ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Godina izdanja: K97
Jezik: Srpski

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fali bela nulta stranica!

IGOR MANDIĆ - UZ DLAKU književne kritike 1965-1970

IGOR MANDIĆ

UZ DLAKU: književne kritike 1965-1970.

Izdavač - Mladost, Zagreb

Godina - 1970

303 strana

20 cm

Edicija - Biblioteka izabranih eseja

Povez - Broširan





SADRŽAJ:
Čemu ova knjiga?
Poezija
Pripovjedačka proza
Kritička proza i antologije
Praktična kritika
Napomene
O autoru ove knjige
Kazalo imena


`Uz dlaku je prva kngjia Igora Mandića i sadrži 80 književnih kritika prvi put objavljenim djelima suvremenih (živućih) hrvatskih pisaca (prikazana su djela preko 100 autora). Kritike su tiskane između 1965. i 1970. godine u dnevniku Vjesnik i obuhvaćaju čitavu književnu produkciju u Hrvatskoj (od poezije, preko pripovjedačkih djela, do antologija i knjiga kritičke proze), što je nastala u tom vremenskom odsječku, od genija do mediokriteta.`



Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

Mirko Božić Ante Cettineo Dalibor Cvitan Marija Čudina
Vladan Desnica Danijel Dragojević Thomas Steans Eliot Nedjeljko Fabrio Željko Falout Marin Franičević Jure Pločar Franičević Grgo Gamulin Mate Ganza Vlado Gotovac Martin Heidegger Holderlin Dubravko Horvatić Dubravko Ivančan Drago Ivanišević Živko Jeličić Vojin Jelić Stanko Juriša Vjekosla Kaleb miroslav Krleža Silvije Strahimir Kranjčević Tomislav Ladan Jozo Laušić Miroslav Slavko Mađer Zvonimir Majdak Sonja Manojlović Ranko marinković Tonči Petrasov Marović Marko Marulić Antun Gustav Matoš Slavko Mihali Nikola Milićević Branko Miljković Zvonimir Mrkonjić Slobodan Novak Luko Paljetak Vesna Parun Vlatko Pavletić Nikica Petrak Bruno Popović Josip Pupačić Vladimi Popović Stvan Raičković Maria Reiner Rilke Željko Sabol Ivan Slamnig Tomislav Slavica Milivoj Slaviček Ante Stamać Petar Šegedin Antun Branko Šimić Stanislav Šimić Oto Šolc Antun Šoljan Augustin Ujević Miroslav Vaupotić Saša Vereš Igor Zidić Vjera Zuppa



Mandić, Igor, hrvatski književni i glazbeni kritičar, esejist, feljtonist i polemičar (Šibenik, 20. XI. 1939). Studij komparativne književnosti završio na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1963. Od 1966. bio je zaposlen u Vjesniku, gdje je djelovao kao kritičar u dnevnim novinama i kao kolumnist Vjesnika u srijedu te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. God. 1993–95. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000).

Mandić je već prvim tekstovima pobudio čitateljsku pozornost. Osebujan stil izgradio je u svim oblicima svojega pisanoga pojavljivanja: u feljtonima, kolumnama, kritikama, polemikama i sociološko-kulturološkim esejima. O njegovu zanimanju za fenomene masovnih medija i suvremenih, kako ih sam naziva, makromitova, svjedoče knjige Mysterium televisionis (1972), Gola masa (1973) i Književnost i medijska kultura (1984), te Mitologija svakidašnjeg života (1976). Mandić je jedan od rijetkih književnih kritičara koji se sustavno bavi ocjenom suvremene produkcije. Novinske i časopisne književne kritike, prepoznatljiva polemičkog erosa, redovito su objavljivane u književnokritičkim zbirkama: Uz dlaku (1970), 101 kratka kritika (1977), Romani krize (1996), Književno (st)ratište (1998). Pisao je i zanimljive eseje o gastronomiji (Bračna kuhinja, sa Slavicom Mandić, 1989), o glazbi (Od Bacha do Cagea, 1977; Arsen, 1983), o feminizmu (Što, zapravo, hoće te žene?, 1984) i o erotici (Prijapov problem, 1999). Objavio je i knjige polemika Policajci duha (1979), Zbogom, dragi Krleža (1988), Za našu stvar (1999), knjige dnevničkih zapisa Sebi pod kožu (2006), U zadnji čas: autobiografski reality show (2009) i Oklop od papira (2014) i dr.

Igor Mandić (rođen 20. novembra 1939. u Šibeniku) je hrvatski književnik, esejista, feljtonista, polemičar, kao i književni i muzički kritičar.[1] Završio je studije komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963.[1] Od 1996. radio je u Vjesniku kao kritičar, recenzent, urednik i autor tekstova u različitim izdanjima ove izdavačke kuće. Od 1993. do 1996. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umetnike.[1] Dugogodišnji je saradnik mnogih radio-televizijskih centara. Godine 2005. dobio je nagradu Hrvatskog novinarskog društva za životno delo.