Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 2006
ISBN: 86-7637-018-4
Autor: Domaći
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski
Papirni Teatar LJiljana Lazić/ Papirno pozorište *1389*2025
Papirno pozorište
Izdavač: Muzej grada Novog Sada - Novi Sad 2006. god. 2-idanje ISBN 86-7637-018-4
Prevodi na engleski i nemački: Snežana Gvozdenac
Prevod na srpski: Ljubomir Vujaklija
Fotografije: Feđa Kiselič
Povez polutvrd karton .224 str. Kunstdruk, crno-bele i kolor ilustracije,format eći , težina knjige cca 1000 grama
stanje knjige-VLO OČUVNA-URDN STRANICE I KORICE-NEMA ISPISIANJA
Kolekcija predmeta papirnog teatra kao deo zaostavštine vojvođanskog slikara Pavela Ružičke čuva se u Muzeju grada Novog Sada i predstavlja izuzetan primer zaostavštine jednog školovanog slikara-dekoratera s kraja XIX i početka XX veka.
Papirno pozorište jedno je od najljupkijih i najlepših vrsta efemeralne publikacije 19. veka. Naziv “papirni teatar” nastao je tek pedesetih godina XX veka. Kao svoju osnovu ovaj teatar ima ogromnu strast koju je buržoazija gajila prema pozorištu u XIX veku. Želja ovog sloja društva bila je da najpoznatije pozorišne komade ožive u svojim domovima. Papirni teatar nije bio samo obrazovni instrument i omiljeni simbol građanstva tog vremena, već je postao i važan izvor za istoriju i nauku o pozorištu.
Za današnje istraživače kulture i umetnosti XIX veka papirni teatar je zanimljiv iz više razloga. Ovaj oblik pozorišta se može proučavati kao svedočanstvo lagodnog života građanskih porodica.
Originalni listovi papirnog teatra su u vreme svog nastanka bili potrošni materijal. Ono što je sačuvano do danas čuva se u muzejima. Tako je papirni teatar postao fragmentaran podatak jedne efemeralne likovne vrste koja može da posluži za tumačenje građanske kulture XIX veka. Ova kućna zabava je u velikoj meri bila vezana za sistem obrazovanja jer je dete kroz igru moglo da se upozna sa mnogim naučnim oblastima koje su u XIX veku dobile svoje temelje.