ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Godina izdanja: Ss
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Relativistička teorija gravitacije

The relativistic theory of gravitation

Anatoliĭ Alekseevich Logunov



Anatolij Aleksejevič Logunov (ruski: Anatolij Alekseevič Logunov; 30. prosinca 1926. - 1. ožujka 2015.) bio je sovjetski i ruski teorijski fizičar, akademik Akademije znanosti SSSR-a i Ruske akademije znanosti.[1] [nije prošla verifikacija] [2] ] Dobitnik je Bogoljubovljeve nagrade 1996.

Biografija
Anatolij Logunov rođen je u selu Obšarovka, sada u Privolžskom okrugu, Samarska oblast, Rusija. Godine 1951. diplomirao je na Moskovskom sveučilištu gdje je studirao teorijsku fiziku. Od 1954. do 1956. radio je na Moskovskom sveučilištu,[3] kasnije je radio u Zajedničkom institutu za nuklearna istraživanja (Dubna). Doktor znanosti postao je 1959., a profesor 1961.[4] Godine 1968. izabran je za dopisnog člana Akademije znanosti SSSR-a.[5] Godine 1971. na Fizičkom fakultetu Moskovskog sveučilišta osnovana je katedra za kvantnu teoriju i fiziku visokih energija. Anatolij Logunov bio je voditelj ovog odjela od samog početka, barem do 2006. godine.[2] Godine 1972. Anatolij Logunov izabran je za akademika za područje nuklearne fizike.[6] Od 1977. do 1992. bio je rektor Moskovskog sveučilišta. Anatolij Logunov preminuo je 1. ožujka 2015. u Moskvi, Rusija. Pokopan je na groblju Troyekurovskoye u Moskvi.

Istraživanje
Logunov je dao značajan doprinos fizici elementarnih čestica[7][8] i kvantnoj teoriji polja.[9] Godine 1956. izgradio je generalizirane konačne multiplikativne renormalizacijske grupe i funkcionalne i diferencijalne renormalizacijske grupe jednadžbi elektrodinamike u slučaju proizvoljne kalibracije.[2][10] Zajedno s Pjotrom Isajevim (ruski: Pëtr Stepanovič Isaev), Levom Solovjevom (ruski: Lev Dmitrievič Solovʹev), Albertom Tavhelidzeom (ruski: Alʹbert Nikiforovič Tavhelidze) i Ivanom Todorovim (bugarski: Ivan Todorov) i dr. izveo je disperzijske relacije za različite procese međudjelovanja elementarnih čestica, među kojima su i procesi fotorađanja
π{\displaystyle \pi }-mezoni u nukleonima.[11] Proučavao je Bellov paradoks svemirskog broda,[12] ideje Henrija Poincaréa.[13]

Relativistička teorija gravitacije
Nakon proučavanja djela Poincarea, Lorentza, Hilberta i Einsteina do detalja, Logunov i njegovi kolege razvili su relativističku teoriju gravitacije (RTG), teoriju gravitacije alternativnu općoj teoriji relativnosti.[14][15] RTG je konstruiran u okviru specijalne teorije relativnosti. Tvrdi da se gravitacijsko polje, kao i sva druga fizikalna polja, razvija u prostoru Minkowskog, dok je izvor tog polja očuvani tenzor energije-momenta materije, uključujući i samo gravitacijsko polje. Ovaj pristup omogućuje konstruiranje, na jedinstven i nedvosmislen način, teorije gravitacijskog polja kao mjerne teorije. Ovdje nastaje učinkovit Riemannov prostor, koji doslovno ima prirodu polja.[16][17] Za razliku od Opće teorije relativnosti (GR), prema kojoj se prostor smatra Riemanovim zbog prisutnosti materije, a gravitacija se smatra posljedicom prostor-vremena koje pokazuje zakrivljenost, RTG gravitacijsko polje ima spinove 2 i 0 i predstavlja fizičko polje u Faradayu -Maxwellov duh. U RTG-u, za razliku od GR-a, ispunjeni su zakoni održanja energije-momenta i kutnog momenta. Štoviše, analize razvoja homogenog i izotropnog svemira unutar RTG-a dovode do zaključka da je svemir beskonačan, te da je `ravan`. Razvija se ciklički od određene maksimalne gustoće prema dolje do minimuma i tako dalje. Stoga se u prošlosti nije dogodio točkasti Veliki prasak. U svakoj točki prostora postojalo je stanje visoke gustoće i visoke temperature. Teorija također predviđa postojanje velike skrivene mase `tamne tvari` u Svemiru i nemogućnost beskonačnog gravitacijskog kolapsa (nema crnih rupa).