član Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju i član Glavnog Narodnooslobodilačkog odbora Srbije, u kome je radila na pitanjima prosvete i školstva. Novembra 1941. godine s Glavninom partizanskih snaga povukla se iz Užica u Sandžak, i sve vreme bila na rukovodećim partijskim dužnostima u Narodnooslobodilačkom pokretu.
Nakon pohoda partizana u Bosansku Krajinu i stvaranja oslobođene teritorije poznate kao `Bihaćka republika`, 1. oktobra 1942. je obnovljeno izlaženje lista „Borba“ u selu Driniću. Mitra Mitrović je radila kao član redakcije „Borbe“ i učestvovala je u organizovanju Antifašističkog fronta žena. Na Zemaljskoj konferenciji u Bosanskom Petrovcu, decembra 1942. godine izabrana je za člana Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije, a na Prvom zasedanju AVNOJ-a u Bihaću izabrana je za člana AVNOJ-a. Kasnije je o Bosanskoj Krajini i tom periodu pisala kao o najsvetlijem periodu Narodnooslobodilačke borbe.
Bila je ministarka prosvete u Prvoj Vladi Narodne Republike Srbije. Kasnije se nalazila na funkcijama - predsednika Saveta za prosvetu i kulturu Vlade NR Srbije i direktora Saveznog zavoda za školstvo. Birana je za narodnog poslanika Narodne skupštine Srbije i Savezne skupštine SFRJ u više saziva. Bila je član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije i član Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije.
Početkom 1950-ih godina, ona se solidariše sa pobunom Milovana Đilasa, iako tada već nisu bili u braku. Deleći sudbinu svih kritičara komunističke partije iznutra, Mitra Mitrović je uklonjena sa političke scene u svojoj četrdeset prvoj godini.
Prvo i poslednje oglašavanje Mitre Mitrović posle decenija ćutanja došlo je krajem 1980-ih godina, posle prvih javnih Đilasovih istupa. Njeni tekstovi svedoče o njihovoj nadi da se, posle sloma rigidnog režima, Jugoslavija okreće demokratiji. Brutalni šovinizam koji se pretočio u krvavu ratnu zbilju, uništio je tu nadu.
Umrla je aprila 2001. godine u Beogradu.