Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 2024
ISBN: 978-86-82096-66-5
Autor: Domaći
Oblast: Pozorište
Jezik: Srpski
Autor - osoba Jovanov, Svetislav, 1953- = Jovanov, Svetislav, 1953-
Naslov Lek, otrov ili kritika : srpska drama i evropski kontekst : ogledi / Svetislav Jovanov
Vrsta građe esej
Jezik srpski
Godina 2024
Izdanje 1. izd.
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Kulturni centar Vojvodine `Miloš Crnjanski`, 2024 (Novi Sad : Sajnos)
Fizički opis 143 str. ; 23 cm
Zbirka ǂEdicija ǂ(p)Ogledi
Napomene Tiraž 300
Napomene i bibliografske reference uz tekst.
Predmetne odrednice Srpska književnost – Drama
U izdanju Kulturnog centra Vojvodine „Miloš Crnjanskiˮ, u Ediciji (p)Ogledi, objavljena je knjiga ogleda Svetislava Jovanova „Lek, otrov ili kritika: srpska drama i evropski kontekstˮ.
„Tehnika obmane prerušavanjem doživljava vrhunac u Šekspirovim zrelim komedijama, gde je po pravilu skopčana sa promenama pola, a reprezentativni primeri ovakvog preobražaja su Rozalinda u Kako vam drago i Viola, junakinja Bogojavljenske noći. Prerušavanjem u muškarca, Šekspirove junakinje stiču novi autoritet, koji im omogućava ne samo da slobodnije i samosvesnije izražavaju sopstvene stavove nego i da, kako kaže Edvard Beri, „prisvajaju muške načine upravljanja i učestvuju u javnim poslovimaˮ. S jedne strane, one menjanjem rodnog „predznakaˮ ne samo da prevazilaze poziciju relativno pasivnog predmeta sukoba, već postaju inicijatori, ili čak tvorci zapleta, preuzimajući na taj način funkciju glavnog tipa eirona – lukavog sluge. Pored toga, njihovo prerušavanje u muškarce umnogostručava igru identiteta, koja daje novu dimenziju komičkom sučeljavanju iluzije i stvarnosti.ˮ
Svetislav Jovanov (1953, Jazak), diplomirao dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 1975, magistrirao 1991. i doktorirao 2011. temom Subjekt i žanr u romantičarskoj drami. Bio je dramaturg i urednik u dramskom programu Televizije Novi Sad, urednik „Vremena knjige“, direktor Drame SNP-a (2000/01), zamenik upravnika istog pozorišta (2003/04) i direktor Drame na srpskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici (2004–07). Sada radi kao dramaturg u Srpskom narodnom pozorištu. Obavljao je funkciju selektora Sterijinog pozorja (1998–2000), član je redakcije časopisa Scena, urednik izdavačke delatnosti Sterijinog pozorja, a od 2010. član Umetničkog veća Pozorja. Od 2005. predsedava žirijem nagrade za dramsko stvaralaštvo „Borislav Mihajlović Mihiz“. Član je Asocijacije pozorišnih kritičara Srbije i Srpskog književnog društva. Od 2011. je predsednik Srpskog centra Međunarodnog pozorišnog instituta i član International Playwrights’ Foruma u okviru ITI.
Objavljene knjige
„Rajski trovači“ (eseji o dramaturgiji razlike), Beograd 1987;
„Jeretik u oltaru“ (imaginacije), Vršac 1994;
„Obmanuti Eros“ (žensko pitanje u srpskoj drami), Beograd 1999;
„Šekspir, Kot i ja“ (antiteatrološki eseji), Kraljevo 2003.
Sastavio je (s Vesnom Jezerkić) antologije „Predsmrtna mladost: Antologija najnovije srpske drame 1995–2005“, I deo (Novi Sad 2006) i „Istorija & Iluzija: Antologija najnovije srpske drame 1995–2005“, II deo (Novi Sad 2007).
Priredio knjigu drama Borislava Pekića „Roboti i sablasti“ (Novi Sad 2006) i „Drame Marija Vargasa Ljose“ (Zrenjanin 2010).
Ostale autorske knjige
„Piknik na Golgoti“ (svetska književnost Borislava Pekića), Beograd 1994;
„Čas lobotomije“ (enciklopedijski zverinjak Danila Kiša), Beograd 1997; Rečnik postmoderne, Beograd 1999.
Izvedene drame
„Daleko od Pešte“ (Kikinda, 2000),
„Četiri male žene“ (dramatizacija romana Ljiljane Jokić-Kaspar; Zrenjanin, 2006) i
„Roboljupci“ (dramatizacija Pekićevog „Zlatnog runa“; Vranje, 2010).
Dobitnik je Sterijine nagrade za teatrologiju za 2000. godinu.
MG167