pregleda

NS rokopedija, novosadska rok scena 1963-2003.


Cena:
2.390 din
Želi ovaj predmet: 3
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
CC paket (Pošta)
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

Askeza (7786)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 14506

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss / Ho

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!

Bogomir Mijatović


Bogomir Mijatović Bogica (rođen 11. avgusta 1947. u Mramorku) je srpski novinar, voditelj, muzički urednik i publicista. Profesionalnu karijeru počeo je 1968. godine u Radio Novom Sadu, najpre kao honorarni saradnik a od 1975. godine zaposlen je na neodređeno vreme. Uređivao je i vodio popularne emisije Randevu sa muzikom (verovatno najstariju u Evropi i jednu od najstarijih na svetu – emituje se u istom terminu od 1. juna 1957. godine, kada ju je pokrenuo Angelo Vlatković) i Pop ekspres. Januara 1980. pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju Uz svetlost ponoćne lampe, koja se neprekidno emituje i danas. Jedan je od pokretača Radio Stotke i njen poslednji odgovorni urednik. Na Radio Stotki pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju Moja generacija.

Autor je dve enciklopedije: NS rokopedija – novosadska rok scena 1963 – 2003 (Switch, Novi Sad, 2005 ) i Ilustrovana enciklopedija rok muzike u Vojvodini 1963 – 2013 (Switch, Novi Sad, 2013).

Autor je knjiga: Pamtite me po pjesmama mojim (Prometej, Novi Sad, 2018), u kojoj je sakupio 301 pesmu Duška Trifunovića na koje su kompozitori napisali muziku, Slušaj mene a radi po svome (Prometej, Novi Sad, 2020), u kojoj se nalazi izbor misli i pouka Duška Trifunovića koje je Bogomir prikupljao iz raznih pisanih izvora, Novosadska rok poezija (Solaris/Društvo novosadskih književnika, Novi Sad, 2019) i knjige Pesnici u popularnoj muzici - od Njegoša do savremenih pesnika (Prometej, Novi Sad, 2021).

Dobitnik je nagrade za publicistiku ‘’Svetozar Miletić”, koju dodeljuju list Dnevnik i Izvršno veće Vojvodine, kao i nagrade ‘’Zlatno pero” Društva novinara Vojvodine.

Nalazi se u srpskom izdanju knjige Who is Who 2011 – 2013 (Zavod za udžbenike, Beograd).

Autor je tekstova za Srpsku enciklopediju (Matica Srpska, Srpska akademija nauka i Zavod za udžbenike, Beograd)

Od 2012. je penzioner.

Radio Novi Sad
Pošto je početkom 1968. godine u omladinskoj emisiji Radio Novog Sada Susret u 10 tri puta uzastopno dobio nagrade (singl ploče), Bogomir je pozvan da u narednoj bude gost. Prepoznajući njegovo znanje i ljubav prema muzici, Miloš Novičić, urednik redakcije Omladinskog radija, ponudio mu je da postane deo redakcije. Prvo voditeljsko iskustvo imao je upravo u emisiji Susret u 10. Na poziv Angela Vlatkovića, urednika Redakcije zabavne muzike, prelazi u pomenutu redakciju i postaje, uz Vitomira Simurdića i Anđelka Maletića, urednik i voditelj kultne emisije Randevu sa muzikom.

“Mi smo došli 67 – 68 godine u Radio, a regrutovao nas je najpre Omladinski program. Angelo je zaslužan, jer nas je uveo u Randevu i dao nam veliku autorsku slobodu. Zapravo, ova emisija se penjala ka vrhuncu uticaja i moći upravo kada smo mi (mladi autori) postali urednici i voditelji. - Bogomir Mijatović [1]

Početkom januara 1980. pokrenuo je emisiju Uz svetlost ponoćne lampe, koji je uređivao i vodio do kraja prošlog veka.

“Kao inspiracija za naslov – poslužila mi je istoimena pesma Džimija Hendriksa, kojeg sam obožavao. Naravno i termin emitovanja emisije (pre ponoći – subotom) je u skladu sa nazivom. Ovde sam se bavio starom muzikom, istorijom roka. Ponekad sam u “Lampi” objavljivao intervjue koje sam radio sa velikim svetskim muzičarima, na primer Bilom Vajmenom (basista grupe Roling Stouns)”. - Bogomir Mijatović.[1]

Televizija Novi Sad / Televizija Vojvodine
U proleće 1980. godine, pozivom Ljubomira Lukića, urednika Zabavne redakcije, da pripremi muziku za jedno od emisija, započinje saradnju s televizijom, na kojoj je radio do penzionisanja.

“Ubrzo mi je Petar Jurić, urednik za zabavnu muziku u TV NS, ponudio da osmislim jednu muzičku emisiju o rokenrolu. Tako je nastao `Rok teatron` kroz koji je prodefilovao veliki broj isklučivo mladih i novih bendova kao što su Lola V. Stein, Zijan, Let 3, Astorija, Karizma, Torpeda, Gloria, Osvajači, Vojvođanski bluz bend…“ - Bogomir Mijatović[2]

Uradio je brojne autorske emisije: portreti JU grupe i grupe Smak, U inat godinama (o grupi Indeksi), Veliki orkestri RTS-a (Plesni orkestar RTV Novi Sad i Tamburaški orkestar RTV Novi Sad), kao i serijali Radio koji volim (o radijskim muzičkim emisijama koje su bile važne za domaći rok), Pioniri novosadske rok scene i Vojvođanska rokenrol priča. Tri godine bio je urednik novosadskog izdanja TV emisije Garaža, kroz koju su prošli skoro svi vojvođanski bendovi iz tog perioda, dok je za Dečiji program TV NS uredio seriju Lako na teme lake.

Kao muzički saradnik radio je na serijalima: Muzički klub, Muzika, vreme, ljudi (istorija jugoslovenske rok scene), Nedeljno popodne, Od našeg dopisnika, Promenada, Novogodišnji programi, kao i seriji Specijalna redakcija (scenarista Đorđe Balašević), šou programima Ženi s ljubavlju, Jesen stiže dunjo moja, i dr.

Od 1993. godine u nekoliko navrata bio je odgovorni urednik Muzičkog programa TV NS, odnosno RTV Vojvodine.

Bio je idejni tvorac i pokretač emisije Gruvanje.

Festivali, novine i izdanja
Godine 1978. sa beogradskim novinarom Petrom Popovićem Pecom, Draganom Gojkovićem Gojom i Budimirom Gođevcem (Vojvodina koncert, zvanični organizator) u Novom Sadu organizovao je poslednji BOOM festival. Na njegov predlog Angelo Vlatković, umetnički direktor festivala Opatija 1978, kao jednog od dva predstavnika RTV Novi Sad na pomenuti festival poslao je Đorđa Balaševića, moralnog pobednika istog.

Učestvovao je u organizaciji brojnih koncerata u Studiju M, EBU Rok festivala, EBU folk festivala, bio je urednik večeri na Omladinskom festivalu u Subotici, kao i jedan od pokretača Festivala akustičarske muzike u Novom Sadu. U saradnji sa Muzičkom omladinom maja 2015. organizovao je humanitarni koncert za pomoć oboleloj Jadranki Stojaković.

Pisao je za Glas omladine, Dnevnik, Vzlet i Džuboks magazin.

Godine 1995. s Petrom Popovićem Pecom za izdavačku kuću Komuna priredio je CD boks set od 10 diskova pod nazivom JU retRokspektiva, kao i CD To majka više ne rađa (kompozicije posvećene Josipu Brozu Titu).

◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼◻◼

☑ Zamolio bih clanove koji zele licno preuzimanje, da ne postavljaju uslove kako, sta, gde... licno preuzimanje je na mojoj adresi na Telepu, ako Vam to ne odgovara kupujte od nekog drugog.


☑ Svi predmeti su fotografisani na prirodnom svetlu, nema nikakvih filtera, efekata ili neceg slicnog !

❗❗❗ NE SALJEM U INOSTRANSTVO ❗❗❗

☑ Dobro pogledajte fotografije, da ne dodje do nekog nesporazuma!

☑ Tu sam za sva pitanja!

☑ Knjige saljem nakon uplate!

☑ POUZECEM SALJEM SAMO CLANOVIMA BEZ NEGATIVNIH OCENA!!!! Takodje ne saljem clanovima koji su novi tj. bez ocena!!!


☑ Filmski plakati:

☑ Molim Vas da ne ocekujete od plakata da izgledaju kao da su sada izasli iz stamparije, ipak neki od plakata imaju godina... i mi se nakon 50 godina zguzvamo :) Trudim se da ih sto bolje fotografisem kako bi ste imali uvid u stanje.

☑ Sto se tice cena plakata, uzmite samo u obzir da su ovo originalni plakati iz perioda filma, i da kada bi ste hteli da napravite (odstampate) bilo kakav filmski plakat sa intereneta kostalo bi Vas verovatno vise od hiljadu dinara...

☑ Antikvarne knjige:

☑ Sto se tice antikvarnih knjiga, molim Vas da ne ocekujete da knjige koje su stare neke i po 150 godina budu u savrsenom stanju, budite srecni sto su uopste pozivele toliko vremena i sto je informacija jos uvek u njima, a stanje kakvo je takvo je, uvek mogu da se odnesu da se prekorice i malo sreda, pa da opet dobiju malo svezine, naravno ko to zeli.



Toni Morison (engl. Toni Morrison, rođ. 18. februara 1931, rođena Kloi Ardelija Voford,[2] — 5. avgust 2019[3]), bila je književnica i profesorka. Dobila je Nobelovu nagradu 1993. za sabrana dela. Laureat je Pulicerove nagrade. Dela joj odišu epskim temama, živim dijalozima, izuzetno detaljnim crtama afroameričkih likova. Objavila je seriju dečjih knjiga sa sinom Slejd Morisonom.

Mladost
Rođena je kao Kloi Entoni Voford (engl. Chloe Anthony Wofford) u Lorejnu, Ohajo.[4] Drugo je od četvoro dece, iz radničke porodice. Kao dete stalno je čitala (među omiljenim piscima su joj bili Džejn Ostin i Lav Tolstoj). Njen otac, Džordž Voford, varilac po zanimanju, često bi joj govorio afroameričke narodne priče (metod pripovedanja koji će kasnije prožeti njena dela). Kada je imala oko 15 godina, bilci su linčovali dva crna biznismena koji su živeli u njenoj ulici. Morison je rekla: „On nam nikada nije rekao da je video tela. Ali on ih je vidio. I to je bilo previše traumatično, mislim, za njega.”[5] Uskoro nakon linča, Džordž Voford se preselio u rasno integrirani grad Lorejn (Ohajo), u nadi da će pobeći od rasizma i osigurati profitabilno zaposlenje u rastućoj industrijskoj ekonomiji u Ohaju. On je radio razne poslove i kao zavarivač za US Stil. Ramah Voford je bila domaćica i posvećeni pripadnik Afričke metodističke episkopalne crkve.[6]

Morisonova je 1949. upisala Univerzitet Hauard i studirala društvene nauke. Pod izgovorom da se Kloi teško izgovara, menja ime u Toni. Zvanje magistra engleske književnosti stekla je na univerzitetu Kornel 1955, a Univerzitet u Oksfordu dodelio joj je titulu počasnog doktora 2005.

Karijera
Odraslo doba i uređivačka karijera: 1949–1975
Godine 1949, ona se upisala na Univerzitet Hauard u Vašingtonu, tražeći društvo crnih intelektualaca.[7] Dok je bila u Hauardu, prvi put se susrela sa rasno odvojenim restoranima i autobusima.[5] Diplomirala je 1953. godine sa dipl. na engleskom i nastavila školovanje da stekne magisturu umetnosti na Univerzitetu Kornel 1955. godine.[8] Njena magistarska teza nosila je naslov „Tretman otuđenih Virdžinije Vulf i Vilijama Foknera.“[9] Predavala je engleski, prvo na Teksaškom južnom univerzitetu u Hjustonu od 1955. do 1957. godine, a zatim na Univerzitetu Hauard u narednih sedam godina. Dok je predavala na Hauardu, upoznala je Harolda Morisona, jamajskog arhitektu, za koga se udala 1958. Njihov prvi sin rođen je 1961. godine, a ona je bila trudna sa svojim drugim sinom kada se razvela od Harolda 1964.[10][11][12]

Nakon razvoda i rođenja njenog sina Slejda 1965, Morisonova je počela da radi kao urednica za L. V. Singer, odeljenje za udžbenike izdavača Random Hause,[6] u Sirakuzi, Njujork. Dve godine kasnije, prešla je u Random Hause u Njujorku, gde je postala njihova prva crna žena viši urednik u odeljenju za beletristiku.[13][14]

U tom svojstvu, Morison je igrala vitalnu ulogu u dovođenju crnačke književnosti u mejnstrim. Jedna od prvih knjiga na kojima je radila bila je prelomna Savremena afrička književnost (1972), zbirka koja je uključivala radove nigerijskih pisaca Vola Sojinke, Činua Ačeba i južnoafričkog dramaturga Atola Fugarda.[6] Ona je podstakla novu generaciju afroameričkih pisaca,[6] uključujući pesnika i romanopisca Tonija Kejda Bambaru, radikalnu aktivistkinju Anđelu Dejvis, Crnog pantera Hjuija Njutna[15] i noveliskinju Gejl Džons, čije je pisanje Morisonova otkrila. Takođe je objavila autobiografiju otvorenog poznatog šampiona Muhameda Alija iz 1975. godine, pod nazivom The Greatest: My Own Story. Pored toga, objavila je i promovisala rad Henrija Dume,[16] malo poznatog romanopisca i pesnika kojeg je 1968. godine ubio tranzitni službenik u njujorškoj podzemnoj železnici.[5][17]

Među drugim knjigama koje je Morisonova razvila i uredila je Crna knjiga (1974), antologija fotografija, ilustracija, eseja i dokumenata o životu crnaca u Sjedinjenim Državama od vremena ropstva do 1920-ih.[5] Izdavačka kuća Random Hause nije bila sigurna u pogledu ovog projekta, ali je njegovo objavljivanje naišlo na dobar prijem. Alvin Bim je recenzirao antologiju za klivlendskog Plejn Dilera, pišući: „Urednici, poput romanopisaca, imaju decu mozga – knjige koje smišljaju i oživljavaju bez stavljanja sopstvenih imena na naslovnu stranu. Gospođa Morison ima jedno od ovih u prodavnicama sada, a časopisi i bilteni u izdavačkoj delatnosti su oduševljeni, govoreći da će proći kao vrući kolači.`[6]

Promovisanje afroameričke književnosti
Godine 1958. udaje se za Harolda Morisona, rađa dvoje dece ali se i razvodi 1964. Posle razvoda seli se u Njujork, gde radi kao urednik. 18 meseci kasnije postaje jedan od urednika njujorškog sedišta poznate izdavačke kuće Random House.

Kao urednik, igrala je važnu ulogu u približavanju afroameričke književnosti ka mejnstrimu. Uređivala je između ostalih i knjige Toni Kejd Bambara i Gejl Džonsa. Morison je bila profesor društvenih nauka na Univerzitetu u Prinstonu, od 1989. Taj radni odnos je prekinula 2006.

Trenutno radi za američki periodični magazin „Nacija“ (The Nation)

Politika
Izazvala je bezmalo skandal nazvavši Bil Klintona „prvim predsednikom crncem“ dodavši kako „Klinton ispoljava gotovo svaku crtu „afroamerikanstva“: odrastao uz samohranog roditelja, rođen siromašan, radničke klase, svira saksofon, dečko iz Arkanzasa koji obožava Mekdonalds i brzu hranu.`

Predmet: 79967889
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta!

Bogomir Mijatović


Bogomir Mijatović Bogica (rođen 11. avgusta 1947. u Mramorku) je srpski novinar, voditelj, muzički urednik i publicista. Profesionalnu karijeru počeo je 1968. godine u Radio Novom Sadu, najpre kao honorarni saradnik a od 1975. godine zaposlen je na neodređeno vreme. Uređivao je i vodio popularne emisije Randevu sa muzikom (verovatno najstariju u Evropi i jednu od najstarijih na svetu – emituje se u istom terminu od 1. juna 1957. godine, kada ju je pokrenuo Angelo Vlatković) i Pop ekspres. Januara 1980. pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju Uz svetlost ponoćne lampe, koja se neprekidno emituje i danas. Jedan je od pokretača Radio Stotke i njen poslednji odgovorni urednik. Na Radio Stotki pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju Moja generacija.

Autor je dve enciklopedije: NS rokopedija – novosadska rok scena 1963 – 2003 (Switch, Novi Sad, 2005 ) i Ilustrovana enciklopedija rok muzike u Vojvodini 1963 – 2013 (Switch, Novi Sad, 2013).

Autor je knjiga: Pamtite me po pjesmama mojim (Prometej, Novi Sad, 2018), u kojoj je sakupio 301 pesmu Duška Trifunovića na koje su kompozitori napisali muziku, Slušaj mene a radi po svome (Prometej, Novi Sad, 2020), u kojoj se nalazi izbor misli i pouka Duška Trifunovića koje je Bogomir prikupljao iz raznih pisanih izvora, Novosadska rok poezija (Solaris/Društvo novosadskih književnika, Novi Sad, 2019) i knjige Pesnici u popularnoj muzici - od Njegoša do savremenih pesnika (Prometej, Novi Sad, 2021).

Dobitnik je nagrade za publicistiku ‘’Svetozar Miletić”, koju dodeljuju list Dnevnik i Izvršno veće Vojvodine, kao i nagrade ‘’Zlatno pero” Društva novinara Vojvodine.

Nalazi se u srpskom izdanju knjige Who is Who 2011 – 2013 (Zavod za udžbenike, Beograd).

Autor je tekstova za Srpsku enciklopediju (Matica Srpska, Srpska akademija nauka i Zavod za udžbenike, Beograd)

Od 2012. je penzioner.

Radio Novi Sad
Pošto je početkom 1968. godine u omladinskoj emisiji Radio Novog Sada Susret u 10 tri puta uzastopno dobio nagrade (singl ploče), Bogomir je pozvan da u narednoj bude gost. Prepoznajući njegovo znanje i ljubav prema muzici, Miloš Novičić, urednik redakcije Omladinskog radija, ponudio mu je da postane deo redakcije. Prvo voditeljsko iskustvo imao je upravo u emisiji Susret u 10. Na poziv Angela Vlatkovića, urednika Redakcije zabavne muzike, prelazi u pomenutu redakciju i postaje, uz Vitomira Simurdića i Anđelka Maletića, urednik i voditelj kultne emisije Randevu sa muzikom.

“Mi smo došli 67 – 68 godine u Radio, a regrutovao nas je najpre Omladinski program. Angelo je zaslužan, jer nas je uveo u Randevu i dao nam veliku autorsku slobodu. Zapravo, ova emisija se penjala ka vrhuncu uticaja i moći upravo kada smo mi (mladi autori) postali urednici i voditelji. - Bogomir Mijatović [1]

Početkom januara 1980. pokrenuo je emisiju Uz svetlost ponoćne lampe, koji je uređivao i vodio do kraja prošlog veka.

“Kao inspiracija za naslov – poslužila mi je istoimena pesma Džimija Hendriksa, kojeg sam obožavao. Naravno i termin emitovanja emisije (pre ponoći – subotom) je u skladu sa nazivom. Ovde sam se bavio starom muzikom, istorijom roka. Ponekad sam u “Lampi” objavljivao intervjue koje sam radio sa velikim svetskim muzičarima, na primer Bilom Vajmenom (basista grupe Roling Stouns)”. - Bogomir Mijatović.[1]

Televizija Novi Sad / Televizija Vojvodine
U proleće 1980. godine, pozivom Ljubomira Lukića, urednika Zabavne redakcije, da pripremi muziku za jedno od emisija, započinje saradnju s televizijom, na kojoj je radio do penzionisanja.

“Ubrzo mi je Petar Jurić, urednik za zabavnu muziku u TV NS, ponudio da osmislim jednu muzičku emisiju o rokenrolu. Tako je nastao `Rok teatron` kroz koji je prodefilovao veliki broj isklučivo mladih i novih bendova kao što su Lola V. Stein, Zijan, Let 3, Astorija, Karizma, Torpeda, Gloria, Osvajači, Vojvođanski bluz bend…“ - Bogomir Mijatović[2]

Uradio je brojne autorske emisije: portreti JU grupe i grupe Smak, U inat godinama (o grupi Indeksi), Veliki orkestri RTS-a (Plesni orkestar RTV Novi Sad i Tamburaški orkestar RTV Novi Sad), kao i serijali Radio koji volim (o radijskim muzičkim emisijama koje su bile važne za domaći rok), Pioniri novosadske rok scene i Vojvođanska rokenrol priča. Tri godine bio je urednik novosadskog izdanja TV emisije Garaža, kroz koju su prošli skoro svi vojvođanski bendovi iz tog perioda, dok je za Dečiji program TV NS uredio seriju Lako na teme lake.

Kao muzički saradnik radio je na serijalima: Muzički klub, Muzika, vreme, ljudi (istorija jugoslovenske rok scene), Nedeljno popodne, Od našeg dopisnika, Promenada, Novogodišnji programi, kao i seriji Specijalna redakcija (scenarista Đorđe Balašević), šou programima Ženi s ljubavlju, Jesen stiže dunjo moja, i dr.

Od 1993. godine u nekoliko navrata bio je odgovorni urednik Muzičkog programa TV NS, odnosno RTV Vojvodine.

Bio je idejni tvorac i pokretač emisije Gruvanje.

Festivali, novine i izdanja
Godine 1978. sa beogradskim novinarom Petrom Popovićem Pecom, Draganom Gojkovićem Gojom i Budimirom Gođevcem (Vojvodina koncert, zvanični organizator) u Novom Sadu organizovao je poslednji BOOM festival. Na njegov predlog Angelo Vlatković, umetnički direktor festivala Opatija 1978, kao jednog od dva predstavnika RTV Novi Sad na pomenuti festival poslao je Đorđa Balaševića, moralnog pobednika istog.

Učestvovao je u organizaciji brojnih koncerata u Studiju M, EBU Rok festivala, EBU folk festivala, bio je urednik večeri na Omladinskom festivalu u Subotici, kao i jedan od pokretača Festivala akustičarske muzike u Novom Sadu. U saradnji sa Muzičkom omladinom maja 2015. organizovao je humanitarni koncert za pomoć oboleloj Jadranki Stojaković.

Pisao je za Glas omladine, Dnevnik, Vzlet i Džuboks magazin.

Godine 1995. s Petrom Popovićem Pecom za izdavačku kuću Komuna priredio je CD boks set od 10 diskova pod nazivom JU retRokspektiva, kao i CD To majka više ne rađa (kompozicije posvećene Josipu Brozu Titu).
79967889 NS rokopedija, novosadska rok scena 1963-2003.

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.