Godina izdanja: 2021
ISBN: 978-86-89535-34-1
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

PUKOVNIK MIRKO RADAKOVIĆ

KORDUN OD LJEPOTE DO GOLGOTE

Izdavač - Udruženje `Krajiški privrednik`, Beograd; URVIO `Biocenoza`, Beograd

Godina - 2021

426 strana

24 cm

ISBN - 978-86-89535-34-1

Povez - Tvrd

Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja



SADRŽAJ:
Izvod iz recenzije prof. dr Momčila Subotića
Izvod iz recenzije prof. dr Dragana Škobalja
UVODNE NAPOMENE

POJAM I POIMANJE KORDUNA

KORDUNAŠKE ELEGIJE

NARODI KOJI SU ŽIVELI NEKADA I KOJI ŽIVE SADA NA KORDUNU

VOJNA KRAJINA
Nastanak Vojne krajine
Gornja vojna krajina - Karlovački generalat
Ukidanje Vojne krajine
Kordun u hrvatskom šematizmu 1881-1918. godine
Životne iskrice Gornje vojne krajine

KORDUNAŠI U PRVOM SVETSKOM RATU
Ono što trebamo znati
Kordunaši i SPC u pozadini fronta i u austrougarskim zatočeništvima
Mobilizacija
Kordunaši - austrougarski vojnici
Kordunaši na Galiciji
Kordunaši - ruski zarobljenici - Solunski dobrovoljci
Kordunaši `Amerikanci` - srpski dobrovoljci iz SAD
Kordunaši koje je Veliki rat zatekao u Srbiji
Kordunaši na spec. zadacima i složenim ulogama Vojske Srbije
Kordunaši `Zeleni kadar`
Referisanje vojvode Mišića kralju Aleksandru
Zaključak

POKOLJ – ETNIČKO ČIŠĆENJE KORDUNA 1941-1945. GODINE
Koliko je živelo Srba na Kordunu
Kordun u ratu za opstanak 1941-1945. godine
Poginuli u ratu za opstanak 1941-1945. godine
Pokolj na Kordunu države Hrvatske (NDH) civilnog stanovništva rukom ustaša i komšija Hrvata
Hrvatski zločini nad golorukim srpskim narodom Korduna 1941-1945. godine
Pokolj, ubistva i progon sveštenika SPC 1941-1945. godine
Spisak stradalih Velikomučenika SPC u Eparhiji gornjokarlovačkoj 1941-1945.
Pregled stradanja duhovnih Otaca na Kordunu
Zločini - stradanja hramova SPC 1941-1945. i 1991-1995. god.
Hramovi na Kordunu
Istorijski spomenici - svedoci golgote na Kordunu u borbi za opstanak
Ko je Petar Zinaić - Pepa?

KORDUN U NASTAVKU RATA ZA OPSTANAK 1991-1995. GODINE
Povampireni klero-fašizam
Borci Korduna u ratu za opstanak 1991-1995. godine iz ugla profesije i svedoka događanja
Kordunaši koji nisu branili Kordun u ratu za opstanak 1991-1995. godine
Poginuli u ratovima za opstanak
Uporedni parametri u ratovima za opstanak
Dvadeseti vek - etnička čišćenja Kordunaša u miru i ratu
Šta su Kordunaši čuli, naučili u ratu za opstanak 1991-1995. godine
Kapitulacija 21. `kordunaškog` korpusa ili Sporazum
`Oluja` pojam, tumačenje i štetnost korišćenja u govoru i korespondiranju

KULTURA ŽIVLJENJA SRBA KORDUNAŠA
Ljepote Korduna u prošlosti
Istina o Kordunašicama
Izreke i misli ljudi i naroda, poučne za Kordunaše i njihove potomke

KAKO ČUVATI IDENTITET KORDUNAŠA
Kordunaši i Kordunašice čuvari i graditelji srpskog krajiškog identiteta
Identitet Kordunaša bez Korduna
Kako čuvati identitet Srba Kordunaša

PRILOZI
Karlovačko vladičanstvo pod vladom francuskog cara Napoleona I (Prilog br. 1)
Sa puteva istorije Korduna - dobrovoljci sa Korduna u Prvom svetskom ratu (Prilog br. 2)
Početak raspada i hronološki sled radnji (Prilog br. 3)
Brijunski transkript u cijelosti (Prilog br. 4)
Ubistvo u koloni (Prilog br. 5)
Etno-kuća Kosanović, Čonoplja (Prilog br. 6a)
Žena Korduna Anka Mihajlović, Kljajićevo (Prilog br. 66)
Etno kutak u Čonoplji - nasleđe koje moramo negovati (Prilog br. 6v)

Skraćenice
Literatura
O autoru
Pogovor


`Sama knjiga, odnosno njena poglavlja predstavljena su u segmentima koji su uključivali periode ljudske civilizacije sve od željeznog doba do sadašnjih dana. Istaknuto je da su na početku tu živjela dva ilirska plemena Kolopotijani i Japodi, a da su u određenim epohama na tim prostorima svoja utočišta pronalazili i Rimljani, Sloveni, Turci, Ugari, Nijemci, Austrijanci, Francuzi uglavnom u svojim osvajačkim pohodima. Danas tamo žive katolici Hrvati iz Hrvatske i doseljenici iz BiH, a manje od 3 procenta Srba koji se, kako je rečeno, sve više klero-fašističkom ideologijom pretvaraju u „pravoslavne Hrvate“.

U ostalim poglavljima autor je obradio vrijeme Vojne Krajine, Prvog svjetskog rata, Nezavisne države Hrvatske, dešavanja devedesetih godina. Posebno je istaknuta izjava Milke Bjelobrk, kojoj su za vrijeme Drugog svjetskog rata ustaše zaklale jedno, a drugo dijete prekrstili, izrečena 25.02.1990. godine u Kordunskom Ljeskovcu: „Djeco moja, oni su došli da pozobe, ono što su prije 50 godina uzorali“. U knjizi se spominje i „kapitulacija“ 21. Kordunaškog korpusa i autorovo tumačenje tog događaja, a završava se poglavljima „Kultura življenja Srba“ i „ Kako čuvati identitet Kordunaša“.

Prvi se od uvodničara skupu obratio Miodrag Kojić, predsjednik udruženja za odbranu ćirilice „Dobrica Erić“, rekavši u uvodnoj riječi da je autor sastavio jednu istorijsku čitanku o stradanju srpskog naroda na Kordunu.

`Ova knjiga je vjerodostojan istorijski dokument, tehnički i estetski je savršena, a izdata je u saradnji tri patriotska udruženja krajiškog porijekla. Između korica knjige nalazi se dokazni materijal da je prema Kordunu izvršen planski, organizovan i državotvorni pokolj pravoslavnog srpskog naroda. Nažalost i pored pravdoljubive borbe srpski narod je istrebljen sa svojih katastarskih čestica i vjekovnih ognjišta, jer je mržnja hrvatskih klerofašista, potpomognuta spoljnim faktorom, nadjačala srpske slobodarske mogućnosti na Kordunu i Republici Srpskoj Krajini“, istakao je Kojić, posebno naglasivši da je te 1941. godine u NDH najpre zabranjeno srpsko pismo – ćirilica, a nedugo zatim i Srbi kao narod.

Akademik Vasilije Krestić rekao je da površno poznavajući Mirka Radakovića, a znajući za njegov odnos prema srpskom narodu, prema problemima sa kojima se suočava i svemu onom što je radio, nije imao snage da mu kaže da ne želi da učestvuje na ovoj promociji, mada to u posljednje vrijeme sve manje čini.

„Kada sam pročitao ovu knjigu, bio sam zaista oduševljen, zato što znam da je autor knjige profesionalni oficir i da nije vičan peru kako su vični istoričari. Međutim, ova knjiga je napisana sa toliko ljubavi, sa toliko želje da se sa njom postigne neki rezultat u buđenju i očuvanju nacionalne svijesti, u saznavanju istorijskih činjenica kroz koje su prolazili njegovi Krajišnici i njegovi Kordunaši. Pa se prosto postavi pitanje kako jedan profesionalni oficir dostigne takav nivo, kakav postižu profesionalni istoričari. Tražeći odgovor došao sam do zaključka da ta profesionalnost potiče, prije svega, iz njegove prevelike ljubavi prema kraju iz kojeg potiče, prema narodu kojem pripada, prema zemlji kojom je vezan i iz koje crpi tu snagu. Autor je pokazao bolne, emotivno teške teme i isto takve probleme koje je trebalo iznijeti na jednom ograničenom prostoru. Moram reći da je u tome u potpunosti uspio“, naveo je, između ostalog, svoje viđenje autorovog rada akademik Krestić, nazivajući ga „zbornik tema i problema“.

U nastavku svog izlaganja akademik Krestić osvrnuo se na neke cijenjene Krajišnike, Kordunaše, prije svih na Pepu Zinajića, čiji je sin Milisav bio prisutan na promociji, kao i Stanka Opačića Ćanicu.

„Znao sam da prije nego što je došlo do „Bljeska“ i „Oluje“ da Pepo Zinajić ima veliku količinu građe o ustaškim zločinima koja se nalazila u njegovoj vikendici pored Slunja. Našao sam mogućnost da mu javim da tu dokumentaciju spremim u Arhiv SANU, čiji sam osnivač,  i da je tako sačuvamo. Pored ranije nezainteresovanosti, ipak kada je devedesetih sve krenulo po zlu, javio mi se i tražio da neko hitno dođe po dokumentaciju. Zahvaljujući tadašnjem ministru unutrašnjih poslova Srbije Radmilu Bogdanoviću, uspjeli smo da na ni malo lak način, nekim kamionetima, tu značajnu arhivsku građu pohranimo u naš arhiv“, ispričao je na svoj prepoznatljiv način akademik Krestić.

Krestić je ispričao i svoje iskustvo oko skupljanja arhivske građe, odnosno opširnih memoara, čiji je autor bio Stanko Opačić Ćanica. Naveo je da on nije bio „ibeoovac“, kao ni Rade Žigić, nego Srbin koji je tražio pravdu za svoje Srbe, videći razliku između odnosa tadašnjih hrvatskih vlasti prema Srbima u odnosu na Hrvate. Ćanica je nažalost zbog toga svog traženja dospio na Goli otok, iako su mu Bakarić i tadašnji vlastodršci savjetovali da se smiri i da se fokusira na svoje resore u Vladi. Od njega je Krestić zatražio memoare, za koje je znao da postoje, kako bi ih takođe pohranio u Arhiv SANU.

„ Primio me je veoma ljubazno, a sam razgovor bio je veoma zanimljiv, za mene i potresan. Kada mi je predavao njegove memoare, on je pružio ruke govoreći mi: „Profo, moje ruke su krvave. Okrvavljene su srpskom krvlju jer sam bio neučen, neobrazovan, za mene je partija i Titina riječ bila važnija od riječi moje majke. Partija je naredila da sudim nevinim Srbima koji su bili obrazovani i daleko više vidjeli od mene“. Drugim riječima, Ćanica je učestvovao u onom namještenom procesu gdje su pet, šest Srba osudili na smrt, kao izdajice partizanskog pokreta“, osvrnuo se Krestić na Ćanicu Opačića, napominjući da su mu po napuštanju Golog otoka zapretili, da ako se ponovo vrati, više živu glavu izvući neće, kao što to nije učinio ni Rade Žigić.

Na kraju promocije, kako red nalaže, prisutnima se obratio autor knjige pukovnik Mirko Radaković.

„Sve što sam znao i umio, ja sam napisao. Možda ima slovnih i gramatičkih grešaka u ovoj knjizi, ali sam siguran da materijalnih nema. Ako ih slučajno neko prepozna, neka mi javi i mijenjaćemo ih u nekom drugom izdanju. O knjizi su drugi mnogo toga rekli, ja ne bih ništa više nego bih se zahvalio, prije svih, akademiku Krestiću, prof Kojiću, Nini i Mariji, predstavnicima krajiških udruženja. Zahvaljujem se i dr Sofiji Božić uz čiju podršku sam se upustio u ovaj istorijski čas, kao i recenzentima prof. dr Momčilu Subotiću i Draganu Škobalju jer bez njihove pomoći i podrške ne bi nastala ova knjiga iz koje će generacije koje dolaze imati šta da nauče“, rekao je Radaković.

Posebno se zahvalio Gojku Rončeviću Mraoviću, preživjelom logorašu iz Jastrebarskog, po kome je i nastala knjiga „Djeca u logorima NDH“. Naglasio je da je Gojko zajedno sa narodnom poslanicom Smiljom Tišmom, koja je kao dijete preživjela Jasenovac, neko ko ima pravo da traži da se „Smiljina rezolucija“ o ustaškom genocidu nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH 1941-1945. godini nađe na dnevnom redu Skupštine Srbije, i da svi prisutni treba da joj budu vjetar u leđa kako bi bila usvojena.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Lepote