| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Novi Sad, Novi Sad | 
                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Godina izdanja: 1985
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Oblast: Slikarstvo
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Potpis na najavnom listu, inače dobro očuvano. 
 
Autor - osoba	Protić, Miodrag B., 1922-2014 = Protić, Miodrag B., 1922-2014 
Naslov	Slika i utopija : Dobrović, Šumanović, Milena, Peđa, Tabaković / Miodrag B. Protić 
Vrsta građe	esej 
Jezik	srpski 
Godina	1985 
Izdavanje i proizvodnja	Beograd : Srpska književna zadruga, 1985 (Beograd : Kultura) 
Fizički opis	436 str., [26] str. s tablama : ilustr. ; 19 cm 
Zbirka	Srpska književna zadruga ; kolo 78, knj. 517 
 (Karton) 
Napomene	Tiraž 3.000 
Beleška o piscu: str. [435]-436 
Napomene i bibliografske reference uz tekst 
Bibliografija reprodukcija: str. [433]-434. 
Predmetne odrednice	Dobrović, Petar, 1890-1942 
Šumanović, Sava, 1896-1942 
Pavlović-Barili, Milena, 1909-1945 
Milosavljević, Predrag, 1908-1987 
Tabaković, Ivan, 1898-1977 
Slikarstvo -- Jugoslavija -- 20. v. 
 
Miodrag B. Protić (Vrnjačka Banja, 10. maj 1922 – Beograd, 20. decembar 2014) bio je srpski slikar, likovni kritičar, teoretičar i istoričar umetnosti i akademik. 
Osnovnu školu završio je u Vrnjačkoj Banji, a gimnaziju u Kraljevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1950.[2] Učio je slikarstvo u Slikarskoj školi Mladena Josića 1943–1944. godine kod Jovana Bijelića i Zore Petrović. Dalje obrazovanje sticao je u Parizu 1953–1954, Italiji (u više navrata) i SAD 1963. 
Od 1950. do 1959. godine radi u Ministarstvu prosvete, nauke i kulture kada inicira osnivanje Moderne galerije. Otkupljuje umetničke radove sa izložbi i ateljea umetnika. Postavljen je za upravnika Moderne galerije 1959. Muzej savremene umetnosti u Beogradu otvara 1965. godine i na njegovom čelu je do penzionisanja 1980. 
Izlaže od 1946. godine na brojnim kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Prvi put je samostalno izlagao 1956. Član je ULUS-a od 1948. Bio je član grupe „Samostalni“ (1951–1955) i „Decembarske grupe“ (1955–1960). 
Napisao je veliki broj knjiga, studija, eseja i kritika o srpskoj i jugoslovenskoj likovnoj umetnosti koje objavljuje od 1952. godine. Redovni kritičar „NIN“-a je između 1952. i 1958. Sarađivao u brojnim dnevnim listovima i časopisima: „Glas“, „Rad“, „Politika“, „Borba“, „Danas“, „Delo“, „Savremenik“, „Književnost“, „Letopis Matice srpske“, „Književne novine“, „Umetnost“ i dr. 
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1966. do 1991. godine. 
Dobitnik je Nagrade „Sava Šumanović”. 
Oktobra 2022. u Protićevu čast u okviru MSU organizovana je izložba Gospodstvo uma: Miodrag B. Protić, život posvećen umetnosti. 
Stvaralaštvo 
Slikarstvo 
Miodrag B. Protić je uz veliko angažovanje na osnivanju Moderne galerije i pisanju likovnih kritika u kojima je svakodnevno pratio tekući umetnički život ranih pedesetih godina, najviše bio posvećen svojoj osnovnoj delatnosti - slikarstvu. Pripadao je onaj generacija koja je prva posle raskida sa dogmatskom estetikom socijalističkog realizma povela našu umetnost prema slobodnom izrazu i osavremenjivanju njenog jezika koje će je dovesti u red aktuelnih estetičkih tokova tog vremena. Protić, veoma obrazovan i informisan bio je na samom vrhu srpskih i jugoslovenskih umetnika koji je kao istaknuti akter vlastitim slikarstvom snažno usmeravao prema modernizmu ovaj pokret naše umetničke obnove posle Drugog svetskog rata. Smatrao je da nova umetnost poseduje sopstvenu tradiciju i autonomiju za koju se u novim uslovima treba izboriti samom slikarskom praksom. Već ranim delima je obezbeđivao legitimnost apstraktnoj umetnosti do čijeg je čistog izraza došao u nekoliko etapa. Tri su slikarska elementa kojima je Protić izgradio svoj slikarski stil - linija, boja i predmet. Tokom šeste decenije njegove slike su ukazale na taj istrajni put redukcije plastične forme od realizma predmetnih elemenata do oblika koji je poprimio elemente znaka i simbola tokom šezdesetih godina. Pročišćavanje njegove slike do čiste apstraktne paradigme bilo privedeno konačnom izrazu tokom sedme decenije kada je u nekoliko značajnih ciklusa zaokružio opus dovodeći ga do najreprezentativnijih primera srpske i jugoslovenske umetnosti druge polovine 20. veka. 
Kritika 
Preporod srpske likovne umetnosti posle 1950. godine pratila je, a katkada i predvodila, i likovna kritika. Prvu kritiku Protić je objavio još kao đak kraljevačke Gimnazije, u časopisu Osvit, koji je pokrenuo sa svojim školskim drugovima. Iza časopisa se nalazilo istoimeno literarno udruženje.[6] U oktobru 1950. godine napisao je kritiku povodom samostalne izložbe Miće Popovića, a godinu dana kasnije dobija mesto umetničkog kritičara u NIN-u. Budući da je ostao svestan značaja ove discipline u našem umetničkom životu, a posebno u vremenu obnove, Miodrag B. Protić je veliki doprinos dao neumorno pišući o tekućim likovnim zbivanjima, najviše tokom šeste decenije dvadesetog veka. Njegovo čisto kritičarsko angažovanje bilo je značajno smanjeno krajem te decenije kada je bio imenovan za upravnika Moderne galerije smatrajući da sa te pozicije ima manje prava da neposredno arbitrira kritičkim ocenama o pojavama i ličnostima na aktuelnoj sceni, Protić se okreće pisanju većih eseja i studija koje su na sintetički način objedinjavale stilske i estetičke periode nastanka i razvoja ponajpre, srpskog modernizma dvadesetog veka. U tom pogledu posebno su bile značajne izložbe i ciklusa „Jugoslovenska umetnost XX veka“ koji je inicirao u Muzeju savremen umetnosti a u kojem je sa timom najistaknutijih stručnjaka dao jasnu sliku njenog razvoja i dostignuća. Nesumnjivo je da je Protić veoma mnogo doprineo novom unapređivanju likovne kritike kao aktivne discipline tumačenja dela umetnosti i njenih protagonista posle godina bučne ideološke propagande neposredno posle drugog rata. Time je on načinio svojevrsni priključak sa najznačajnijim umetničkim kritičarima između dva svetska rata i načinio jasan kontinuitet i sa tom značajnom tradicijom u novijem srpskom stvaralaštvu. 
 
Bibliografija (izbor) 
1951 Petar Lubarda, Povodom izložbe mladih umetnika Srbije, Književne novine, 10. novembar, Beograd 
1952 Dejan Medaković, Izložba Samostalnih, NIN, 6. juli, Beograd 
1956 Borislav Mihajlović, Izložba slika M. B. Protića, NIN, 8. april, Beograd 
1956 Pavle Vasić, Slikarstvo Miodraga Protića, Politika, 10. april, Beograd 
1956 Lazar Trifunović, Miodrag Protić, Vidici, april-maj, Beograd 
1957 Lazar Trifunović, Savremenici Miodraga B. Protića, NIN, 17. mart, Beograd 
1959 Lazar Trifunović, Od racionalnog ka poetičnom, NIN, 5. juli, Beograd 
1963 Peđa Milosavljević, pred. kat., Salon Moderne galerije, Beograd 
1963 Dragoslav Đorđević, Miodrag B. Protić, Borba, 4. april, Beograd 
1964 Živojin Turinski, Likovne kritike i eseji, Politika, 5. juli, Beograd 
1965 Aleksa Čelebonović, Savremeno slikarstvo u Jugoslaviji, Jugoslavija, Beograd 
1967 Zoran Pavlović, Slikarstvo Miodraga B. Protića, Umetnost, april-jun, Beograd 
1967 Lazar Trifunović, Srpska likovna kritika, Srpska književna zadruga, Beograd 
1968 Ješa Denegri, Oblici nefiguracije u suvremenom slikasrtvu u Srbiji, Život umjetnosti, Zagreb 
1969 Aleksa Čelebonović, pred. kat., Salon Muzeja savremene umetnosti, Beograd 
1971–1972 Lazar Trifunović, Apstraktno slikarstvo u Srbiji, pred. kat., Galerija Kulturnog centra, Beograd 
1973 Pavle Vasić, Umetnički život, Umetnička akademija, Beograd 
1973 Lazar Trifunović, Srpsko slikarstvo 1900-1950, Nolit, Beograd 
1973 Đorđe Kadijević, Izazov duhu, NIN, 4. novembar, Beograd 
1976 Peđa Milosavljević, Oblik i dah oblika, Politika, 4. decembar, Beograd 
1976 Zoran Markuš, Tragom doslednosti, Borba, 14. decembar, Beograd 
1979 Marija Pušić, Modrag B. Protić, Umetnost, januar–februar, Beograd 
1980 Slobodan Ristić, Vreme bez iluzija, Politika, 30. avgust, Beograd 
1981 Marko Ristić, Svedočanstva pod zvezdama, Nolit, Beograd 
1982 Marija Pušić, pred. kat. retrospektivne izložbe, Muzej savremene umetnosti, Beograd 
1982 Zoran Markuš, Put dug četiri decenije, Borba, 16. oktobar, Beograd 
1983 Dragoš Kalajić, Tri osporavana lica Miodraga Protića, Start, 29. januar, Zagreb 
1984 Sveta Lukić, Preko granica. Deset portreta modernih stvaralaca, Svjetlost, Sarajevo, BIGZ, Beograd 
1986 Sveta Lukić, pred. kat., Galerija Sebastian, Beograd 
1986 Jovan Despotović, Ka čistom geometrijskom duhu, Jedinstvo, 22. novembar, Priština 
1993 Ješa Denegri, Pedesete: teme srpske umetnosti 1950–1960, Svetovi, Novi Sad 
1994 Dragana Vranić, Legat Miodraga B. Protića, pred. kat., Muzej savremene umetnosti, Beograd 
1995 Kosta Bogdanović, Jedna moguća relacija, Projeka(r)t, avgust, Novi Sad 
1995 Ješa Denegri, Šezdesete: teme srpske umetnosti 1960–1970, Svetovi, Novi Sad 
1996 Predrag J. Marković, Beograd između Istoka i Zapada 1948–1965, Beograd 
1997 Nikša Stipčević, Otvoren i zatvoren život, Letopis Matice srpske, novembar, Novi Sad 
2002 Jerko Denegri, Radmila Matić-Panić, Miodrag B. Protić, monografija, Clio, Beograd 
2005 Dobrica Ćosić, Prijatelji, Politika, Narodna knjiga, Beograd 
2010 Lidija Merenik, Umetnost i vlast. Srpsko slikarstvo 1945–1968, Vujičić Kolekcija, Univerzitet umetnosti, Filozofski fakultet, Beograd 
 
MG64 (L)