pregleda

Grgo Gamulin GLOSE ZA ITAKU / eseji o slikarstvu


Cena:
1.490 din
Želi ovaj predmet: 1
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: AKS
BEX
City Express
Pošta
CC paket (Pošta)
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (6323)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10427

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Istorija umetnosti
Jezik: Srpski

odlično

retko

Grgo Gamulin (Jelsa, 21. august 1910. — Zagreb, 2. oktobar 1997.), hrvatski povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor, utemeljitelj hrvatske poslijeratne povijesti umjetnosti.
Grgo Gamulin
Portret Grge Gamulina
Rođenje
21. august 1910
Jelsa, Austro-Ugarska
Smrt
2. oktobar 1997
Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost
Hrvat
Zanimanje
Povjesničar umjetnosti
Biografija
uredi
Kako je rano ostao bez majke, poslali su ga prvo rodbini na Brač, pa u Bosnu, u Drvar i Sarajevo gdje je pohađao gimnaziju, koju je završio u Splitu 1930. Nakon tog studirao je povijest umjetnosti, arheologiju i francuski u Zagrebu, koju je diplomirao 1935. Jednu školsku godinu (1938 / 39) proveo je na specijalizaciju na Institut d’art et archéologie u Parizu.[1] Doktorirao je 1950 u Zagrebu. Još za studija uključio se u društveni i politički život (časopisi; Književinik, Ars 37, Pečat), i postao jedan od organizatora lijevog studentskog pokreta i član je Komunističke Partije Jugoslavije[2] od 1934., vjerojato zbog tog nije mogao dobiti nikakav posao. Veći dio drugog svjetskog rata (1941. - 1945.) proveo je po ustaškim logorima Stara Gradiška, Jasenovac, Lepoglava. Pred kraj rata 17. aprila. 1945, uspio je pobjeći iz vlaka kad su ga prebacivali iz Lepoglave u Jasenovac.
Nakon rata 1945. postaje načelnik Odjela za kulturu i umjetnost u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske, a od 1947. povjerava mu se nova organizacija nastave na odsjeku Povijesti umjetnosti, Filozofskog fakulteta. Prvih godina, praktički vodi nastavu sam, ali kako je bio radišan i uporan - ubrzo je stvorio solidan nastavnički tim od mlađih studenata. Na fakultetu je ostao sve do prinudnog odlaska u mirovinu 1972.[1], zbog istaknute uloge u hrvatskom Maspokretu. Jedan je od osnivača Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Instituta povijesti umjetnosti 1961. (zajedno s M. Prelogom)[3] pokretač stručnih časopisa; Život umjetnosti, Peristil, i drugih. Gamulin je bio počasni član Accademie di Belle Arti i Ateneo Veneto u Veneciji.[1]
Gamulin je prvi temeljito i znanstveno obradio Tizianov poliptih (i pripisao ga njemu, kasnije je to napravio i Rodolfo Pallucchini) iz dubrovačke katedrale i gotovo sve važnije oltarne pale iz Dubrovnika i okolice (uključujući Boku kotorsku i cijelu Dalmaciju).[1] Atribuirao je oko pet stotina dotad pretežno anonimnih ili neklasificiranih slika, i na taj način obogatio hrvatsku kulturnu baštinu. Najviše su ga privlačili Paolo Veneziano i Palma Mlađi, koji su izravno utjecali na istočnu obalu Jadrana, i stil i manjih radionica.
Gamulin je čitavo vrijeme pisao kritike i eseje, prvih poratnih godina nastupao je kao uvjereni komunist, i žestoko je napadao sve one koji se nisu držali socijalističkoga realizma. (Motika)[4] Iz tog razdoblja ostao je upamćen njegov kritički tekst upućen ljubiteljima građanskog slikarstva i ukusa «Uz idolatriju cézannizma», u kojem je iznio rezerve prema građanskoj, formalističkoj umjetnosti, ali je puno više napao domaće imitatore.[1] Krajem 1960-ih počeo je pisati o potrebi reforme društva, demokratizacije partije, Sveučilišta, regionalizacije Jugoslavije, do artikuliranja hrvatskog nacionalnog programa. Ulazio je u žestoke polemike s urbanistima i planerima oko problema koliko veliki gradovi nam trebaju (po njemu Zagreb nije smio preći 500 000 stanovnika).
Po njegovim uspomenama na bijeg iz ustaškog vlaka snimljen je 1967. igrani film Crne ptice u režiji Eduarda Galića.
Bibliografija
uredi
Juraj Plančić-Život i djelo, Matica Hrvatska -Zagreb 1953.
Stari majstori u Jugoslaviji, Društvo povjesničara umjetnosti - Zagreb, 1961.
Milan Konjović, Mala likovna enciklopedija,Zagreb 1965
Arhitektura u regiji, Društvo povjesničara umjetnosti - Zagreb, 1967.
Les Peintres Naifs: Ecole De Hlebine, Naprijed, 1976.
Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Naprijed, Zagreb 1987.
Slavko Šohaj, Globus, 1991.
Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Naprijed, 1999, ISBN 953-178-110-9
Hrvatsko Slikarstvo Na Prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, Naprijed, ISBN 953-178-038-2
Itaka koja traje, Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1999. ISBN 953-6106-27-2
Josip Račić: Život i djelo, Institut povijesti umjetnosti i Hrvatsko društvo povjesničara umjetnosti-Zagreb 2010.

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine (do 2 kg), može biti od 170-264 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 340-450 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 78847653
odlično

retko

Grgo Gamulin (Jelsa, 21. august 1910. — Zagreb, 2. oktobar 1997.), hrvatski povjesničar umjetnosti i sveučilišni profesor, utemeljitelj hrvatske poslijeratne povijesti umjetnosti.
Grgo Gamulin
Portret Grge Gamulina
Rođenje
21. august 1910
Jelsa, Austro-Ugarska
Smrt
2. oktobar 1997
Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost
Hrvat
Zanimanje
Povjesničar umjetnosti
Biografija
uredi
Kako je rano ostao bez majke, poslali su ga prvo rodbini na Brač, pa u Bosnu, u Drvar i Sarajevo gdje je pohađao gimnaziju, koju je završio u Splitu 1930. Nakon tog studirao je povijest umjetnosti, arheologiju i francuski u Zagrebu, koju je diplomirao 1935. Jednu školsku godinu (1938 / 39) proveo je na specijalizaciju na Institut d’art et archéologie u Parizu.[1] Doktorirao je 1950 u Zagrebu. Još za studija uključio se u društveni i politički život (časopisi; Književinik, Ars 37, Pečat), i postao jedan od organizatora lijevog studentskog pokreta i član je Komunističke Partije Jugoslavije[2] od 1934., vjerojato zbog tog nije mogao dobiti nikakav posao. Veći dio drugog svjetskog rata (1941. - 1945.) proveo je po ustaškim logorima Stara Gradiška, Jasenovac, Lepoglava. Pred kraj rata 17. aprila. 1945, uspio je pobjeći iz vlaka kad su ga prebacivali iz Lepoglave u Jasenovac.
Nakon rata 1945. postaje načelnik Odjela za kulturu i umjetnost u Ministarstvu prosvjete Narodne Republike Hrvatske, a od 1947. povjerava mu se nova organizacija nastave na odsjeku Povijesti umjetnosti, Filozofskog fakulteta. Prvih godina, praktički vodi nastavu sam, ali kako je bio radišan i uporan - ubrzo je stvorio solidan nastavnički tim od mlađih studenata. Na fakultetu je ostao sve do prinudnog odlaska u mirovinu 1972.[1], zbog istaknute uloge u hrvatskom Maspokretu. Jedan je od osnivača Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Instituta povijesti umjetnosti 1961. (zajedno s M. Prelogom)[3] pokretač stručnih časopisa; Život umjetnosti, Peristil, i drugih. Gamulin je bio počasni član Accademie di Belle Arti i Ateneo Veneto u Veneciji.[1]
Gamulin je prvi temeljito i znanstveno obradio Tizianov poliptih (i pripisao ga njemu, kasnije je to napravio i Rodolfo Pallucchini) iz dubrovačke katedrale i gotovo sve važnije oltarne pale iz Dubrovnika i okolice (uključujući Boku kotorsku i cijelu Dalmaciju).[1] Atribuirao je oko pet stotina dotad pretežno anonimnih ili neklasificiranih slika, i na taj način obogatio hrvatsku kulturnu baštinu. Najviše su ga privlačili Paolo Veneziano i Palma Mlađi, koji su izravno utjecali na istočnu obalu Jadrana, i stil i manjih radionica.
Gamulin je čitavo vrijeme pisao kritike i eseje, prvih poratnih godina nastupao je kao uvjereni komunist, i žestoko je napadao sve one koji se nisu držali socijalističkoga realizma. (Motika)[4] Iz tog razdoblja ostao je upamćen njegov kritički tekst upućen ljubiteljima građanskog slikarstva i ukusa «Uz idolatriju cézannizma», u kojem je iznio rezerve prema građanskoj, formalističkoj umjetnosti, ali je puno više napao domaće imitatore.[1] Krajem 1960-ih počeo je pisati o potrebi reforme društva, demokratizacije partije, Sveučilišta, regionalizacije Jugoslavije, do artikuliranja hrvatskog nacionalnog programa. Ulazio je u žestoke polemike s urbanistima i planerima oko problema koliko veliki gradovi nam trebaju (po njemu Zagreb nije smio preći 500 000 stanovnika).
Po njegovim uspomenama na bijeg iz ustaškog vlaka snimljen je 1967. igrani film Crne ptice u režiji Eduarda Galića.
Bibliografija
uredi
Juraj Plančić-Život i djelo, Matica Hrvatska -Zagreb 1953.
Stari majstori u Jugoslaviji, Društvo povjesničara umjetnosti - Zagreb, 1961.
Milan Konjović, Mala likovna enciklopedija,Zagreb 1965
Arhitektura u regiji, Društvo povjesničara umjetnosti - Zagreb, 1967.
Les Peintres Naifs: Ecole De Hlebine, Naprijed, 1976.
Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća, Naprijed, Zagreb 1987.
Slavko Šohaj, Globus, 1991.
Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Naprijed, 1999, ISBN 953-178-110-9
Hrvatsko Slikarstvo Na Prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, Naprijed, ISBN 953-178-038-2
Itaka koja traje, Zagreb : Institut za povijest umjetnosti, 1999. ISBN 953-6106-27-2
Josip Račić: Život i djelo, Institut povijesti umjetnosti i Hrvatsko društvo povjesničara umjetnosti-Zagreb 2010.
78847653 Grgo Gamulin GLOSE ZA ITAKU / eseji o slikarstvu

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.