pregleda

Danko Davidov - Gornja zemlja


Cena:
2.590 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Oblast: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Gornja zemlja
spomenici naroda srpskog
Dinko Davidov


Gornja zemlja, Dinko Davidov
Zavod za udžbenike u Beogradu nedavno je izdao reprezentativnu monografiju “Gornja zemlja - spomenici naroda srpskog” akademika Dinka Davidova, jednog od najboljih znalaca kulturne istorije Srba severno od Save i Dunava. Naslov pokriva najsevernije tačke brojnih srpskih seoba kroz vekove, mada nije poznato, kako reče autor, ko je i kada ovu oblast kraljevine Hungarije nazvao Gornjom zemljom.


Još u 15. veku, na poziv ugarskih kraljeva, Srbi su se u većem broju doseljavali na panonska prostranstva, mada su u pojedine oblasti stizali i znatno ranije. Seoba je kroz vekove bilo mnogo, kao i nedaća koje uvek prate raseljavanje naroda, ali ih Davidov pominje samo uzgred, smatrajući da je politička istorija Srba u Ugarskoj uglavnom poznata. On se bavio materijalnim i duhovnim tragovima njihove umešnosti i darovitosti.

U Predisloviju (predgovoru), autor ističe da Srbi u Gornjoj zemlji nisu dizali odbrambene kule, već bogomolje. Isprva skromne, drvene, a kako su ekonomski jačali, barokno-klasicističke, s raskošnim, pozlaćenim ikonostasima. Te crkve su bile i ostale “trajni spomenici njihovog duha i života”, kako je prorekao čuveni Sentandrejac Jakov Ignjatović.

Monografija “Gornja zemlja” podeljena je na dva dela, sa obiljem kolor fotografija crkava, ikona, civilnih građevina, knjiga, dokumenata. U prvom delu su poglavlja: Rana doseljavanja, Znamenja seoba, Kulturna zračenja (knjige, periodika, spisatelji), Muzej Budimske eparhije (pregled crkvenog slikarstva), Manastiri (Grabovac i Srpski Kovin), Srbi u gradovima (Baja, Budimpešta, Vašarhelj, Dunajvaroš, Dunafeldvar, Đur, Jegra, Komoran, Miškolc, Mohač, Ostrogon, Segedin, Sentandreja, Stoni Beograd) i Srbi u selima(Bata, Batanja, Bremen, Budmir, Vilanj, Deska, Iločac, Kalaz, Lipova, Lovra, Mađarčanad, Mađar-Boja, Majš, Medina, Novi Sentivan, Pomaz, Racalmaš, Rac-Mečka, Santovo, Sečuj, Sirig, Čip, Čobanac, Šarok, Šikloš, Šumberak).

U drugom delu je, sem rezimea na nemačkom, poglavlje Osmotrenije prošlih događaja, u kome je Davidov predstavio izbor starijih tekstova iz raznolikih publikacija, mahom iz 18. i 19. veka. Svedočenja počinju Zapisom o Velikoj seobi daskala Stefana Ravaničanina, a završavaju se dokumentima koji svedoče o nasilnom pomađarivanju Srba u Ugarskoj (kao Aponjijev Školski zakon iz 1907).

- Sve je nastajalo blagodareći seobama, zaključuje Dinko Davidov. Ovaj spis je prilog tom prisećanju na vreme koje nije izgubljeno, kao što ni srpsko prisustvo u ovim krajevima nije bilo uzaludno. Ostala je baština kao najlepše svedočanstvo, ukrašeno delima nezaboravnih likova srpske književnosti i umetnosti.
“Gornja zemlja” Dinka Davidova je raskošno lepa i nadasve potrebna knjiga. Kako stručnoj javnosti, tako i laicima, da se obaveste.

R. Lotina



Dinko Davidov (Sivac, 4. oktobar 1930 — Beograd, 18. maj 2019) bio je srpski i jugoslovenski istoričar umetnosti i redovni član SANU.[1]

Biografija
Rođen je 4. oktobra 1930. godine u Sivcu (Bačka). Osnovnu školu završio je u Staparu. Diplomirao je na katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bio je kustos Galerije Matice srpske od 1965. do 1978, naučni savetnik Balkanološkog instituta SANU od 1979. i direktor Galerije Srpske akademije nauka i umetnosti od 2001. do 2009. U tom periodu u Galeriji SANU je priređeno 40 izložbi sa katalozima, a 24 kataloga potpisao je kao urednik. Autor je izložbe i posebnog izdanja kataloga „Svetogorska grafika” (Beograd 2004).[2] Osnovna oblast rada akademika Davidova bila je srpska umetnost od 17. do 19. veka. Za dopisnog člana SANU izabran je 2000. godine, a za redovnog 2006. Dobitnik je Vukove nagrade za nauku za delo „Sentandrejska saborna crkva” 2001. godine.

Bibliografija
Autor je knjiga `Sentandreja - srpske povesnice` (2011), `Pomeni davnih seoba - znamenja srpske povesnice` (2017), `Totalni genocid` (2019). Priredio je više značajnih izdanja, između ostalih, „Srpska grafika XVIII veka - nova saznanja” (1986), „Manastir Šišatovac” (1989) i „Postvizantijska umetnost na Balkanu” (2003).

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 80065417
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!


Gornja zemlja
spomenici naroda srpskog
Dinko Davidov


Gornja zemlja, Dinko Davidov
Zavod za udžbenike u Beogradu nedavno je izdao reprezentativnu monografiju “Gornja zemlja - spomenici naroda srpskog” akademika Dinka Davidova, jednog od najboljih znalaca kulturne istorije Srba severno od Save i Dunava. Naslov pokriva najsevernije tačke brojnih srpskih seoba kroz vekove, mada nije poznato, kako reče autor, ko je i kada ovu oblast kraljevine Hungarije nazvao Gornjom zemljom.


Još u 15. veku, na poziv ugarskih kraljeva, Srbi su se u većem broju doseljavali na panonska prostranstva, mada su u pojedine oblasti stizali i znatno ranije. Seoba je kroz vekove bilo mnogo, kao i nedaća koje uvek prate raseljavanje naroda, ali ih Davidov pominje samo uzgred, smatrajući da je politička istorija Srba u Ugarskoj uglavnom poznata. On se bavio materijalnim i duhovnim tragovima njihove umešnosti i darovitosti.

U Predisloviju (predgovoru), autor ističe da Srbi u Gornjoj zemlji nisu dizali odbrambene kule, već bogomolje. Isprva skromne, drvene, a kako su ekonomski jačali, barokno-klasicističke, s raskošnim, pozlaćenim ikonostasima. Te crkve su bile i ostale “trajni spomenici njihovog duha i života”, kako je prorekao čuveni Sentandrejac Jakov Ignjatović.

Monografija “Gornja zemlja” podeljena je na dva dela, sa obiljem kolor fotografija crkava, ikona, civilnih građevina, knjiga, dokumenata. U prvom delu su poglavlja: Rana doseljavanja, Znamenja seoba, Kulturna zračenja (knjige, periodika, spisatelji), Muzej Budimske eparhije (pregled crkvenog slikarstva), Manastiri (Grabovac i Srpski Kovin), Srbi u gradovima (Baja, Budimpešta, Vašarhelj, Dunajvaroš, Dunafeldvar, Đur, Jegra, Komoran, Miškolc, Mohač, Ostrogon, Segedin, Sentandreja, Stoni Beograd) i Srbi u selima(Bata, Batanja, Bremen, Budmir, Vilanj, Deska, Iločac, Kalaz, Lipova, Lovra, Mađarčanad, Mađar-Boja, Majš, Medina, Novi Sentivan, Pomaz, Racalmaš, Rac-Mečka, Santovo, Sečuj, Sirig, Čip, Čobanac, Šarok, Šikloš, Šumberak).

U drugom delu je, sem rezimea na nemačkom, poglavlje Osmotrenije prošlih događaja, u kome je Davidov predstavio izbor starijih tekstova iz raznolikih publikacija, mahom iz 18. i 19. veka. Svedočenja počinju Zapisom o Velikoj seobi daskala Stefana Ravaničanina, a završavaju se dokumentima koji svedoče o nasilnom pomađarivanju Srba u Ugarskoj (kao Aponjijev Školski zakon iz 1907).

- Sve je nastajalo blagodareći seobama, zaključuje Dinko Davidov. Ovaj spis je prilog tom prisećanju na vreme koje nije izgubljeno, kao što ni srpsko prisustvo u ovim krajevima nije bilo uzaludno. Ostala je baština kao najlepše svedočanstvo, ukrašeno delima nezaboravnih likova srpske književnosti i umetnosti.
“Gornja zemlja” Dinka Davidova je raskošno lepa i nadasve potrebna knjiga. Kako stručnoj javnosti, tako i laicima, da se obaveste.

R. Lotina



Dinko Davidov (Sivac, 4. oktobar 1930 — Beograd, 18. maj 2019) bio je srpski i jugoslovenski istoričar umetnosti i redovni član SANU.[1]

Biografija
Rođen je 4. oktobra 1930. godine u Sivcu (Bačka). Osnovnu školu završio je u Staparu. Diplomirao je na katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, a doktorirao na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bio je kustos Galerije Matice srpske od 1965. do 1978, naučni savetnik Balkanološkog instituta SANU od 1979. i direktor Galerije Srpske akademije nauka i umetnosti od 2001. do 2009. U tom periodu u Galeriji SANU je priređeno 40 izložbi sa katalozima, a 24 kataloga potpisao je kao urednik. Autor je izložbe i posebnog izdanja kataloga „Svetogorska grafika” (Beograd 2004).[2] Osnovna oblast rada akademika Davidova bila je srpska umetnost od 17. do 19. veka. Za dopisnog člana SANU izabran je 2000. godine, a za redovnog 2006. Dobitnik je Vukove nagrade za nauku za delo „Sentandrejska saborna crkva” 2001. godine.

Bibliografija
Autor je knjiga `Sentandreja - srpske povesnice` (2011), `Pomeni davnih seoba - znamenja srpske povesnice` (2017), `Totalni genocid` (2019). Priredio je više značajnih izdanja, između ostalih, „Srpska grafika XVIII veka - nova saznanja” (1986), „Manastir Šišatovac” (1989) i „Postvizantijska umetnost na Balkanu” (2003).
80065417 Danko Davidov - Gornja zemlja

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.