pregleda
International Exhibition of Modern Art, Alfred Barr
| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.
Pozitivne: 14498
ISBN: Ostalo
Oblast: Dizajn
Jezik: Engleski
Godina izdanja: St
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Autor - korporativno telo Venice Biennial (50 ; 2003 ; Venice)
Naslov International Exhibition of Modern Art, 2013 featuring Alfred Barr`s Museum of Modern Art, New York, 1936 in Pavilion `Jugoslavia`, Venezia, June 15 - November 2, 2003 : [official presentation of Serbia and Montenegro at the 50th Venice Biennial, 2003 : official exibition catalogue] / [witnin La Biennale di Venezia - 50th International Art Exibition `Dreams and Conflicts: The Viewer`s Dictatorship` ; edited by Branislav Dimitrijević, Dejan Sretenović ; photos Saša Reljić]
Ostali naslovi Dreams and Conflicts The Viewer`s Dictatorship
Vrsta građe knjiga
Jezik engleski
Godina 2003
Walter benjamin volter
Branislav dimitrijević
Astrit Schmidt Burkhardt
slobodan Mijušković
Boris Groys
Dejan sretenović
Stephen Bann
Alfred Hamilton Barr Jr. (28. siječnja 1902. - 15. kolovoza 1981.) bio je američki povjesničar umjetnosti i prvi direktor Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku. S te je pozicije bio jedna od najutjecajnijih sila u razvoju popularnih stavova prema modernoj umjetnosti; na primjer, njegovo organiziranje hit izložbe Van Gogh iz 1935. godine, prema riječima autorice Bernice Kert, bilo je `preteča utjecaja koji Van Gogh do danas ima u suvremenoj mašti.` [1]
Život i obrazovanje
Barrov život i rad tema su knjige Hugha Eakinsa iz 2022. o naporima Barra i drugih da Picassovo djelo, već slavljeno u Europi, prenesu u Sjedinjene Države. Barr je diplomirao na Latinskoj školi za dječake u Marylandu. Barr je diplomirao 1923. i magistrirao 1924. na Sveučilištu Princeton, gdje je studirao povijest umjetnosti kod Franka Jewetta Mathera i Charlesa Rufusa Moreya. Godine 1924. započeo je doktorski rad na Harvardu, ali ga je napustio nakon što je ispunio uvjete za doktorski studij kako bi nastavio predavati. Doktorat mu je dodijeljen tek 1946. [2] Oženio se povjesničarkom umjetnosti Margaret Scolari 8. svibnja 1930. u Parizu.[3] Imali su jednu kćer, Victoriju Barr, koja je slikarica.[4]
Karijera
Barr je angažiran kao izvanredni profesor da predaje povijest umjetnosti na koledžu Wellesley 1926., gdje je iste godine ponudio prvi dodiplomski kolegij o modernoj umjetnosti, `Tradicija i revolt u modernom slikarstvu`. Ovaj kolegij nije bio poznat samo po novosti svog predmeta, već i po svojoj nekonvencionalnoj pedagogiji: Barr je svih devet studenata u razredu nazivao `fakultetom`, čineći svakog od njih odgovornim za svladavanje i podučavanje nekih sadržaja kolegija. Iako je, prema nazivu, kolegij navodno bio usredotočen na slikarstvo, Barr je smatrao da je široko razumijevanje kulture neophodno za razumijevanje bilo koje pojedinačne umjetničke discipline, pa je u skladu s tim razred također proučavao dizajn, arhitekturu, film, skulpturu i fotografiju. Nije bilo obvezne literature osim Vanity Faira, The New Yorkera i The New Masses, a brojna predavanja nisu bila na tipičnim mjestima od povijesnog interesa za umjetnost. Na primjer, na izletu u Cambridge, razred je prošao preko bogatstva harvardskih muzeja kako bi doživio `izvanrednu strukturnu virtuoznost`, Barrovim riječima, tvornice slatkiša Necco.[5]
Godine 1929. Barr je dobio Carnegiejevu stipendiju, koju je namjeravao iskoristiti za ispunjavanje uvjeta za svoj doktorat pisanjem disertacije tijekom sljedeće akademske godine o modernoj umjetnosti i kubizmu na Sveučilištu New York.[2] Ali veće ambicije natjerale su ga da odustane od te namjere kada je Anson Conger Goodyear, po preporuci Paula J. Sachsa, ponudio Barru ravnateljstvo novoosnovanog Muzeja moderne umjetnosti. Preuzimajući dužnost u kolovozu 1929. sa samo dvadeset sedam godina, Barrova su se postignuća u njoj brzo gomilala; Muzej je u studenom održao svoju prvu posuđenu izložbu o postimpresionistima Vincentu Van Goghu, Cézanneu, Gauguinu i Seuratu. Možda je Barrovo najupečatljivije i najdugotrajnije postignuće u njegovom direktorskom svojstvu bila Picassova retrospektiva 1939.–1940., koja je uzrokovala reinterpretaciju umjetnikova djela i uspostavila model za sve buduće retrospektive u Muzeju. Kada je Barr 1939. u New Yorku izložio Picassove `Demoiselles` i proglasio ih `početkom novog razdoblja u povijesti umjetnosti`,[6] također je oblikovao formalistički pristup umjetnosti. Kao formalist zalagao se za tehnički radikalizam i potencijal formalnog aspekta umjetnosti.[7]
Godine 1930. Barr se oženio s Margaret Scolari, koju je upoznao na inauguralnoj izložbi MoMA-e 1929. godine.[8]
Prema Sybil Gordon Kantor u svojoj knjizi Alfred H. Barr Jr. i intelektualno podrijetlo Muzeja moderne umjetnosti, Frank Crowninshield, umjetnički kritičar, novinar i urednik Vanity Faira, bio je jedan od Barrovih mentora i jedan od članova utemeljitelja Muzeja moderne umjetnosti, zajedno s nekoliko drugih.[9]
Godine 1937. Barr je pokazao Leo Frobeniusovu zbirku crteža i slika koje su pokazivale pretpovijesne afričke gravure i slike na kamenu do velikog uspjeha.[10]
Godine 1941., u suradnji sa svojom suprugom i Varianom Fryjem, pomogao je mnogim umjetnicima da pobjegnu iz Francuske, okupirane od strane nacista, a jedan od njih bio je Marc Chagall.[11][12] Barr je pomogao osigurati američke vize, kao i sponzorstvo od 3000 dolara traženo za dobivanje vize.[13] Barr je također pomogao trgovcima umjetninama Curtu Valentinu i Ottu Kalliru da uđu u Ameriku.[14][15] Obojica su opskrbljivali MoMa modernim umjetničkim djelima.[16] Neki od njih kasnije su bili predmet zahtjeva za restituciju od nasljednika židovskih kolekcionara koje su opljačkali nacisti.[17]
Godine 1943. predsjednik Muzeja moderne umjetnosti Stephen Carlton Clark smijenio je Barra s mjesta ravnatelja Muzeja, iako mu je dopušteno da ostane na mjestu savjetodavnog direktora (radeći sa svojim nasljednikom Reneom d`Harnoncourtom); kasnije je Barr dobio titulu direktora zbirki. U vrijeme kad je Barr napustio MoMA-u 1968., moderna umjetnost bit će csmatralo se legitimnim poljem proučavanja povijesti umjetnosti kao i ranija razdoblja poput renesanse. Izabran je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti 1952. godine.[18]
Kao priznanje za Barrovu ostavštinu kao povjesničara umjetnosti i prvog ravnatelja MoMA-e, College Art Association je 1980. godine ustanovio nagradu Alfred H. Barr Jr. za muzejsku stipendiju. Nagrada se svake godine dodjeljuje autoru izvanrednog kataloga proizvedenog u muzeju, knjižnici ili javnoj ili privatnoj zbirci.
☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.
☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !
❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗
☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!
☑ Tu sam za sva pitanja!
☑ Knjige saljem nakon uplate!
☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!
☑ Filmski plakati:
☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.
☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...
☑ Antikvarne knjige:
☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.
Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.
Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]
Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.
Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]
Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]
U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]
Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]
Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.
Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.
Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)
Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`
Predmet: 80657753
