Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2002
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Emocionalno zdravlje – preobrazba straha, ljutnje i ljubomore u kreativnu energiju – Osho Rajneesh 266 str. 1760 din.
Osho Rajneesh
EMOCIONALNO ZDRAVLJE
PREOBRAZBA
STRAHA, LJUTNJE I LJUBOMORE
U KREATIVNU ENERGIJU
DIO I
Poglavlje 1
RAZUMIJEVANJE PRIRODE EMOCIJA
Emocije ne mogu biti trajne. Zato se i zovu `emocije` –
riječ potječe od riječi `motio,` što znači pokret. One se
kreću; stoga se zovu `emocije`. Od jedne do druge, vi se
stalno mijenjate. U jednom trenutku ste tuţni, u drugom
ste sretni; ovog trenutka ste ljuti, a već sljedećeg
suosjećajni. U ovom trenutku nekog volite, već sljedećeg
ste ispunjeni mrţnjom; jutro je bilo divno, a noć je
grozna. Tako se to odvija. Ovo ne moţe biti vaša priroda,
jer potrebno je da iza svih ovih promjena stoji nešto
poput niti koja će ih drţati na okupu.
U vijencu vi vidite cvijeće, ali ne vidite nit oko kojeg je
načinjen. Emocije su kao cvijeće u vijencu, ponekad
procvjeta bijes, ponekad tuga, nekad sreća, nekad bol, a
neki put procvjeta patnja. Ove emocije predstavljaju
samo cvijeće, dok je vaš cijeli ţivot vijenac. Nit mora
postojati; inače biste se odavno rasuli na dijelove. Vi
trajete kao cjelina – dakle što je ta nit, ta zvijezda
vodilja? što je to što je trajno u vama?
PRVA JE STVAR MEHANIZAM UMA
Vašim emocijama, osjećajima, mislima - cijelom paletom
umnog alata – manipulira vanjština. Sa znanstvene strane
to je sada postalo mnogo jasnije, ali mistici čak i bez
znanstvenih istraţivanja već tisućama godina govore istu stvar – da sve ono što ispunjava vaš um i nije vaše; vi ste
baš izvan toga. Jedini problem je što se poistovjećujete s
tim stvarima. Netko vas, na primjer, uvrijedi i vi
pobesnite. Mislite da vi postajete bijesni, ali znanstveno
govoreći uvreda te osobe funkcionira kao daljinski
upravljač. Osoba koja vas je uvrijedila upravlja vašim
ponašanjem. Vaš bijes je u njezinim rukama; vi se
ponašate kao marioneta. Zvuči gotovo nevjerojatno, ali
znanstvenici danas mogu uz pomoć elektroda ispitati
različite centre mozga. Mistici o tome govore već
tisućama godina, ali znanstvenici su tek skoro otkrili da u
mozgu postoji stotine centara koji potpuno kontroliraju
naše ponašanje. Elektroda se moţe staviti na odreĎeni
centar – na centar za bijes, primjerice. Nitko vas ne
vrijeĎa, nitko vas ne poniţava, nitko vam ništa ne govori;
vi sjedite u tišini, a onda netko pritisne gumb na
daljinskom i vi pobjesnite! Osjećaj je vrlo čudan, jer
nigdje ne vidite razlog zbog čega ste pobjesneli. Moţda
ćete ga nekako racionalizirati. Vidite li čovjeka koji
prolazi hodnikom i sjetite se da vas je uvrijedio – naći
ćete neki razlog za racionaliziranje samo da biste se
utješili i uvjerili sebe da ne ludite. Sjednite u tišini ... i
iznenada, bez ikakve provokacije, osjetite bijes? Isti taj
daljinski upravljač moţe vas učiniti sretnima. Sjedeći u
stolici vi počinjete se smijati, onda pogledate oko sebe -
ako vas netko gleda, pomislit da ste poludjeli! Nitko ništa
nije rekao, ništa se nije dogodilo, nitko se nije okliznuo
na koru od banane, pa zašto se onda smijete? Vi ćete to
racionalizirati, pokušat ćete naĎi neki racionalni osnov za
svoje smijanje. Najčudnije je što ćete i slijedeći put, kada
se pritisne prekidač i počnete se smijati, ponovo početi
misliti na isti racionalan razlog, na istu stvar koja vas je umirila, na isto objašnjenje – a čak ni ta racionalizacija
nije vaša! To skoro da podsjeća na gramofonsku ploču.
Dok sam čitao o znanstvenim istraţivanjima ovih
centara, sjetio sam se svojih studentskih dana. Sudjelovao
sam na debati izmeĎu univerziteta; sva sveučilišta u
zemlji su sudjelovala. Sanskrtski univerzitet iz Varanasija
je takode sudjelovao, ali studenti s Sanskritskog
univerziteta su se, naravno, osjećali pomalo inferiornije u
usporedbi s natjecateljima s ostalih sveučilišta. Oni su
poznavali stare zapise, znali su poeziju napisanu na
sanskrtu, dramu, ali nisu bili upoznati sa suvremenom
umjetnošću, knjiţevnošću, filozofijom ili logikom. A
kompleks inferiornosti djeluje na čudan način... Pošto
sam ja završio izlaganje, poslije mene je bio predstavnik
Sanskritskog sveučilišta. Samo da bi impresionirao
publiku i prikrio svoj osjećaj inferiornosti, započeo je
govor citatom Bertranda Russella koji je zapamtio -
studenti Sanskritskog sveučilišta su više od bilo koga
sposobni pamtiti. Ali uslijd njegovog strah od nastupa...
on nije znao ništa o Bertrandu Russellu, nije znao ništa o
onome što je citirao. Bolje bi bilo da je citirao nešto iz
sanskrita, jer bi mu to bilo lakše.
Za stao je na sredini - baš usred rečenice je stao. A ja sam
sjedio pored njega, jer sam upravo završio. Vladala je tišina,
on se znojio, i da bih mu pomogao, rekao sam mu: `Počnite
ponovo`, jer što se drugo moglo učiniti? On se samo ukočio.
Rekao sam mu: `Ako ne moţete nastaviti, počnite ponovo;
moţda ćete se sjetiti. ` Tako je počeo ponovno: `Braćo i sestre
...` i u istom momentu je opet stao. Sada je to već prešlo u
šalu. Cijela dvorana je vikala: `ponovo!` Našao se u teškoj
situaciji. Niti je mogao nastaviti, niti je mogao ćutati; to bi izgledalo previše idiotski. Zato je morao početi ponovno. Ali
bi stao na samom početku. `Braćo i sestre ...` Cijelih petnaest
minuta slušali smo samo taj dio - kako započinje sa: `Braćo i
sestre ...`, i dolazi do dijela u kojem zapinje, uvijek i svaki put.
Kada je njegovo vrijeme isteklo, sjeo je do mene. Rekao mi je:
`Vi ste krivi za sve!` Ja sam rekao: `Pokušavao sam vam
pomoći.` Upitao je `Zar je to pomoć?` `Svakako biste bili u
neprilici`, rekao sam mu. `Ovako su bar svi uţivali - osim vad,
što mi je razumljivo. Ali treba da te radujete što ste usrećili
druge ljude! Zašto ste izabrali baš taj citat? Kada sam vam
govorio da počnete ponovno, niste morali krenuti od samog
početka - mogli ste preskočiti citat, nije bilo potrebe za njim.
`Ali čitajući znanstveno istraţivanje otkrio sam da se centar za
govor ponaša baš kao gramofonska ploča, meĎutim, uz jednu
vrlo čudnu i posebnu karakteristiku; kada sklonite iglu s ploče,
a zatim je ponovo vratitite na isto mjesto, ploča nastavlja dalje.
Ali kada je centar za govor u pitanju, kada se igla ukloni, a
zatim ponovno vrati, centar se istog trenutka vraća na sam
početak. Kada se ovako nešto dogodi, moţete li reći da ste vi
gospodar onoga što govorite? Jeste li gospodar svojih
osjećaja? Sigurno je da nikakve elektrode nisu zakačene za
vas, ali se biološki gledano dogaĎa ista stvar. Kada vidite
odreĎeni tip ţene, vaš um odmah reagira: `Kako je lijepa!` To
nije ništa drugo do daljinski upravljač. Ova ţena predstavlja
daljinski upravljač povezan s elektrodama, a vaš centar za
govor je samo pustio snimljenu rečenicu:` Kako je lijepa! `
Um je mehanizam. On ne predstavlja vas. On snima stvari iz
vanjskog svijeta, a zatim reagira na vanjsku situaciju sukladno
tim snimkama. To je jedina razlika izmedu hindu,
muhamedanskog, kršćanskog i ţidovskog sljedbenika -
različiti gramofonski snimci. Ali unutar njih nalazi se jedno
čovječanstvo. Kada pustite gramofonski ploču... ona moţe biti
na hebrejskom, na sanskritu, moţe biti na perzijskom, ili na arapskom, ali to je jedan isti stroj koji pušta ploče. Mašini nije
vaţno da li pušta ploču na hebrejskom ili sanskritu.
Sve vaše religije, sve političke ideje, svaki kulturni stav nisu
ništa drugo do snimci. U odreĎenim situacijama, odreĎena
ploča počne svirati.
Postoji jedan lijep dogaĎaj iz ţivota jednog od najmudrijih
kraljeva Indije, Raje George-a. On je bio vrlo zainteresiran za
mudre ljude. Njegova blagajna bila je namenjena samo jednoj
stvari - da sakupi sve mudre ljude iz svoje zemlje, koliko god
to koštalo. Njegov glavni grad bio je Ujjain, a na dvoru je
imao trideset najpoznatijih ljudi svoje zemlje. To je bio
najsnaţniji dvor u cijeloj zemlji.