pregleda

Miodrag Pavlović - PRIRODNI OBLIK I LIK


Cena:
599 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (4791)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,92% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9909

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski

Autor - osoba Pavlović, Miodrag, 1928-2014 = Pavlović, Miodrag, 1928-2014
Naslov Prirodni oblik i lik : likovni ogledi / Miodrag Pavlović
Vrsta građe esej
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 1984
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1984 (Subotica : Birografika)
Fizički opis 238 str., [16] str. s tablama ; 20 cm : ilustr.
(Karton sa omotom)
Napomene Tiraž 3.000
Na presav. delu omota autorova slika i beleška o njemu.
Predmetne odrednice Likovna umetnost

Pesnik, kritičar i esejist, Miodrag Pavlović u ovoj knjizi sažima suštinu svog dugogodišnjeg bavljena fenomenima i problemima likovnog izražavanja – kao integralnog dela čovekove kulture i ljudskog iskustva uopšte. Knjiga, ostvarena kao zaokružena, a istovremeno i iznutra mudro razuđena celina, nadograđuje Pavlovićev obiman opus sa jedne do sada samo naslućivane, ali godinama već prisutne strane. Nadograđuje ga čvrsto, uverljivo, jednim sigurnim rukopisom koji u sebi sažima veliko duhovno iskustvo i ne manju duhovnu disciplinu.
Na samom početku knjige, u eseju Teorija prirodnih oblika, postavljenaje odmah i njena najviša kota i osnovni reperi prema kojima se ostali tekstovi ravnaju (svaki na svoj specifičan način) i strukturišu u celinu. Pavlović razvija ovde jednu vrlo imaginativno zamišljenu i lucidno obrazloženu teoriju o oblicima u prirodi, čija ekstrapolirana značenja (u višestrukoj slojevitosti, u račvanju i ispreplitanju...) mogu dati osnovni naboj impulsu umetničkog izražavanja. U tekstu je impliciran, odnosno nenametljivo i vrlo pažljivo utkan, jedan filosofski diskurs, podržan arsenalom relevantnih činjenica sa raznorodnih područja (mitologija, praistorija, alhemija...). Sedam eseja što neposredno slede zaokružavaju jednu podcelinu koju uslovno možemo nazvati prvim delom knjige; svojevrsnost svakog od njih ne protivureči duhovnom jedinstvu koje ih prožima. Spomenimo posebno esej Lepenski bir: skulptura i mit sa originalnim, visprenim i ubedljivim spekulacijama o kultu i kulturi Lepenskog vira. Spomenimo takođe da neke od tih eseja vidimo u neposrednoj blizini sfere u kojoj se ostvaruje Pavlovićev pesnički iskaz poslednjih nekoliko godina (Misliti početak, Šta je mit ...) – kao neka vrsta komplementarnih tekstova.
Kraće oglede o desetak naših savremenih slikara možemo da sagledamo kao drugu, na svoj način zaokruženu podcelinu, koja se skladno združuje sa prvom. Reč je o slikarima koji predstavljaju Pavlovićev izbor po srodnosti i u čijem delu Pavlović, s razlogom i pri- rodno, nenametljivo, nalazi svojevrsne (i uvek različite) potvrde svog viđenja fenomenologije likovnog izražavanja.

Miodrag Pavlović (Novi Sad, 28. novembar 1928 – Tutlingen, 17. avgust 2014) bio je srpski književnik, pesnik i esejista, akademik SANU i dugogodišnji urednik Prosvete.
Rođen je 1928. u Novom Sadu. Osnovnu i srednju školu je završio u Beogradu, kao i Medicinski fakultet koji je studirao u periodu 1947-1954. On je pesnik, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac i antologičar. 1952. je objavio svoju prvu zbirku pesama pod nazivom „87 pesama”. Ova zbirka pesama se smatra prekretnicom u novijoj srpskoj poeziji i ona je u potpunosti opredelila dalji životni put Miodraga Pavlovića. Nakon njegove znamenite knjige „87 pesama”, koja je, nasuprot socrealizmu, proklamovala neonadrealistički protest, Pavlović je, onda kada je to bila ideološko-politička jeres, posegao za revalorizacijom naše nepravedno zapostavljene pesničke prošlosti. Miodrag Pavlović je u duhovnom sazvučju balkanske tradicije i živog preplitanja mitskih i istorijskih nanosa ustanovio nov tip srpskog pesništva.
Imao je vodeće mesto u modernoj srpskoj poeziji počev od već kultne knjige „87 pesma” čije je objavljivanje 1952. označilo definitivni raskid njega i njegove generacije sa nametnutim dogmama, estetskim i ideološkim, u stvaralaštvu. Izvanredan znalac srpske i evropske poezije, sjajan esejista. Jedan od najuticajnijih pesnika posleratne srpske književnosti. Njegova poezija i eseji su objavljeni na svim evropskim jezicima i nekoliko orijentalnih jezika. Njegova dela su naročito prevođena na nemački jezik i vrlo visoko ocenjivana u najuglednijim nemačkim listovima, čemu je znatno doprineo nemački prevodilac Peter Urban, Pavlovićev dugogodišnji prijatelj. Zastupljen je u prvoj antologiji moderne srpske poezije na nemačkom jeziku koja je izašla 2004. godine. Ova antologija se zove „Pesma pomera brda” prema jednom stihu Miodraga Pavlovića, antologija sadrži 260 pesama od 82 pesnika. 1960. je postao dramaturg u Narodnom pozorištu u Beogradu. Radio je 12 godina kao urednik u izdavačkom preduzeću „Prosveta”.
Bio je redovni član Evropske akademije za poeziju. Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1978, a redovni član 1985. godine. Bio je jedan od akademika koji su potpisali Apel protiv rata, ovaj apel je objavljen 18. novembra 1991. Bio je i jedan od izvršilaca poslednje volje Isidore Sekulić.
Umro je u Tutlingenu 17. avgusta 2014. godine, gde je živeo sa suprugom Marlenom, sa kojom je imao ćerke Kristinu i Jasminu.
Najznačajnija dela
Među najznačajnija njegova dela spadaju zbirke poezije „87 pesama” (1952), „Stub sećanja” (1953), „Hododarje” (1971), „Ulazak u Kremonu” (1989), „Kosmologija profanata” (1990), „S Hristom netremice” (2001), romani „Drugi dolazak” (2000), „Afroditina uvala” itd. Napisao je više knjiga eseja. Sastavio je nekoliko antologija poezije, među njima se posebno ističe „Antologija srpskog pesništva od XIII do XX veka” (1964, a potom veliki broj izdanja). Ova antologija je ponovo vratila na poetsku scenu neke zaboravljene pisce kao što je na primer Milica Stojadinović Srpkinja.
Poezija
87 pesama, Novo pokolenje, Beograd, 1952.
Stub sećanja, Novo pokolenje, Beograd, 1953.
Oktave, Nolit, Beograd, 1957.
Mleko iskoni, Prosveta, Beograd, 1963.
87 pesama (izbor poezije), Nolit, Beograd, 1963.
Velika Skitija, Svjetlost, Sarajevo, 1969.
Nova Skitija, izd. časopisa „Književnost“, Beograd, 1970.
Hododarje, Nolit, Beograd, 1971.
Svetli i tamni praznici, Matica srpska, Novi Sad, 1971.
Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1972.
Zavetine, Rad, Beograd, 1976.
Karike, Svetlost, Kragujevac, 1977.
Pevanja na Viru, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
Bekstva po Srbiji, Slovo ljubve, Beograd, 1979.
87 pesama, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1979 (treće izdanje).
Izabrane pesme, Rad, Beograd, 1979.
Vidovnica, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
Poezija I i Poezija II, u okviru Izabranih dela Miodraga Pavlovića, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1981.
Divno čudo, Nolit, Beograd, 1982.
Zlatna zavada, Gradina, Niš, 1982.
Sledstvo, SKZ, Beograd, 1985.
Poezija, Prosveta, Beograd, 1986.
Svetogorski dani i noći, Jedinstvo, Priština, 1987.
Odbrana našeg grada, Smederevska pesnička jesen, Naš glas, Smederevo, 1989.
Ulazak u Kremonu, Nolit, Beograd, 1989.
Knjiga staroslovna, SKZ, Beograd, 1989; 1991 (drugo izdanje).
Bezazlenstva, Milić Rakić, Valjevo, 1989.
On, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989.
Divno čudo, NIRO „Književne novine“, Beograd, 1989 (drugo izdanje).
Cosmologia profanata, Grafos, Beograd, 1990.
Esej o čoveku, KOV, Vršac, 1992.
Pesme o detinjstvu i ratovima, SKZ, Beograd, 1992.
Knjiga horizonta, Prosveta, Beograd, 1993.
Nebo u pećini, Krajinski književni krug, Negotin, 1993.
Međustepenik, KOV, Vršac, 1994.
Ulazak u Kremonu, GNB „Žarko Zrenjanin“ i Zenit“, Zrenjanin, 1995 (drugo izdanje).
Bekstva po Srbiji i Sledstva, „Valjevska štamparija“, Valjevo, 1995.
Nebo u pećini, Disovo proleće, Čačak, 1996 (drugo izdanje).
Izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1996.
Novo ime kletve, SKC, Beograd, 1996.
Posvećenje pesme (izbor iz poezije), Prosveta, Niš, 1996.
Izabrane pesme, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996.
Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1996 (drugo izdanje).
Srbija do kraja veka (izabrane pesme), Zadužbina Desanke Maksimović, Narodna biblioteka Srbije i SKZ, Beograd, 1996.
Proza
Most bez obala, Matica srpska, Novi Sad, 1956, 1982.
Bitni ljudi, Prosveta, Beograd, 1995.
Eseji
Rokovi poezije, SKZ, Beograd, 1958.
Osam pesnika, Prosveta, Beograd, 1964.
Dnevnik pene, Slovo ljubve, Beograd, 1972.
Poezija i kultura, Nolit, Beograd, 1974.
Poetika modernog, Grafos, Beograd, 1978. (Nagrada „Đorđe Jovanović”)
Ništitelji i svadbari, BIGZ, Beograd, 1979.
Nove slikarske godine Miće Popovića, „Merkur“, Apatin, 1979.
Eseji o srpskim pesnicima i Poetika modernog, u okviru Izabranih dela Miodraga Pavlovića, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1981. (pogovor Nikole Miloševića).
Prirodni oblik i lik, Nolit, Beograd, 1984.
Slikarstvo Mladena Srbinovića, SANU, Beograd, 1985.
Obredno i govorno delo, Prosveta, Beograd, 1986.
Poetika žrtvenog obreda, Nolit, Beograd, 1987. (Nolitova nagrada)
Govor o ničem, Gradina, Niš, 1987.
Hram i preobraženje, Sfairos, Beograd, 1989.
Čitanje zamišljenog, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1990.
Eseji o srpskim pesnicima, SKZ, Beograd, 1992.
Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj poeziji, SKZ, Beograd, 1993.
Poetika žrtvenog obreda, SKC, Beograd, 1996 (drugo izdanje).
Drame
Igre bezimenih, Prosveta, Beograd, 1963.
Koraci u podzemlju, Matica srpska, Novi Sad, 1991.
Putopisi
Kina — oko na putu, izd. časopisa „Gradina“, Niš, 1982, SKC, Beograd, 1995 (drugo izdanje).
Putevi do hrama, Prosveta, Niš, 1991.
Otvaraju se hilandarske dveri, Prosveta, Beograd, 1997.
Antologije
Antologija moderne engleske poezije (sa Sv. Brkićem), Nolit, Beograd, 1957. i 1975.
Antologija srpskog pesništva od XIII do XX veka, SKZ, Beograd, 1964, 1984. (sa novim predgovorom), 1994 (sedmo izdanje).
Pesništvo evropskog romantizma, Prosveta, Beograd, 1969, 1979.
Antologija lirske narodne poezije, Vuk Karadžić, Beograd, 1982.; drugo izdanje „Književne novine“, Beograd, 1989.
Boj na Kosovu, Narodne pesme, Prosveta, Niš, 1989.
Predgovori
Radomir Prodanović: Glas, SKZ, Beograd, 1962. (sa Svetozarom Brkićem)
Velimir Živojinović Massuka: Pesme. Izbor i predgovor. Prosveta, Beograd, 1965.
Poezija od Vojislava do Bojića, Nolit, Beograd, 1966.
Isidora Sekulić: Eseji I, Prosveta, Svjetlost, Naprijed, Beograd, Sarajevo, Zagreb, 1967.
Vladislav Petković-Dis: Utopljene duše, Prosveta, Beograd, 1968.
Jovan Jovanović-Zmaj: Pevanija, Prosveta, Beograd, 1968.
Stanislav Vinaver: Evropska noć i druge pesme, SKZ, Beograd, 1973.
Sima Pandurović: Pesme, Rad, Beograd, 1975.
Jovan Sterija Popović: Pesme, Rad, Beograd, 1976.
Petre Andreevski: Pesme, Narodna knjiga, Beograd, 1977.
Despot Stefan Lazarević: Slova i natpisi, Slovo ljubve, Beograd, 1979.
Rober Marto: Na Kirkinom ostrvu, Gradina, Niš, 1984.
Šarl Bodler: Odabrana proza, Nolit, Beograd, 1957.
Aleksandar Blok: Ni snovi ni java, SKZ, Beograd, 1959.
Moris Blanšo: Eseji, Nolit, Beograd, 1960.
Vilijem Fokner: Rekvijem za iskušenicu, SKZ, Beograd, 1960.
Petrus Borel, esej. Predgovor knjizi Petrus Borel: Šampaver, Prosveta, Beograd, 1962.
Horhe Luis Borhes: Maštarije, Nolit, Beograd, 1963.
Sen-Džon Pers, predgovor knjizi Morekazi od Sen-Džon Persa, Prosveta, Beograd, 1963.
Od kamena do sveta, predgovor knjizi Vaska Pope Nepočin polje. Prosveta, Beograd, 1963.
Vlada Urošević: Usnuli grad, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
Jovan Jovanović Zmaj: Đulići Đulići uveoci, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1979.
Petar Petrović Njegoš: Luča mikrokozma, Rad, Beograd, 1979.
Ljubomir Simović: Hleb i so, SKZ, Beograd, 1987.
Matija Bećković: Kaža, SKZ, Beograd, 1988.
Đorđe Sp. Radojičić: Staro srpsko pesništvo, Bagdala, Kruševac, 1988.
T. S. Eliot: Pusta zemlja, Prosveta, Niš, 1988.
Knjige o poeziji Miodraga Pavlovića
Radoman Kordić: Govor s dna, Vuk Karadžić, Beograd, 1976.
Časlav Đorđević: Miodrag Pavlović pesnik humanističke etike, Svetlost, Kragujevac, 1974.
Bogdan A. Popović: Epski rasponi Miodraga Pavlovića, Grafos, Beograd, 1985.
Zlata Kocić: Rtanjska svetila, Prosveta, Niš, 1996.
Časlav Đorđević: Pesnikovo svevideće oko, Prosveta, Beograd, 1997.
Temati u časopisima posvećeni kritičko-teorijskom radu Miodraga Pavlovića
Savremenik, br. 6, 1981. sa prilozima Ljiljane Šop, Nenada Ljubinkovića, Slavka Gordića, Predraga Protića i Mirka Magaraševića.
Gradina, br. 5, 1988. Antropološka mislenica Miodraga Pavlovića sa prilozima Sretena Petrovića, Vladete Jerotića, Bojana Jovanovića, Dejana Ajdačića, Novaka Kilibarde i Časlava Đorđevića.
Raskovnik, jesen–zima 1988. Uz 60-godišnjicu Miodraga Pavlovića, Narodno stvaralaštvo – tema i nadahnuće, sa prilozima Dragana Kočiševića, Ljubomira Simovića, Časlava Đorđevića, Zorana Gluščevića, Bogdana A. Popovića, Nenada Ljubinkovića, Snežane Samardžije, Ljubinka Radenkovića i Žarka Trebješanina.
Braničevo, br. 1–2, 1990. Mitotvorstvo i mitorušilaštvo sa prilozima Radomana Kordića, Miroslava Lukića i Aleksandra M. Petrovića.
Književnost, 5–6–7, 1992. sa prilozima Draška Ređepa, Pavla Zorića i Vojina Matića.

MG P5


Autor - osoba Šivananda, Svami
Naslov Karme i bolesti ; Pobeda nad besom ; Pobeda nad strahom ; Filozofija snova / Sri Svami Šivananda ; prevod sa engleskog Aleksandar Đusić
Jedinstveni naslov Karmas and Diseases. Conquest of Anger. Conquest of Fear. Philosophy of Dreams. scc
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 2005
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Esotheria, 2005 (Beograd : Akademska štampa)
Fizički opis 170 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Đusić, Aleksandar (prevodilac)
Zbirka Latice hiljadu lotosa : edicija spiritualnosti Istoka
ISBN 86-7348-179-1 (broš.)
Napomene Prevodi dela: 1. Karmas and Diseases ; 2. Conquest of Anger ; 3. Conquest of Fear ; 4. Philosophy of Dreams / Sri Swami Sivananda
Tiraž 1.000
O autoru: str. 168-170.
Predmetne odrednice Hinduizam
Joga

Četiri knjige u jednoj!
Jedan od najvećih indijskih mudraca 20. veka pomaže nam da shvatimo uzročno-posledičnu vezu između naših postupaka i raznih vrsta oboljenja koja iz njih proističu. „Sve bolesti od kojih od rođenja patimo su proizvodi postupaka koje smo učinili u prethodnim vremenima… Loša dela ne prolaze bez gorkih posledica po počinioca. Ovde su navedeni neki od brojnih žalosnih životnih uslova u kojima čovek mora da živi usled svojih nepažljivih grešnih dela.“
„Strah je veliki neprijatelj čoveka. On je protivnik njegovog napretka. On remeti njegov mir i sklad. Sisa i crpi njegovu vitalnost i energiju.
Psiholozi su mišljenja da ne može biti apsolutne neustrašivosti i da se jedino može uložiti odlučan napor da se savlada strah. To je netačno. Psiholozi nemaju transcendentalno iskustvo. Savršen mudrac koji ima znanje o Bramanu je apsolutno neustrašiv.“ Ova knjiga baca mnogo svetla na uzroke i karakteristike straha. Ona predlaže delotvorne lekove za istrebljenje straha i razvijanje hrabrosti i moralne čvrstine.
„Uzrok greha ili pogrešnog postupanja u ovom svetu je želja. Bes je samo oblik želje. Bes je zapravo sama želja. Jer, kada želja nije zadovoljena, čovek postaje ljut na one koji stoje kao prepreka na putu ispunjenja.“
Sri Svami Šivanandađi Maharadž pruža nam dragoceno uputstvo za metode za vođenje rata protiv ovog kobnog neprijatelja čoveka.
„Duboka mudrost dolazi kroz razmišljanje o snovima.
Niko nije zaista sebe upoznao ako nije izučavao svoje snove. Izučavanje snova pokazuje kako je tajanstvena naša duša. Svaka predstava u snu ima značenje. San je poput pisma napisanog na nepoznatom jeziku. Snovi imaju svrhu ili razveseljavanja ili rastuživanja i zastrašivanja sanjača, da bi mu time bilo uzvraćeno za njegova dobra i loša dela. Njegova adrišta (sila prošlih karmi) na ovaj način obezbeđuje delotvoran uzrok snova.“
„Sve dok sanjač sanja, objekti sna su stvarni. Kada se probudi, sanjani svet postaje iluzoran. Kada čovek dostigne prosvetljenje ili znanje o Bramanu, ovaj svet jave postaje nestvaran kao i svet sna.“

Svami Sivananda Sarasvati (engleski: Svami Sivananda Sarasvati, Devanagari: savāmī śivānanada sarasasarasarasava, 1887–1963), propovednik joge i Vedante. Osnovao je Društvo za božanski život u Rišikešu, Utarakhandu 1936. godine i napisao skoro 300 knjiga o jogi, vedanti i mnogim drugim temama.
Svami Šivananda je rođen 8. septembra 1887. u selu Pattamadai, Tamil Nadu, Indija, u pobožnoj porodici PS Vengu Ijera, službenika državnih prihoda i bhakte Gospoda Šive i Parvati Amala, koji ga je nazvao Kupusvami. Odličan je učenik i dobar sportista i gimnastičar. On pokazuje saosećanje prema siromašnima i životinjama. Po završetku srednjeg obrazovanja, pridružio se koledžu u Tiručirapali, gde je učestvovao u debatama i predstavama. Godine 1905. igrala je Elenu u Šekspirovoj drami San letnje noći. Posle tri godine na fakultetu prelazi na Medicinski institut Tanjore, gde je bio odličan učenik. Po završetku instituta počeo je da radi kao lekar u Tiručiju i uz zajam od 100 rupija od majke počeo je da izdaje medicinski časopis Ambrozija. Često poklanja časopis besplatno, jer ga je sramota da traži novac. Ubrzo nakon očeve smrti, dr Kupusvami je pozvan da služi u Maleziji i otišao je na brod Tara 1913. U Maleziji se dr Kupusvami bavio medicinom deset godina, gradeći reputaciju svojom posvećenošću i odricanjem od naknada za siromašne pacijente. . Jedan hinduistički asketa mu je dao knjigu sa duhovnom tematikom Jiva Brahma Aikiam, koja je podstakla njegovo interesovanje za duhovnost. Počeo je da čita knjige Svamija Rame Tirte, Svamija Vivekanande, Šankare, Imitacija Hrista Tomasa Kempiskea, Bibliju i knjige Teozofskog društva. Svakodnevno je praktikovao joga asane, molitvu i obožavanje i proučavao Bhagavad Gitu, Mahabharatu, Ramajanu i Bhagavata Puranu. Kako je vreme prolazilo, stekao je osećaj da medicina leči samo površno i 1923. godine napušta svoju unosnu profesiju i vraća se u Indiju u potrazi za duhovnim prosvetljenjem.
Inicijacija
Kupusvami je sleteo u Madras i posetio Varanasi, Nasik, Punu i Rišikeš, gde je 1. juna 1924. sreo svog gurua Svamija Višvanandu Sarasvatija, koji ga je inicirao u monaški red koji je osnovao Shankara dasanami sampradaia i dao mu ime Šivananda. Pošto je Kupusvami proveo samo nekoliko sati sa svojim guruom, potpunu ceremoniju inicijacije je kasnije izveo Svami Višnudevananda, šef Kailaš ašrama. Nakon svoje inicijacije, Šivananda se nastanio u Rišikešu i posvetio se intenzivnoj duhovnoj praksi. Nekoliko godina se podvizavao, ali i pomagao bolesnima. Uz novac od polise osiguranja, Šivananda je 1927. godine osnovao medicinsku službu u Lakšmandžuli i služio je hodočasnicima, svecima i siromašnima koristeći svoje medicinsko znanje. Šivanandina duhovna praksa je kulminirala iskustvom nirvikalpa samadhija (ekstatične nadsvesti).
Posle nekoliko godina, Šivananda je putovao po celoj Indiji i posetio mnoga svetilišta i svece, uključujući Ramesvaram i ašrame Šri Aurobindo i Ramana Mahariši u Južnoj Indiji, Badrinath u Utarakhandu i posetio jezero Manasarovar na planini Kailash (na Tibetu) 1931. Provodi sankirtan (grupno versko pevanje) i drži govore...

MG P32 (N)

Predmet: 79900261
Autor - osoba Pavlović, Miodrag, 1928-2014 = Pavlović, Miodrag, 1928-2014
Naslov Prirodni oblik i lik : likovni ogledi / Miodrag Pavlović
Vrsta građe esej
Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.)
Jezik srpski
Godina 1984
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Nolit, 1984 (Subotica : Birografika)
Fizički opis 238 str., [16] str. s tablama ; 20 cm : ilustr.
(Karton sa omotom)
Napomene Tiraž 3.000
Na presav. delu omota autorova slika i beleška o njemu.
Predmetne odrednice Likovna umetnost

Pesnik, kritičar i esejist, Miodrag Pavlović u ovoj knjizi sažima suštinu svog dugogodišnjeg bavljena fenomenima i problemima likovnog izražavanja – kao integralnog dela čovekove kulture i ljudskog iskustva uopšte. Knjiga, ostvarena kao zaokružena, a istovremeno i iznutra mudro razuđena celina, nadograđuje Pavlovićev obiman opus sa jedne do sada samo naslućivane, ali godinama već prisutne strane. Nadograđuje ga čvrsto, uverljivo, jednim sigurnim rukopisom koji u sebi sažima veliko duhovno iskustvo i ne manju duhovnu disciplinu.
Na samom početku knjige, u eseju Teorija prirodnih oblika, postavljenaje odmah i njena najviša kota i osnovni reperi prema kojima se ostali tekstovi ravnaju (svaki na svoj specifičan način) i strukturišu u celinu. Pavlović razvija ovde jednu vrlo imaginativno zamišljenu i lucidno obrazloženu teoriju o oblicima u prirodi, čija ekstrapolirana značenja (u višestrukoj slojevitosti, u račvanju i ispreplitanju...) mogu dati osnovni naboj impulsu umetničkog izražavanja. U tekstu je impliciran, odnosno nenametljivo i vrlo pažljivo utkan, jedan filosofski diskurs, podržan arsenalom relevantnih činjenica sa raznorodnih područja (mitologija, praistorija, alhemija...). Sedam eseja što neposredno slede zaokružavaju jednu podcelinu koju uslovno možemo nazvati prvim delom knjige; svojevrsnost svakog od njih ne protivureči duhovnom jedinstvu koje ih prožima. Spomenimo posebno esej Lepenski bir: skulptura i mit sa originalnim, visprenim i ubedljivim spekulacijama o kultu i kulturi Lepenskog vira. Spomenimo takođe da neke od tih eseja vidimo u neposrednoj blizini sfere u kojoj se ostvaruje Pavlovićev pesnički iskaz poslednjih nekoliko godina (Misliti početak, Šta je mit ...) – kao neka vrsta komplementarnih tekstova.
Kraće oglede o desetak naših savremenih slikara možemo da sagledamo kao drugu, na svoj način zaokruženu podcelinu, koja se skladno združuje sa prvom. Reč je o slikarima koji predstavljaju Pavlovićev izbor po srodnosti i u čijem delu Pavlović, s razlogom i pri- rodno, nenametljivo, nalazi svojevrsne (i uvek različite) potvrde svog viđenja fenomenologije likovnog izražavanja.

Miodrag Pavlović (Novi Sad, 28. novembar 1928 – Tutlingen, 17. avgust 2014) bio je srpski književnik, pesnik i esejista, akademik SANU i dugogodišnji urednik Prosvete.
Rođen je 1928. u Novom Sadu. Osnovnu i srednju školu je završio u Beogradu, kao i Medicinski fakultet koji je studirao u periodu 1947-1954. On je pesnik, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac i antologičar. 1952. je objavio svoju prvu zbirku pesama pod nazivom „87 pesama”. Ova zbirka pesama se smatra prekretnicom u novijoj srpskoj poeziji i ona je u potpunosti opredelila dalji životni put Miodraga Pavlovića. Nakon njegove znamenite knjige „87 pesama”, koja je, nasuprot socrealizmu, proklamovala neonadrealistički protest, Pavlović je, onda kada je to bila ideološko-politička jeres, posegao za revalorizacijom naše nepravedno zapostavljene pesničke prošlosti. Miodrag Pavlović je u duhovnom sazvučju balkanske tradicije i živog preplitanja mitskih i istorijskih nanosa ustanovio nov tip srpskog pesništva.
Imao je vodeće mesto u modernoj srpskoj poeziji počev od već kultne knjige „87 pesma” čije je objavljivanje 1952. označilo definitivni raskid njega i njegove generacije sa nametnutim dogmama, estetskim i ideološkim, u stvaralaštvu. Izvanredan znalac srpske i evropske poezije, sjajan esejista. Jedan od najuticajnijih pesnika posleratne srpske književnosti. Njegova poezija i eseji su objavljeni na svim evropskim jezicima i nekoliko orijentalnih jezika. Njegova dela su naročito prevođena na nemački jezik i vrlo visoko ocenjivana u najuglednijim nemačkim listovima, čemu je znatno doprineo nemački prevodilac Peter Urban, Pavlovićev dugogodišnji prijatelj. Zastupljen je u prvoj antologiji moderne srpske poezije na nemačkom jeziku koja je izašla 2004. godine. Ova antologija se zove „Pesma pomera brda” prema jednom stihu Miodraga Pavlovića, antologija sadrži 260 pesama od 82 pesnika. 1960. je postao dramaturg u Narodnom pozorištu u Beogradu. Radio je 12 godina kao urednik u izdavačkom preduzeću „Prosveta”.
Bio je redovni član Evropske akademije za poeziju. Dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1978, a redovni član 1985. godine. Bio je jedan od akademika koji su potpisali Apel protiv rata, ovaj apel je objavljen 18. novembra 1991. Bio je i jedan od izvršilaca poslednje volje Isidore Sekulić.
Umro je u Tutlingenu 17. avgusta 2014. godine, gde je živeo sa suprugom Marlenom, sa kojom je imao ćerke Kristinu i Jasminu.
Najznačajnija dela
Među najznačajnija njegova dela spadaju zbirke poezije „87 pesama” (1952), „Stub sećanja” (1953), „Hododarje” (1971), „Ulazak u Kremonu” (1989), „Kosmologija profanata” (1990), „S Hristom netremice” (2001), romani „Drugi dolazak” (2000), „Afroditina uvala” itd. Napisao je više knjiga eseja. Sastavio je nekoliko antologija poezije, među njima se posebno ističe „Antologija srpskog pesništva od XIII do XX veka” (1964, a potom veliki broj izdanja). Ova antologija je ponovo vratila na poetsku scenu neke zaboravljene pisce kao što je na primer Milica Stojadinović Srpkinja.
Poezija
87 pesama, Novo pokolenje, Beograd, 1952.
Stub sećanja, Novo pokolenje, Beograd, 1953.
Oktave, Nolit, Beograd, 1957.
Mleko iskoni, Prosveta, Beograd, 1963.
87 pesama (izbor poezije), Nolit, Beograd, 1963.
Velika Skitija, Svjetlost, Sarajevo, 1969.
Nova Skitija, izd. časopisa „Književnost“, Beograd, 1970.
Hododarje, Nolit, Beograd, 1971.
Svetli i tamni praznici, Matica srpska, Novi Sad, 1971.
Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1972.
Zavetine, Rad, Beograd, 1976.
Karike, Svetlost, Kragujevac, 1977.
Pevanja na Viru, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
Bekstva po Srbiji, Slovo ljubve, Beograd, 1979.
87 pesama, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1979 (treće izdanje).
Izabrane pesme, Rad, Beograd, 1979.
Vidovnica, Narodna knjiga, Beograd, 1979.
Poezija I i Poezija II, u okviru Izabranih dela Miodraga Pavlovića, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1981.
Divno čudo, Nolit, Beograd, 1982.
Zlatna zavada, Gradina, Niš, 1982.
Sledstvo, SKZ, Beograd, 1985.
Poezija, Prosveta, Beograd, 1986.
Svetogorski dani i noći, Jedinstvo, Priština, 1987.
Odbrana našeg grada, Smederevska pesnička jesen, Naš glas, Smederevo, 1989.
Ulazak u Kremonu, Nolit, Beograd, 1989.
Knjiga staroslovna, SKZ, Beograd, 1989; 1991 (drugo izdanje).
Bezazlenstva, Milić Rakić, Valjevo, 1989.
On, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989.
Divno čudo, NIRO „Književne novine“, Beograd, 1989 (drugo izdanje).
Cosmologia profanata, Grafos, Beograd, 1990.
Esej o čoveku, KOV, Vršac, 1992.
Pesme o detinjstvu i ratovima, SKZ, Beograd, 1992.
Knjiga horizonta, Prosveta, Beograd, 1993.
Nebo u pećini, Krajinski književni krug, Negotin, 1993.
Međustepenik, KOV, Vršac, 1994.
Ulazak u Kremonu, GNB „Žarko Zrenjanin“ i Zenit“, Zrenjanin, 1995 (drugo izdanje).
Bekstva po Srbiji i Sledstva, „Valjevska štamparija“, Valjevo, 1995.
Nebo u pećini, Disovo proleće, Čačak, 1996 (drugo izdanje).
Izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1996.
Novo ime kletve, SKC, Beograd, 1996.
Posvećenje pesme (izbor iz poezije), Prosveta, Niš, 1996.
Izabrane pesme, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996.
Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1996 (drugo izdanje).
Srbija do kraja veka (izabrane pesme), Zadužbina Desanke Maksimović, Narodna biblioteka Srbije i SKZ, Beograd, 1996.
Proza
Most bez obala, Matica srpska, Novi Sad, 1956, 1982.
Bitni ljudi, Prosveta, Beograd, 1995.
Eseji
Rokovi poezije, SKZ, Beograd, 1958.
Osam pesnika, Prosveta, Beograd, 1964.
Dnevnik pene, Slovo ljubve, Beograd, 1972.
Poezija i kultura, Nolit, Beograd, 1974.
Poetika modernog, Grafos, Beograd, 1978. (Nagrada „Đorđe Jovanović”)
Ništitelji i svadbari, BIGZ, Beograd, 1979.
Nove slikarske godine Miće Popovića, „Merkur“, Apatin, 1979.
Eseji o srpskim pesnicima i Poetika modernog, u okviru Izabranih dela Miodraga Pavlovića, „Vuk Karadžić“, Beograd, 1981. (pogovor Nikole Miloševića).
Prirodni oblik i lik, Nolit, Beograd, 1984.
Slikarstvo Mladena Srbinovića, SANU, Beograd, 1985.
Obredno i govorno delo, Prosveta, Beograd, 1986.
Poetika žrtvenog obreda, Nolit, Beograd, 1987. (Nolitova nagrada)
Govor o ničem, Gradina, Niš, 1987.
Hram i preobraženje, Sfairos, Beograd, 1989.
Čitanje zamišljenog, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1990.
Eseji o srpskim pesnicima, SKZ, Beograd, 1992.
Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj poeziji, SKZ, Beograd, 1993.
Poetika žrtvenog obreda, SKC, Beograd, 1996 (drugo izdanje).
Drame
Igre bezimenih, Prosveta, Beograd, 1963.
Koraci u podzemlju, Matica srpska, Novi Sad, 1991.
Putopisi
Kina — oko na putu, izd. časopisa „Gradina“, Niš, 1982, SKC, Beograd, 1995 (drugo izdanje).
Putevi do hrama, Prosveta, Niš, 1991.
Otvaraju se hilandarske dveri, Prosveta, Beograd, 1997.
Antologije
Antologija moderne engleske poezije (sa Sv. Brkićem), Nolit, Beograd, 1957. i 1975.
Antologija srpskog pesništva od XIII do XX veka, SKZ, Beograd, 1964, 1984. (sa novim predgovorom), 1994 (sedmo izdanje).
Pesništvo evropskog romantizma, Prosveta, Beograd, 1969, 1979.
Antologija lirske narodne poezije, Vuk Karadžić, Beograd, 1982.; drugo izdanje „Književne novine“, Beograd, 1989.
Boj na Kosovu, Narodne pesme, Prosveta, Niš, 1989.
Predgovori
Radomir Prodanović: Glas, SKZ, Beograd, 1962. (sa Svetozarom Brkićem)
Velimir Živojinović Massuka: Pesme. Izbor i predgovor. Prosveta, Beograd, 1965.
Poezija od Vojislava do Bojića, Nolit, Beograd, 1966.
Isidora Sekulić: Eseji I, Prosveta, Svjetlost, Naprijed, Beograd, Sarajevo, Zagreb, 1967.
Vladislav Petković-Dis: Utopljene duše, Prosveta, Beograd, 1968.
Jovan Jovanović-Zmaj: Pevanija, Prosveta, Beograd, 1968.
Stanislav Vinaver: Evropska noć i druge pesme, SKZ, Beograd, 1973.
Sima Pandurović: Pesme, Rad, Beograd, 1975.
Jovan Sterija Popović: Pesme, Rad, Beograd, 1976.
Petre Andreevski: Pesme, Narodna knjiga, Beograd, 1977.
Despot Stefan Lazarević: Slova i natpisi, Slovo ljubve, Beograd, 1979.
Rober Marto: Na Kirkinom ostrvu, Gradina, Niš, 1984.
Šarl Bodler: Odabrana proza, Nolit, Beograd, 1957.
Aleksandar Blok: Ni snovi ni java, SKZ, Beograd, 1959.
Moris Blanšo: Eseji, Nolit, Beograd, 1960.
Vilijem Fokner: Rekvijem za iskušenicu, SKZ, Beograd, 1960.
Petrus Borel, esej. Predgovor knjizi Petrus Borel: Šampaver, Prosveta, Beograd, 1962.
Horhe Luis Borhes: Maštarije, Nolit, Beograd, 1963.
Sen-Džon Pers, predgovor knjizi Morekazi od Sen-Džon Persa, Prosveta, Beograd, 1963.
Od kamena do sveta, predgovor knjizi Vaska Pope Nepočin polje. Prosveta, Beograd, 1963.
Vlada Urošević: Usnuli grad, Slovo ljubve, Beograd, 1977.
Jovan Jovanović Zmaj: Đulići Đulići uveoci, Dečje novine, Gornji Milanovac, 1979.
Petar Petrović Njegoš: Luča mikrokozma, Rad, Beograd, 1979.
Ljubomir Simović: Hleb i so, SKZ, Beograd, 1987.
Matija Bećković: Kaža, SKZ, Beograd, 1988.
Đorđe Sp. Radojičić: Staro srpsko pesništvo, Bagdala, Kruševac, 1988.
T. S. Eliot: Pusta zemlja, Prosveta, Niš, 1988.
Knjige o poeziji Miodraga Pavlovića
Radoman Kordić: Govor s dna, Vuk Karadžić, Beograd, 1976.
Časlav Đorđević: Miodrag Pavlović pesnik humanističke etike, Svetlost, Kragujevac, 1974.
Bogdan A. Popović: Epski rasponi Miodraga Pavlovića, Grafos, Beograd, 1985.
Zlata Kocić: Rtanjska svetila, Prosveta, Niš, 1996.
Časlav Đorđević: Pesnikovo svevideće oko, Prosveta, Beograd, 1997.
Temati u časopisima posvećeni kritičko-teorijskom radu Miodraga Pavlovića
Savremenik, br. 6, 1981. sa prilozima Ljiljane Šop, Nenada Ljubinkovića, Slavka Gordića, Predraga Protića i Mirka Magaraševića.
Gradina, br. 5, 1988. Antropološka mislenica Miodraga Pavlovića sa prilozima Sretena Petrovića, Vladete Jerotića, Bojana Jovanovića, Dejana Ajdačića, Novaka Kilibarde i Časlava Đorđevića.
Raskovnik, jesen–zima 1988. Uz 60-godišnjicu Miodraga Pavlovića, Narodno stvaralaštvo – tema i nadahnuće, sa prilozima Dragana Kočiševića, Ljubomira Simovića, Časlava Đorđevića, Zorana Gluščevića, Bogdana A. Popovića, Nenada Ljubinkovića, Snežane Samardžije, Ljubinka Radenkovića i Žarka Trebješanina.
Braničevo, br. 1–2, 1990. Mitotvorstvo i mitorušilaštvo sa prilozima Radomana Kordića, Miroslava Lukića i Aleksandra M. Petrovića.
Književnost, 5–6–7, 1992. sa prilozima Draška Ređepa, Pavla Zorića i Vojina Matića.

MG P5


79900261 Miodrag Pavlović - PRIRODNI OBLIK I LIK

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.