Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2016
Autor: Domaći
Oblast: Slikarstvo
Jezik: Srpski i Engleski
Novo!
Izdavač: Narodni muzej Šabac,
2016. god.
Broširan povez, 26 cm.
128 str. Kunstdruk, ilustrovano
Dušan B. Nikolić Sima (Šabac, 1938 - Šabac, 1998) bio je srpski slikar.
Rođen je 15. marta 1938. godine u Šapcu. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u Šapcu, a Filozofski fakultet u Beogradu, na odseku za istoriju umetnosti. Bavio se pedagoškim radom. Radio je kao profesor umetnosti na Pedagoškoj akademiji i Višoj školi za obrazovanje vaspitača u Šapcu. Bio je član ULUS-a i ULUSŠ-a.
Opus Nikolićevog likovnog stvaralaštva, prilično je ujednačen i može se grupisati u nekoliko segmenata. Oni se međusobno nadovezuju, pojavljuju od marginalnih do dominantnih pozicija, i zapravo ukazuju na kontinuitet koji povezuje sve fragmente u jednu likovno promišljenu celinu.
Na pitanje zašto su zebre najčešći motiv na njegovim slikama, Nikolić je svojevremeno odgovorio da se uvek u sebi smejao slikarima sa srceparajućim nazivima slika ili čak celim tekstovima koji “objašnjavaju” autorov pogled i stav. “Mislim da to nije pošteno u odnosu na posmatrača jer nametljivo kanališe i usmerava njegovo poimanje slike. (...) Zebre, po mom mišljenju, pružaju veliku likovnu mogućnost: em su žive, nemirne, napete – em koloristički raskošne. Znači da nikakva sentimentalna vezanost za tu vrstu nije u pitanju (i pored velike ljubavi prema životinjama) već čisto likovni momenat”, naveo je Nikolić u tekstu za kataloga izložbe u galeriji Doma omladine u Šapcu 1985.
Dušan Nikolić Sima, Retrospektivna izložba, Narodni muzej Šabac, 2016.
Nikolić je bio angažovan i u oblasti teorije i pedagogije. Pisao je likovne kritike, tekstove o izložbama Oktobarskog salona, eseje o umetnosti, novinske članke, aforizme, pesme... Neretko je govorio na otvaranjima izložbi svojih kolega, Slobodana Peladića, Koste Bogdanovića, Zorana Simića, Ljiljane Blažeske. Među njegovom pisanom zaostavštinom našao se i tekst koji se bavi analizom novije arhitekture Šapca, što ukazuje na širok raspon interesovanja i znanja ovog umetnika.