ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2006.
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Sarajevo 2006. Tvrd povez, bogato ilustrovano, veliki format 25×35, 133 strane.
Knjiga je odlično očuvana.

Hamdija Salihović (1928. – 2023.), arhitekta poznat po svom radu, uključujući i dovršetak zgrade Parlamentarne skupštine BiH. Takođe je bio dugogodišnji profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.



»Crteži koji interpretiraju bosansku tradiciju, da se ne zaboravi i život u njoj, imaju za cilj, da se osvrnemo u povijest minulih stoljeća, da pokušamo podsjetiti se, kako su naši preci, bez obzira na vjeru i naciju, živjeli, radili, egzistirali u tom vremenu i prostoru.
Taj vremenski period obuhvaća gotovo sve one manifestacije u životu i radu, čovjeka, obitelji i društva, koji je u kontekstu društveno ekonomskih, političkih, vjerskih i kulturno-civilizacijskih uvjeta. Važno je istaknuti, da su sve tri konfesije i jevreji u Bosni i Hercegovini, imale sličnosti u odijevanju, zanatstvu, narodnoj umjetnosti, kuhinji, kulturi stanovanja, sevdalinki, likovnoj umjetnosti, arhitekturi itd. Veći dio crteža propratio sam kraćim tekstovima...
Kao arhitekt zahvaćao sam prostor kako unutar kuće, mahale, dućana i prirodnih veduta, tako i vanjskih prostora i oblika u kojima se manifestira život i njegove različite duhovne i fizičke aktivnosti.
Ovi crteži sa tušem i perom tretiraju i likove ljudi, često u prvom planu i njihov težački život, koji se ogleda na njihovoj ćehri - izgledu i fizionomiji.
Danas više nema strmih krovova pokrivenih sa smrčevom šindrom, niti krovova od ražove slame i biber crijepa. Isto tako nema više debelih duvara od ćerpiča, niti brvnara, ni kuća sa bondruk konstrukcijom i drvenim šišetima. Ne grade se više jednokatne kuće po mahalama sa doksatom nad sokakom i četverovodnim piramidalnim krovovima, pokrivenih ćeramidom.
Tvrde, više etažne betonske kuće sa dvovodnim krovovima, neimara bez duha i sluha, su unakaradili padinska naselja mahala. Nestalo je tradicionalne i spontane graditeljske ljepote za oko, dušu i srce, sa pravom na vidik, sunce, zelenilo...
Normalno je da, razvitkom gradjevinske industrije dolazi do pojave opeke, betona, armiranog betona, čeličnih i lameliranih konstrukcija. Preko noći je nestalo avlije sa kaldrmom i česmom, ozelenjenih odrinom, šimširom, ružama, akšamčićima, beharom rezdelije, mirisom lipe, sa divanhanom i lijepim vidikom, halvatima, musanderom, drvenim basamacima sa trabozanima, drvenim stupovima sa sedlima i gredama, širokom kapijom da natovaren konj može proći u avliju .
Slikari, pjesnici, filmski i dramski umjetnici, arhitekti i drugi, dobivali su nadahnuće, jednostavnošću i ljepotom iz ovakvog tradicionalnog života. Mnogi slikari, a posebno iz austrougarskog perioda, slikali su realistično tradicionalne ambijente, a manje su zahvaćali život u njima, jer ga nisu dovoljno poznavali i osjećali. To su pretežno bili spoljnji prostorni prikazi kuće ili ansambla, akvarelom, crtežom, od kojih se posebno isticao Josip Pospišil.
U mojim skicama pokušavam proniknuti u život tradicije, osjetiti njegove različite damare i iznutra i spolja. Dugi niz godina mnoge skice sam bilježio na terenima Bosne i Hercegovine, a neke sam stavio na papir i iz sjećanja.«