| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Oblast: Pozorište
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!
Namijenjeno entuzijastičnim kazališnim posjetiteljima, kao i studentima suvremenog kazališta, ovo novo izdanje uključuje novo poglavlje o Hapgoodu. Anthony Jenkins je glumac i redatelj, kao i profesor drame, a ta osvježavajuća perspektiva utječe na njegovo pisanje. Zanima ga kako Stoppardove drame funkcioniraju u kazalištu (i na radiju i televiziji) te opisuje dramatičarevo korištenje scenskog prostora i radnje, unutarnje emocije, pauze u dijalogu, kao i sam dijalog. Nedavno su kritičari ukazali na politički naglasak kasnijih drama. Za Jenkinsa, Stoppardova karijera je cjelina i najbolje ju je opisati kronološki. Cijeli dramski opus, s izuzetkom adaptacija i filmskih scenarija, ispituje se u tri kratke priče, a roman Lord Malquist i Mr Moon smatra se bitnim za razumijevanje Stoppardove kazališne mašte; komentari o radijskim i televizijskim dramama isprepliću se i podržavaju raspravu o glavnim dramama, od Rosencrantza i Guildensterna do The Real Thing i Hapgooda.
Sir Tom Stoppard (/ˈstɒˌpɑːd/;[1] rođen kao Tomáš Sträussler, 3. srpnja 1937.) je britanski dramatičar i scenarist rođen u Čehoslovačkoj.[2] Pisao je za film, radio, kazalište i televiziju, a istaknut je u dramama. Njegov rad pokriva teme ljudskih prava, cenzure i političke slobode, često zalazeći u dublje filozofske temelje društva. Stoppard je bio dramatičar Nacionalnog kazališta i jedan je od najmeđunarodnije izvođenih dramatičara svoje generacije.[3] Kraljica Elizabeta II. ga je 1997. godine proglasila vitezom za doprinos kazalištu.
Rođen u Čehoslovačkoj, Stoppard je kao dijete izbjeglica otišao iz zemlje, bježeći od neposredne nacističke okupacije. Nakon rata, 1946., nastanio se s obitelji u Britaniji, nakon što je prethodne tri godine (1943. – 1946.) proveo u internatu u Darjeelingu u indijskoj Himalaji. Nakon što se školovao u školama u Nottinghamu i Yorkshireu, Stoppard je postao novinar, dramski kritičar, a zatim, 1960. godine, dramatičar.
Stoppardove najistaknutije drame uključuju Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi (1966.), Jumpers (1972.), Travesties (1974.), Night and Day (1978.), The Real Thing (1982.), Arcadia (1993.), The Invention of Love (1997.), The Coast of Utopia (2002.), Rock `n` Roll (2006.) i Leopoldstadt (2020.). Napisao je scenarije za Brazil (1985.), Carstvo sunca (1987.), The Russia House (1990.), Billy Bathgate (1991.), Shakespeare in Love (1998.), Enigma (2001.) i Ana Karenjina (2012.), kao i HBO-ovu limitiranu seriju Parade`s End (2013.). Režirao je film Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi (1990.), adaptaciju vlastite drame iz 1966., s Garyjem Oldmanom i Timom Rothom u glavnim ulogama. Stoppard je napisao scenarij za film.
Stoppard je dobio brojne nagrade i priznanja, uključujući nagradu Oscar, tri nagrade Laurence Olivier i pet nagrada Tony.[4] Godine 2008. The Daily Telegraph ga je rangirao na 11. mjesto na svojoj listi `100 najmoćnijih ljudi u britanskoj kulturi`.[5] U lipnju 2019. objavljeno je da je Stoppard napisao novu dramu, Leopoldstadt, smještenu u židovsku zajednicu Beča početkom 20. stoljeća. Drama je premijerno izvedena u siječnju 2020. u kazalištu Wyndham`s.[6] Drama je kasnije osvojila nagradu Laurence Olivier za najbolju novu dramu, a kasnije i nagradu Tony za najbolju dramu 2022. godine.