pregleda

VW 1200 Priručnik za eksploataciju / avgust 1974


Cena:
7.490 din (Predmet nije aktivan)
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: BEX
Pošta
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (5755)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9581

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Jezik: Srpski

Wolfsburg

RETKO!

Odlično stanje kao na slikama

August 1974 - 1975 Beetle Owner`s Manual


Folksvagen „buba“ (nem. Volkswagen Käfer; službeni naziv Typ 1) je nemački automobil i prvi model fabrike Folksvagen. Proizvodio se od 1938. do 2003. godine i bio je jedan od najpopularnijih i najprodavanijih automobila na svetu sa ukupno 21.529.464 proizvedenih primeraka. U istoriji autoindustrije „Buba“ je jedini model koji tokom svoje dugogodišnje proizvodnje nije pretrpeo skoro nikakvu bitniju dizajnersku promenu.[6][7][8] Zbog njegove velike popularnosti, fabrika Folksvagen je 1998. godine napravio rimejk tzv. „novu bubu“.[9]

Folksvagen buba
Vw kaefer ovali v sst.jpg
Folksvagen buba
Pregled
Proizvođač
Folksvagen
Poznat kao
`Beetle`[1] / `Super Beetle`[2]
`Bug` / `Superbug`[3]
`Käfer`[4]
VW 1200, 1300, 1500, 1302 / 1303[5], `Garbus`
Proizvodnja
1938–2003
21.529.464 jedinica

Montaža
Volfsburg, Hanover, Emden, Ingolštat, Osnabrik Nemačka
Melburn Australija
Brisel Belgija
Sao Bernardo do Kampo Brazil
Džakarta Indonezija
Dablin Irska
Puebla Meksiko
Okland Novi Zeland
Lagos Nigerija
Manila Filipini
Uitenhage Južnoafrička Republika
Sarajevo Bosna i Hercegovina
Valensija Venecuela
Karoserija i šasija
Klasa
Ekonomski
Karoserija
Sedan,
kabriolet
Raspored
motor pozadi, pogon na zadnjim točkovima
Pogonski agregat
Motor
1.1 l
1.2 l
1.3 l
1.5 l
1.6 l
Hronologija
Prethodnik
nema
Naslednik
Folksvagen golf,
Folksvagen džeta,
Folksvagen nova buba
Kao retko koji drugi automobil, „buba“ je dostigla kultni status i stekla veliki broj ljubitelja širom sveta, udruženih u mnogobrojne klubove. Pojavljivala se i u popularnoj kulturi - filmu (bila je glavni junak Diznijevog filmskog serijala „Herbi“), televiziji, stripu i dr., uz T1 kombi bila jedan od zaštitnih znakova hipi pokreta i bila neiscrpan izvor inspiracije za brojne profesionalne i amaterske prerade.

Istorijat Uredi

Istorija razvoja „bube“ počinje još pre Drugog svetskog rata kada je Ferdinand Porše dobio viziju vozila masovne proizvodnje koje će biti dostupno prosečnom Nemcu. Poršeova ideja se jako dopala Adolfu Hitleru koji je i sam bio automobilski fanatik iako nije znao da vozi. Hitler je tada bio pod uticajem dostignuća Henrija Forda i njegove proizvodne linije za koju je saznao čitajući Fordovu biografiju na odsluženju zatvorske kazne tokom 1923. godine.


Model „Tip 12“ koji je osmislio Ferdinand Porše 1931. godine
Pre toga, Porše je radio na drugim malim automobilima čije elemente je kasnije iskoristio kod „Bube“. Tip 32 prototip NSU iz 1934. godine bio je automobil nalik bubi sa rashladnim sistemom, zadnjom vučom i snažnim četvorocilindričnim motorom.

Kada je Hitler postao nemački kancelar, februara 1933. godine, objavio je na sajmu automobila u Berlinu svoje namere da preuzme auto industriju Nemačke. Godinu dana kasnije, izjavio je da će njegova vlada podržati razvoj koncepta „auto za svačiji džep“. Impresioniran Poršeovim talentom za dizajn, Hitler mu je isporučio nacrt automobila koji može da smesti dve odrasle osobe i troje dece i da razvije maksimalnu brzinu od oko 40 km/h. Cena takvog automobila ne bi smela da pređe 1.000 rajhsmaraka, što je bilo približno ceni motocikla u to vreme. Iako je bio jako skeptičan u pogledu predviđenih niskih troškova proizvodnje, Ferdinand Porše je na dati projekat gledao kao na izazov, te ga je prihvatio. Projekat je nazvan „Tip 60“. Zbog ograničenog vremena proizvodnje novog „narodskog“ automobila, Porše je bazirao mnoge njegove komponente prema ranijem modelu NSU.

Prvi prototipovi pojavili su se na putevima kasne 1935. godine. Model V1 i kabriolet V2 imali su aluminijumsko telo montirano preko tradicionalno drvenih okvira. Već 1936. godine korišćena je čelična konstrukcija opremljena 984cc motorom snage 22 KS koji je mogao da dostigne brzinu od oko 40 kilometara na sat. Sledećih 30 prototipa napravljeno je u „Dajmler-Bencu“, fabrici koja je s teškom mukom prihvatila proizvodnju jeftinog automobila jer je to škodilo njenoj reputaciji proizvođača skupih vozila. Razvojni program potom je prenet u nemački nacistički radnički front koji je koristio rad nemačkih radnika da otplati novu fabriku.

Automobili proizvedeni u „Dajmler-Bencu“ testirani su u SS-ovim barakama blizu Štutgarta tako što ih je 200 vojnika vozilo u smenama dok nije ispravljen i najmanji problem. U tom periodu Porše je otišao u Ameriku da bi se upoznao sa tamošnjim metodama proizvodnje, ali i da bi regrutovao neke nemačke emigrante, inžinjere, koji su radili u tim fabrikama.

Godine 1937. proizvođač fijakera, kompanija „Reuter“ iz Štutgarta, dobila je pravo da proizvede 30 vozila koja će vremenom biti predstavljena na raznim festivalima i sajmovima kako bi se Nemci namamili na njihovu kupovinu. Hitler tada kreirao svojevrsnu šemu štednje po kojoj se narod stimuliše da kupuje markice i tako vremenom otplaćuje automobil koji bi im kasnije bio isporučen.

26. maja 1938. godine otvarila se nova fabrika i Hitler je ceremonijalno polažio njen kamen temeljac. Na tom velikom događaju prisustvovalo je, po slobodnoj proceni, oko 70.000 ljudi i 150 novinara, svi pod kontrolom nacističke propagandne mašine. Na tom mestu Hitler je izjavio da će taj model automobila biti poznat pod imenom „KdF-Vagen“ ili Snaga kroz uživanje. Grad koji je bio specijalno podignut u okruženju da bi podržavao fabriku biće poznat kao „KdF-Stadt“. Proizvodnja je otpočela septembra 1939. - istog meseca kada je otpočeo i Drugi svetski rat, pa je tako hiljade ljudi koji su otkupili svoj auto štednjom putem markica ostalo bez svoje „Bube“.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.

Drugi svetski rat Uredi

Kibelvagen
Kako je rat napredovao, proizvodnja „Kdf-Vagena“ morala je da bude privremeno obustavljena, a na proizvodne trake umesto „narodskog“ auta stižu vojna vozila. U vozilu „Kibelvagen“ šasija i rashladni sistem motora putničkih automobila našli su primenu. Kibelvagenu se 1942. godine pridružio još jedan vojni model pod nazivom „švimvagen“ – vozilo osposobljeno za kretanje kako u vodi tako i na suvom. Preko 12.000 ratnih zarobljenika je tokom 1943. radilo u fabrici.

Tokom većeg ratnog perioda, Kdf fabrika uspela je da izbegne teška bombardovanja, jer novi grad nije bio na mnogim savezničkim mapama. Pred kraj rata fabrika je bila upotrebljena za proizvodnju Fau 1, „letećih bombi“. Ova bomba je letjelica bez ljudstva, opremljena manjim motorom dovoljno snažnim da leteću bombu iz Nemačke dobaci do Ujedinjenog Kraljevstva. Fabrika je postala glavna meta savezničkog bombarderskog pohoda. Međutim, procenjeno je da je preko 3.500 Fau 1 bombi palo na London pre nego što su SAD sa nekoliko bombarderskih napada po danu uspele da Kdf fabriku ostave u ruševinama.

Obnavljanje proizvodnje Uredi
Završetkom Drugog svetskog rata, maja 1945. godine, Nemačka je podeljena na četiri okupacione zone. Kako je Kdf fabrika bila smeštena u Britanskoj zoni, pala je pod njihovu kontrolu. Major Ivan Hirst doveden je da proceni mogućnost obnove proizvodnje „Bube“ kao transportnog sredstva za okupacione snage. Kdf-štadt je preimenovan u Volfsburg. Ime je dobio po obližnjem zamku, a fabrika Kdf je postala poznata kao „Volfsburg Motor Vorks“.

Veliki deo mašinerije preživeo je bombardovanje zahvaljujući sakrivanju i skladištenju u različitim zgradama. Sastavljanje novih automobila je otpočelo starim alatima i svime što se moglo naći, a od velike koriste bilo je i mnoštvo upotrebljivih delova sa „Kibelvagena“. Fabrika „Volfsburg Motor Vorks“ je već 1946. godine proizvodila oko 1.000 automobila mesečno. Dva najznačajnija specijalno napravljena automobila dok je fabrika bila pod kontrolom Britanaca bili su dvosed „Redklif roadster“ i kabriolet koji je smeštao četiri osobe, oba modela razvijana pod palicom Rudolfa Ringela. „Redklif roadster“ je služio za transport pukovnika Čarlsa Redklifa tokom letnjih meseci 1946, dok je kabriolet napravljen za lični prevoz majora Ivana Hirsta.

Posle imenovanja Hansa Nordhofa za generalnog direktora fabrike, 1948. godine, odlučeno je da Volksvagen asortiman bude proširen. Odobrenje je dato dvema fabrikama da proizvedu prototipe verzija „Bube“ kabrioleta. Karman je bio zadužen da napravi četvorosed, a Hebmiler - dvosed kabriolet. Dizajn ovih se nije mnogo razlikovao od „Redklif roadstera“: sličan krov i bočni prozori, motor u gepeku prekriven ručno-oblikovanim panelom, ali nije bilo rasklapajuće haube kao kod Redklif verzije.

Prototipovi su bili u potpunosti testirani i nakon dobijenog odobrenja od „Folksvagena“, započeta je proizvodnja karoserije za 2.000 automobila, sa zvaničnim kodovima za Hebmuler verziju kao Tip 14A i Karman model kao Tip 15A.

Do kraja 1949. fabrika Hebmuller napravila je 358 kabrioleta sa dva sedišta u poređenju sa 364 Karmanovih kabrio četvoroseda. Ipak, 23. jula 1949. godine, proizvodnja u Hebmuler fabrici morala je da bude obustavljena zbog požara koji je izbio u skladištu a zatim se brzo proširio i na celu fabriku. Pričinjena šteta je bila ogromna, ali uz je pomoć požrtvovanih radnika, fabrika uspela da ponovo pokrene proizvodnju samo četiri nedelje kasnije.

Ova nesreća se u velikoj meri odrazila na finansiranje karoserije, te je proizvodnja Hebmuler kabrioleta usporena. Te 1950. proizvedeno je 319 automobila, u poređenju sa Karmanom koji je na tržište izbacio 2.679 primeraka. Međutim, Hebmuler nije uspeo da se oporavi i fabrika je 1952. godine otišla u stečaj. Proizvodnja Tipa 14A i ostatak zaliha su prebačeni u Karmann fabriku, a februar 1953. je ostao zabeležen kao datum kada je poslednji primerak Hebmulera sišao sa trake.

Volfsburg fabrika je nastavila sa proizvodnjom salonaca, dok na kraju, i ta linija nije ugašena 1978. Najveća promena uvedena je 1971. godine predstavljanjem „Super Bube“. Ove „Bube“ bile su opremljene IRS-om i u prvo vreme dostupne samo američkim modelima. Nova prednja suspenzija omogućila je izmeštanje rezervoara za gorivo i rezervne gume, ostavljajući više prostora za prtljag. „1302S Super Bubu“ pokretao je blago redizajniran 1.600 cc motor koji je razvijao 50 KS. Promene u motoru pratile su izmene u dizajnu karoserije i enterijeru.

Dana 17. februara 1972. godine, „Buba“ je konačno prestigla „Fordov“ „Model T“ kao najprodavaniji auto ikad napravljen, što je Ford negirao objavivši svoju verziju prodajne statistike. Poslednja „Buba“ napravljena u Nemačkoj, napustila je proizvodnu liniju januara 1978. godine obeležavajući kraj jedne epohe, ali to ipak nije bio kraj čuvene „Bube“. Proizvodnja je nastavljena u gradu Puebla u Meksiku, u fabrici koja je podignuta 1954. godine. Dvadesetmilionita „Buba“ sišla je s meksičke proizvodne linije maja 1981. Zbog i dalje velike potražnje u Evropi, nemački Folksvagen je počeo da uvozi „Bubu“ iz Meksika sve do 1985. godine.

Buba
Uputstvo uputstva katalog brosura katalozi

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine, može biti od 133-200 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 250-400 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 67194505
Wolfsburg

RETKO!

Odlično stanje kao na slikama

August 1974 - 1975 Beetle Owner`s Manual


Folksvagen „buba“ (nem. Volkswagen Käfer; službeni naziv Typ 1) je nemački automobil i prvi model fabrike Folksvagen. Proizvodio se od 1938. do 2003. godine i bio je jedan od najpopularnijih i najprodavanijih automobila na svetu sa ukupno 21.529.464 proizvedenih primeraka. U istoriji autoindustrije „Buba“ je jedini model koji tokom svoje dugogodišnje proizvodnje nije pretrpeo skoro nikakvu bitniju dizajnersku promenu.[6][7][8] Zbog njegove velike popularnosti, fabrika Folksvagen je 1998. godine napravio rimejk tzv. „novu bubu“.[9]

Folksvagen buba
Vw kaefer ovali v sst.jpg
Folksvagen buba
Pregled
Proizvođač
Folksvagen
Poznat kao
`Beetle`[1] / `Super Beetle`[2]
`Bug` / `Superbug`[3]
`Käfer`[4]
VW 1200, 1300, 1500, 1302 / 1303[5], `Garbus`
Proizvodnja
1938–2003
21.529.464 jedinica

Montaža
Volfsburg, Hanover, Emden, Ingolštat, Osnabrik Nemačka
Melburn Australija
Brisel Belgija
Sao Bernardo do Kampo Brazil
Džakarta Indonezija
Dablin Irska
Puebla Meksiko
Okland Novi Zeland
Lagos Nigerija
Manila Filipini
Uitenhage Južnoafrička Republika
Sarajevo Bosna i Hercegovina
Valensija Venecuela
Karoserija i šasija
Klasa
Ekonomski
Karoserija
Sedan,
kabriolet
Raspored
motor pozadi, pogon na zadnjim točkovima
Pogonski agregat
Motor
1.1 l
1.2 l
1.3 l
1.5 l
1.6 l
Hronologija
Prethodnik
nema
Naslednik
Folksvagen golf,
Folksvagen džeta,
Folksvagen nova buba
Kao retko koji drugi automobil, „buba“ je dostigla kultni status i stekla veliki broj ljubitelja širom sveta, udruženih u mnogobrojne klubove. Pojavljivala se i u popularnoj kulturi - filmu (bila je glavni junak Diznijevog filmskog serijala „Herbi“), televiziji, stripu i dr., uz T1 kombi bila jedan od zaštitnih znakova hipi pokreta i bila neiscrpan izvor inspiracije za brojne profesionalne i amaterske prerade.

Istorijat Uredi

Istorija razvoja „bube“ počinje još pre Drugog svetskog rata kada je Ferdinand Porše dobio viziju vozila masovne proizvodnje koje će biti dostupno prosečnom Nemcu. Poršeova ideja se jako dopala Adolfu Hitleru koji je i sam bio automobilski fanatik iako nije znao da vozi. Hitler je tada bio pod uticajem dostignuća Henrija Forda i njegove proizvodne linije za koju je saznao čitajući Fordovu biografiju na odsluženju zatvorske kazne tokom 1923. godine.


Model „Tip 12“ koji je osmislio Ferdinand Porše 1931. godine
Pre toga, Porše je radio na drugim malim automobilima čije elemente je kasnije iskoristio kod „Bube“. Tip 32 prototip NSU iz 1934. godine bio je automobil nalik bubi sa rashladnim sistemom, zadnjom vučom i snažnim četvorocilindričnim motorom.

Kada je Hitler postao nemački kancelar, februara 1933. godine, objavio je na sajmu automobila u Berlinu svoje namere da preuzme auto industriju Nemačke. Godinu dana kasnije, izjavio je da će njegova vlada podržati razvoj koncepta „auto za svačiji džep“. Impresioniran Poršeovim talentom za dizajn, Hitler mu je isporučio nacrt automobila koji može da smesti dve odrasle osobe i troje dece i da razvije maksimalnu brzinu od oko 40 km/h. Cena takvog automobila ne bi smela da pređe 1.000 rajhsmaraka, što je bilo približno ceni motocikla u to vreme. Iako je bio jako skeptičan u pogledu predviđenih niskih troškova proizvodnje, Ferdinand Porše je na dati projekat gledao kao na izazov, te ga je prihvatio. Projekat je nazvan „Tip 60“. Zbog ograničenog vremena proizvodnje novog „narodskog“ automobila, Porše je bazirao mnoge njegove komponente prema ranijem modelu NSU.

Prvi prototipovi pojavili su se na putevima kasne 1935. godine. Model V1 i kabriolet V2 imali su aluminijumsko telo montirano preko tradicionalno drvenih okvira. Već 1936. godine korišćena je čelična konstrukcija opremljena 984cc motorom snage 22 KS koji je mogao da dostigne brzinu od oko 40 kilometara na sat. Sledećih 30 prototipa napravljeno je u „Dajmler-Bencu“, fabrici koja je s teškom mukom prihvatila proizvodnju jeftinog automobila jer je to škodilo njenoj reputaciji proizvođača skupih vozila. Razvojni program potom je prenet u nemački nacistički radnički front koji je koristio rad nemačkih radnika da otplati novu fabriku.

Automobili proizvedeni u „Dajmler-Bencu“ testirani su u SS-ovim barakama blizu Štutgarta tako što ih je 200 vojnika vozilo u smenama dok nije ispravljen i najmanji problem. U tom periodu Porše je otišao u Ameriku da bi se upoznao sa tamošnjim metodama proizvodnje, ali i da bi regrutovao neke nemačke emigrante, inžinjere, koji su radili u tim fabrikama.

Godine 1937. proizvođač fijakera, kompanija „Reuter“ iz Štutgarta, dobila je pravo da proizvede 30 vozila koja će vremenom biti predstavljena na raznim festivalima i sajmovima kako bi se Nemci namamili na njihovu kupovinu. Hitler tada kreirao svojevrsnu šemu štednje po kojoj se narod stimuliše da kupuje markice i tako vremenom otplaćuje automobil koji bi im kasnije bio isporučen.

26. maja 1938. godine otvarila se nova fabrika i Hitler je ceremonijalno polažio njen kamen temeljac. Na tom velikom događaju prisustvovalo je, po slobodnoj proceni, oko 70.000 ljudi i 150 novinara, svi pod kontrolom nacističke propagandne mašine. Na tom mestu Hitler je izjavio da će taj model automobila biti poznat pod imenom „KdF-Vagen“ ili Snaga kroz uživanje. Grad koji je bio specijalno podignut u okruženju da bi podržavao fabriku biće poznat kao „KdF-Stadt“. Proizvodnja je otpočela septembra 1939. - istog meseca kada je otpočeo i Drugi svetski rat, pa je tako hiljade ljudi koji su otkupili svoj auto štednjom putem markica ostalo bez svoje „Bube“.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.


Model bube iz 1939.

Drugi svetski rat Uredi

Kibelvagen
Kako je rat napredovao, proizvodnja „Kdf-Vagena“ morala je da bude privremeno obustavljena, a na proizvodne trake umesto „narodskog“ auta stižu vojna vozila. U vozilu „Kibelvagen“ šasija i rashladni sistem motora putničkih automobila našli su primenu. Kibelvagenu se 1942. godine pridružio još jedan vojni model pod nazivom „švimvagen“ – vozilo osposobljeno za kretanje kako u vodi tako i na suvom. Preko 12.000 ratnih zarobljenika je tokom 1943. radilo u fabrici.

Tokom većeg ratnog perioda, Kdf fabrika uspela je da izbegne teška bombardovanja, jer novi grad nije bio na mnogim savezničkim mapama. Pred kraj rata fabrika je bila upotrebljena za proizvodnju Fau 1, „letećih bombi“. Ova bomba je letjelica bez ljudstva, opremljena manjim motorom dovoljno snažnim da leteću bombu iz Nemačke dobaci do Ujedinjenog Kraljevstva. Fabrika je postala glavna meta savezničkog bombarderskog pohoda. Međutim, procenjeno je da je preko 3.500 Fau 1 bombi palo na London pre nego što su SAD sa nekoliko bombarderskih napada po danu uspele da Kdf fabriku ostave u ruševinama.

Obnavljanje proizvodnje Uredi
Završetkom Drugog svetskog rata, maja 1945. godine, Nemačka je podeljena na četiri okupacione zone. Kako je Kdf fabrika bila smeštena u Britanskoj zoni, pala je pod njihovu kontrolu. Major Ivan Hirst doveden je da proceni mogućnost obnove proizvodnje „Bube“ kao transportnog sredstva za okupacione snage. Kdf-štadt je preimenovan u Volfsburg. Ime je dobio po obližnjem zamku, a fabrika Kdf je postala poznata kao „Volfsburg Motor Vorks“.

Veliki deo mašinerije preživeo je bombardovanje zahvaljujući sakrivanju i skladištenju u različitim zgradama. Sastavljanje novih automobila je otpočelo starim alatima i svime što se moglo naći, a od velike koriste bilo je i mnoštvo upotrebljivih delova sa „Kibelvagena“. Fabrika „Volfsburg Motor Vorks“ je već 1946. godine proizvodila oko 1.000 automobila mesečno. Dva najznačajnija specijalno napravljena automobila dok je fabrika bila pod kontrolom Britanaca bili su dvosed „Redklif roadster“ i kabriolet koji je smeštao četiri osobe, oba modela razvijana pod palicom Rudolfa Ringela. „Redklif roadster“ je služio za transport pukovnika Čarlsa Redklifa tokom letnjih meseci 1946, dok je kabriolet napravljen za lični prevoz majora Ivana Hirsta.

Posle imenovanja Hansa Nordhofa za generalnog direktora fabrike, 1948. godine, odlučeno je da Volksvagen asortiman bude proširen. Odobrenje je dato dvema fabrikama da proizvedu prototipe verzija „Bube“ kabrioleta. Karman je bio zadužen da napravi četvorosed, a Hebmiler - dvosed kabriolet. Dizajn ovih se nije mnogo razlikovao od „Redklif roadstera“: sličan krov i bočni prozori, motor u gepeku prekriven ručno-oblikovanim panelom, ali nije bilo rasklapajuće haube kao kod Redklif verzije.

Prototipovi su bili u potpunosti testirani i nakon dobijenog odobrenja od „Folksvagena“, započeta je proizvodnja karoserije za 2.000 automobila, sa zvaničnim kodovima za Hebmuler verziju kao Tip 14A i Karman model kao Tip 15A.

Do kraja 1949. fabrika Hebmuller napravila je 358 kabrioleta sa dva sedišta u poređenju sa 364 Karmanovih kabrio četvoroseda. Ipak, 23. jula 1949. godine, proizvodnja u Hebmuler fabrici morala je da bude obustavljena zbog požara koji je izbio u skladištu a zatim se brzo proširio i na celu fabriku. Pričinjena šteta je bila ogromna, ali uz je pomoć požrtvovanih radnika, fabrika uspela da ponovo pokrene proizvodnju samo četiri nedelje kasnije.

Ova nesreća se u velikoj meri odrazila na finansiranje karoserije, te je proizvodnja Hebmuler kabrioleta usporena. Te 1950. proizvedeno je 319 automobila, u poređenju sa Karmanom koji je na tržište izbacio 2.679 primeraka. Međutim, Hebmuler nije uspeo da se oporavi i fabrika je 1952. godine otišla u stečaj. Proizvodnja Tipa 14A i ostatak zaliha su prebačeni u Karmann fabriku, a februar 1953. je ostao zabeležen kao datum kada je poslednji primerak Hebmulera sišao sa trake.

Volfsburg fabrika je nastavila sa proizvodnjom salonaca, dok na kraju, i ta linija nije ugašena 1978. Najveća promena uvedena je 1971. godine predstavljanjem „Super Bube“. Ove „Bube“ bile su opremljene IRS-om i u prvo vreme dostupne samo američkim modelima. Nova prednja suspenzija omogućila je izmeštanje rezervoara za gorivo i rezervne gume, ostavljajući više prostora za prtljag. „1302S Super Bubu“ pokretao je blago redizajniran 1.600 cc motor koji je razvijao 50 KS. Promene u motoru pratile su izmene u dizajnu karoserije i enterijeru.

Dana 17. februara 1972. godine, „Buba“ je konačno prestigla „Fordov“ „Model T“ kao najprodavaniji auto ikad napravljen, što je Ford negirao objavivši svoju verziju prodajne statistike. Poslednja „Buba“ napravljena u Nemačkoj, napustila je proizvodnu liniju januara 1978. godine obeležavajući kraj jedne epohe, ali to ipak nije bio kraj čuvene „Bube“. Proizvodnja je nastavljena u gradu Puebla u Meksiku, u fabrici koja je podignuta 1954. godine. Dvadesetmilionita „Buba“ sišla je s meksičke proizvodne linije maja 1981. Zbog i dalje velike potražnje u Evropi, nemački Folksvagen je počeo da uvozi „Bubu“ iz Meksika sve do 1985. godine.

Buba
Uputstvo uputstva katalog brosura katalozi
67194505 VW 1200 Priručnik za eksploataciju / avgust 1974

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.