pregleda

Atanasije Stojković - Fisika 1803. god. Retko !!!


Cena:
24.990 din (Predmet je prodat)
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7791)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14515

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1850 - 1899.
Autor: Domaći
Tematika: Fizika
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Jezik: Srpski
ISBN: Ss

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Treci deo

Prvo izdanje!

„Fisika” (1801—1803) – trotomno delo, prvo ovakve vrste kod Srba

Fisika : prostim jezikom spisana za rod Slaveno-Serbski.


Atanasije Stojković (Ruma, 20. septembar 1773 — Harkov, 2. jun 1832) bio je srpski pisac i naučnik, ruski akademik, profesor i rektor univerziteta u Harkovu, pisac prve knjige iz fizike na srpskom jeziku, pisac prvog romana u novijoj srpskoj istoriji, kao i prevodilac Novog zaveta na slavenoserbski.

Biografija
Atanasije je rođen u Rumi 1773. godine, od oca Jovana Stojkovića i majke Ane Grozdić. U rodnom mestu je pošao u školu i posle osnovne, bio je poslat da uči kožarski trgovački zanat u Pešti. Odande 1787. godine pobegne i smesti se kod nekog unijatskog sveštenika u Trnavi (Slovačkoj), gde je pevao u crkvi. Posle smrti dobročinitelja Slovaka 1789. godine, vratio se kući, gde ga je čekala majka udovica. Prihvatio ga je zemljomer Rajić u Iloku za praktikanta, koji je radio na izradi zemljišnih knjiga.[1] Mladi Stojković se zatim vratio u Rumu i prihvatio da bude srpski narodni učitelj. Ali septembra 1793. godine uz podršku prijatelja, krenuo je na više škole. Posle privatnog pripremanja, završio je srednju „gramatikalnu latinsku školu” u Šopronu, a zatim i logiku u segedinskom Liceju. Školske 1795/1796. godine slušao je fiziku u Požunu, ali do marta 1797. godine posvetio se tu i učenju prava. Nameravao je da (po dobijanju stipendije) nastavi studije u Saksoniji. U međuvremenu bavio se pola godine u Beču, učeći austrijsko pravo i grčki jezik. Zatim je otišao u Getingen na studije prirodnih nauka, gde je 1799. godine stekao zvanje doktora filozofije, i postao prvi Srbin koji je doktorirao na tom univerzitetu[2] i član Getingenskog i Jenskog učenog društva. Tokom te 1799. godine družio se sa mnogim učenim ljudima u Jeni, Lajpcigu i Getingu. Krajem 1799. godine vratio se kao doktor filozofije u zavičajni Srem. Iako je u Getingu završio po drugi put Bogosloviju nije prihvatio monaški čin po savetu arhimandrita Rajića. Vratio se u Peštu i tu je nekoliko godina radio istraživanja i pisao srpske knjige. Od pisanja se čak kao malo ko i obogatio, ali mu je kapital proneverio jedan kupac u Beču. Na nagovor Dositeja Obradovića od 1801. do 1803. u Budimu je pisao knjigu `Fisika, prostim jezikom spisana za rod slaveno-serbskij` u tri toma, koja je prvo takvo delo na srpskom jeziku, i obuhvata ne samo fiziku već i meteorologiju, astronomiju, mineralogiju pa čak i botaniku i zoologiju. Ovim se Stojković svrstao u red srpskih prosvetitelja, uz Dositeja i Pavla Solarića.

Zahvaljujući svom obrazovnom radu, 1803. godine bio je pozvan za prvog redovnog profesora na novootvoreni univerzitet u Harkovu. Ali sve je počelo tako što je svoju knjigu `Fiziku`, poslao na poklon ruskom caru Aleksandru. Ruski vladar mu je uzvratio sa dva pohvalna pisma, zahvaljujući kojima su mu u Rusiji otvorena sva vrata. Sa dostojanstvom imperatorskog pridvornog savetnika došao je u Harkov 1804. godine, u društvu majke i jednog sinovca.[1] On je bio jedan od učenih Srba koje je carska Rusija pozvala da budu profesori na tom univerzitetu, uz Gligorija Trlajića, Savu Petrovića, Đorđa Koritara. Prvo je predavao na katedri teorijske i eksperimentalne fizike, ali je ubrzo postao dekan odeljenja fizičkih i matematičkih nauka. Stojković je kasnije postao i rektor i osnivač harkovskog Učenog društva.

Takođe je stekao mnoge počasti i privilegije, postao član Carske akademije nauka, dobio od cara Aleksandra I Orden Svetog Vladimira trećeg stepena,[3] a dobio je i materijalne privilegije i postao državni savetnik. Nakon što je 1815. godine postao rektor Harkovskog univerziteta oženio se. Ruski car mu je 1815. godine poklonio 25.000 jutara zemlje u Hersonskoj guberniji, u Jelisavetogradskom jezdu. Napustio je potom univerzitetsku katedru i postao državni savetnik, uglednik sa više ordena i medalja. Imanje je kasnije predao sinovima Arkadiju i Honoriju[1], i spokojno umro 1832. godine u Harkovu.

Njegov prosvetiteljski rad obuhvata i prevod Novog zaveta u slavenoserbskoj redakciji što prilično otežava Vuku Karadžiću da nađe razumevanje i podršku među učenim Srbima za njegov prevod na narodni srpski jezik. Međutim, njegov roman „Aristid i Natalija“ iz 1801. godine predstavlja prvi roman u novijoj srpskoj književnosti. Po uzoru na Volterov „Kandid“ napisao je delo neobičnog naziva - „Kandor ili otkrivanje egipetskih tain“, roman filozofsko poučnih namera sa dosta mističnih elemenata.



Zanimljivosti

Kada je jednom prilikom došao do nekih zanimljivih meteorita, napisao je knjigu O vazdušnom kamenju i njihovom poreklu (prvo izdanje 1807, na ruskom jeziku). Danas se smatra da je to prva knjiga o meteoritima na svetu. Na ruskom je Stojković publikovao i „Osnove teorijske i eksperimentalne fizike“ (iz 1809).
U Tunguskoj oblasti (gde je 30. juna 1908. godine eksplodirao meteorit i izazvao ogromna razaranja) postoji brdo visine 150 m koje se zove Stojkovićevo brdo upravo po ovom naučniku.
Na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu igrala se predstava Vožd Karađorđe i knez Miloš u kojoj lik Atanasija Stojkovića glumi Boris Komnenić.
Slabo je poznato da „Fizika“ (odnosno, „Fisika“) A. Stojkovića ne predstavlja udžbenik iz fizike u današnjem smislu te reči. Naime, u skladu sa vladajućim mišljenjem svoga vremena, Stojković je pod ovim nazivom podrazumevao opštu nauku o prirodi, životu i svetu (prema Aristotelovom pojmu „fisis“, tj. „priroda“), koja je u to vreme bila poznata i kao „jestastvenica“. Delo A. Stojkovića nije, prema tome, posvećeno proučavanju fizike, već proučavanju i razumevanju životnih pojava u celini.
Po njemu se zove Gradska biblioteka „Atanasije Stojković” Ruma.

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 79953629
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Treci deo

Prvo izdanje!

„Fisika” (1801—1803) – trotomno delo, prvo ovakve vrste kod Srba

Fisika : prostim jezikom spisana za rod Slaveno-Serbski.


Atanasije Stojković (Ruma, 20. septembar 1773 — Harkov, 2. jun 1832) bio je srpski pisac i naučnik, ruski akademik, profesor i rektor univerziteta u Harkovu, pisac prve knjige iz fizike na srpskom jeziku, pisac prvog romana u novijoj srpskoj istoriji, kao i prevodilac Novog zaveta na slavenoserbski.

Biografija
Atanasije je rođen u Rumi 1773. godine, od oca Jovana Stojkovića i majke Ane Grozdić. U rodnom mestu je pošao u školu i posle osnovne, bio je poslat da uči kožarski trgovački zanat u Pešti. Odande 1787. godine pobegne i smesti se kod nekog unijatskog sveštenika u Trnavi (Slovačkoj), gde je pevao u crkvi. Posle smrti dobročinitelja Slovaka 1789. godine, vratio se kući, gde ga je čekala majka udovica. Prihvatio ga je zemljomer Rajić u Iloku za praktikanta, koji je radio na izradi zemljišnih knjiga.[1] Mladi Stojković se zatim vratio u Rumu i prihvatio da bude srpski narodni učitelj. Ali septembra 1793. godine uz podršku prijatelja, krenuo je na više škole. Posle privatnog pripremanja, završio je srednju „gramatikalnu latinsku školu” u Šopronu, a zatim i logiku u segedinskom Liceju. Školske 1795/1796. godine slušao je fiziku u Požunu, ali do marta 1797. godine posvetio se tu i učenju prava. Nameravao je da (po dobijanju stipendije) nastavi studije u Saksoniji. U međuvremenu bavio se pola godine u Beču, učeći austrijsko pravo i grčki jezik. Zatim je otišao u Getingen na studije prirodnih nauka, gde je 1799. godine stekao zvanje doktora filozofije, i postao prvi Srbin koji je doktorirao na tom univerzitetu[2] i član Getingenskog i Jenskog učenog društva. Tokom te 1799. godine družio se sa mnogim učenim ljudima u Jeni, Lajpcigu i Getingu. Krajem 1799. godine vratio se kao doktor filozofije u zavičajni Srem. Iako je u Getingu završio po drugi put Bogosloviju nije prihvatio monaški čin po savetu arhimandrita Rajića. Vratio se u Peštu i tu je nekoliko godina radio istraživanja i pisao srpske knjige. Od pisanja se čak kao malo ko i obogatio, ali mu je kapital proneverio jedan kupac u Beču. Na nagovor Dositeja Obradovića od 1801. do 1803. u Budimu je pisao knjigu `Fisika, prostim jezikom spisana za rod slaveno-serbskij` u tri toma, koja je prvo takvo delo na srpskom jeziku, i obuhvata ne samo fiziku već i meteorologiju, astronomiju, mineralogiju pa čak i botaniku i zoologiju. Ovim se Stojković svrstao u red srpskih prosvetitelja, uz Dositeja i Pavla Solarića.

Zahvaljujući svom obrazovnom radu, 1803. godine bio je pozvan za prvog redovnog profesora na novootvoreni univerzitet u Harkovu. Ali sve je počelo tako što je svoju knjigu `Fiziku`, poslao na poklon ruskom caru Aleksandru. Ruski vladar mu je uzvratio sa dva pohvalna pisma, zahvaljujući kojima su mu u Rusiji otvorena sva vrata. Sa dostojanstvom imperatorskog pridvornog savetnika došao je u Harkov 1804. godine, u društvu majke i jednog sinovca.[1] On je bio jedan od učenih Srba koje je carska Rusija pozvala da budu profesori na tom univerzitetu, uz Gligorija Trlajića, Savu Petrovića, Đorđa Koritara. Prvo je predavao na katedri teorijske i eksperimentalne fizike, ali je ubrzo postao dekan odeljenja fizičkih i matematičkih nauka. Stojković je kasnije postao i rektor i osnivač harkovskog Učenog društva.

Takođe je stekao mnoge počasti i privilegije, postao član Carske akademije nauka, dobio od cara Aleksandra I Orden Svetog Vladimira trećeg stepena,[3] a dobio je i materijalne privilegije i postao državni savetnik. Nakon što je 1815. godine postao rektor Harkovskog univerziteta oženio se. Ruski car mu je 1815. godine poklonio 25.000 jutara zemlje u Hersonskoj guberniji, u Jelisavetogradskom jezdu. Napustio je potom univerzitetsku katedru i postao državni savetnik, uglednik sa više ordena i medalja. Imanje je kasnije predao sinovima Arkadiju i Honoriju[1], i spokojno umro 1832. godine u Harkovu.

Njegov prosvetiteljski rad obuhvata i prevod Novog zaveta u slavenoserbskoj redakciji što prilično otežava Vuku Karadžiću da nađe razumevanje i podršku među učenim Srbima za njegov prevod na narodni srpski jezik. Međutim, njegov roman „Aristid i Natalija“ iz 1801. godine predstavlja prvi roman u novijoj srpskoj književnosti. Po uzoru na Volterov „Kandid“ napisao je delo neobičnog naziva - „Kandor ili otkrivanje egipetskih tain“, roman filozofsko poučnih namera sa dosta mističnih elemenata.



Zanimljivosti

Kada je jednom prilikom došao do nekih zanimljivih meteorita, napisao je knjigu O vazdušnom kamenju i njihovom poreklu (prvo izdanje 1807, na ruskom jeziku). Danas se smatra da je to prva knjiga o meteoritima na svetu. Na ruskom je Stojković publikovao i „Osnove teorijske i eksperimentalne fizike“ (iz 1809).
U Tunguskoj oblasti (gde je 30. juna 1908. godine eksplodirao meteorit i izazvao ogromna razaranja) postoji brdo visine 150 m koje se zove Stojkovićevo brdo upravo po ovom naučniku.
Na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu igrala se predstava Vožd Karađorđe i knez Miloš u kojoj lik Atanasija Stojkovića glumi Boris Komnenić.
Slabo je poznato da „Fizika“ (odnosno, „Fisika“) A. Stojkovića ne predstavlja udžbenik iz fizike u današnjem smislu te reči. Naime, u skladu sa vladajućim mišljenjem svoga vremena, Stojković je pod ovim nazivom podrazumevao opštu nauku o prirodi, životu i svetu (prema Aristotelovom pojmu „fisis“, tj. „priroda“), koja je u to vreme bila poznata i kao „jestastvenica“. Delo A. Stojkovića nije, prema tome, posvećeno proučavanju fizike, već proučavanju i razumevanju životnih pojava u celini.
Po njemu se zove Gradska biblioteka „Atanasije Stojković” Ruma.

79953629 Atanasije Stojković - Fisika 1803. god. Retko !!!

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.