Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski
Godina izdanja: St
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Minijatura (ital. miniatura slika minijatora, odnosno kaluđera koji su u srednjem veku radili na ukrašavanju rukopisa) je figuralna scena ili portret malog formata, rađena različitim slikarskim tehnikama i na različitim podlogama: papiru, pergamentu, slonovači ili metalnoj pločici.[1] Ime je nastalo od latinske reči minium, što je naziv za crvenu olovnu boju, kojom su u srednjovekovnim rukopisima ispisivani natpisi i početna slova poglavlja i stranica. Portretne minijature su se razvile iz tehnika minijatura u iluminiranim rukopisima i bile su popularne među elitama iz 16. veka, uglavnom u Engleskoj i Francuskoj, a proširile su se po ostatku Evrope od sredine 18. veka, ostajući veoma popularne sve do razvoja dagerotipije i fotografije sredinom 19. veka.[2] Obično su to bili intimni pokloni koje su se davali u porodici ili od strane muškaraca koji su puni nade u udvaranju, ali neki vladari, kao što je Džejms I od Engleske, davali su veliki broj kao diplomatske ili političke poklone.[3] Naročito je bilo verovatno da će biti naslikane kada je član porodice trebalo da bude odsutan tokom značajnih perioda, bilo da muž ili sin idu u rat ili emigriraju, ili ćerka koja se udaje.
Prvi minijaturisti su koristili akvarel za slikanje na rastegnutom pergamentu, ili (posebno u Engleskoj) na kartama za igru podrezanim u traženi oblik. Tehnika se često nazivala limning (kao u raspravi Nikole Hilijarda Art of Limming oko 1600. godine), ili slikanje u malom.[4] Tokom druge polovine 17. veka stakleni emajl slikan na bakru postaje sve popularniji, posebno u Francuskoj. U 18. veku, minijature su slikane akvarelom na slonovači, koja je tada postala relativno jeftina. Male veličine od 40 mm × 30 mm, portretne minijature su često bile ugrađene u medaljone, unutrašnje poklopce za satove ili komade nakita kako bi se mogle nositi sa sobom. Druge su bile uokvirene stalcima ili okačene na zid, ili umetnute u poklopce burmutica.