Cena: |
100 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) |
Grad: |
Kragujevac, Kragujevac-Stari Grad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Ivo Andrić
Izdavač: Prosveta
Broj strana: 259
Pismo: Ćirilica
Povez: Mek
Format: 20cm
Andrićeva pripovedačka umetnost i njegova priča vezuju se često za usmenu tradiciju. Narodna istorija, amalgam stvarnih događaja i nataloženih interpretacija onoga što se zbilo, maštanja o onome kako je moglo biti, predstavljali su za Andrića „stvarnost“ koja se nalazi u temeljima njegovog pripovedačkog umeća. „Narod pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspe da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga, sa nemom ravnodušnošću bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu maštu i ne ostaje u sećanju“ – beleži Andrić na kraju druge glave svoje višegradske hronike. U usmenom pripovedanju, govoreći o onome što je video i čuo, i što je tek povod maštanju, iluziji i nadogradnji, čovek stvarni događaj vidi kao primarni povod pričanju. Tako se i Andrić, polazeći od narodnog predanja, jezikom drevnog pripovedača, preuzimajući delimično forme usmene naracije, približava jednom specifičnom modelu sveta u okviru kojeg nastoji da dosegne univerzalne istine o čovekovoj sudbini u svetu. Metafizička obeležja njegove pripovedne proze ukazuju nam na piščevu razvijenu svest o složenosti ljudskog iskustva i relativnost u shvatanju nekih tradicionalnih uverenja.
Struktura mnogih Andrićevih pripovedaka formirana je tako da pripovedanje o kakvoj čuvenoj priči, događaju ili junaku predstavlja često okvir u koji se utiskuju druge, paralalne, umetnute ili koncentrične priče, priče u priči, na čijem fonu, u finom preplitanju značenja, izrasta smisao piščeve poruke. Andrić često svoje pripovetke postavlja kao narativne krugove koji se, kao kada se kamenčić baci u more, šire i bokore novim, složenijim značenjima. Nije na odmet na ovom mestu setiti se jedne Andrićeve misli u kojoj kaže da nikada nije pisao knjige „nego rašivene i razbacane tekstove koji su se s vremenom, a više ili manje logike, povezivali u knjige-romane ili zbirke pripovedaka“. I odista, iako se Andrić u istoriji naše književnosti vidi kao vrhunski romansijer, u čijim su romanima mitotvorne snage stvoreni najkrupniji umetnički, pa, u izvesnom smislu, i antropološki simboli, ipak smo skloni da ga najpre razumemo kao pripovedača najvišeg ranga.
Korice slabije očuvane, unutrašnjost u odličnom stanju.