Cena: |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Oblast: Muzika
Jezik: Srpski
Несврстани хуманизам Рудолфа Бручија : композитор и друштво самоуправног социјализма / Немања Совтић
Нови Сад : Матица српска, 2017 (Нови Сад : Сајнос)
493 стр. : илустр. ; 24 cm
Summary: Non-aligned humanism of Rudolf Bruchi : composer and the society of self-governing socialism
Библиографија: стр. 375-379 и уз текст
Библиографија о Рудолфу Бручију: стр. 380-385
kao nova knjiga
Rudolf Bruči (hrvatski: Rudolf Brucci; Zagreb, 30. mart 1917 — Novi Sad, 30. oktobar 2002) je bio srpski kompozitor hrvatsko-italijanskog porekla, profesor Univerziteta u Novom Sadu, član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Rođen je u Zagrebu 1917. godine. Bio je oženjen slavnom jugoslovenskom operskom pevačicom Olgom Bruči. Svoj umetnički rad je započeo svirajući violu u različitim orkestrima od kabaretskih ansambala do simfonijskih orkestara. Nakon što se preselio u Beograd, Bruči je sa trideset godina počeo da studira kompoziciju kao jedini student tada već uveliko slavnog kompozitora Petra Bingulca (koji je sam bio student poznatog francuskog kompozitora Vinsenta d`Indija (Vincent d`Indy)). Kasnije (1954-55.) je nastavio studije kod bečkog dodekafoniste Alfreda Ula (Alfred Uhl).
Odlučujući trenutak u njegovoj karijeri kompozitora je bilo osvajanje prvog mesta na međunarodnom takmičenju kompozitora Kraljice Elizabete Belgijske u Briselu 1965, sa simfonijom Lesta. Ovu nagradu je osvojio u konkurenciji više od 250 kompozitora iz 26 zemalja.
Opšti doprinos
Sedamdesetih godina 20. veka Bruči je presudno uticao na uspon Akademije umetnosti u Novom Sadu čiji je bio i prvi dekan, koja je imala najkvalitetniju katedru za muziku u bivšoj Jugoslaviji (sa akademijom je čak i Alfred Šnitke (Alfred Schnittke) potpisao ugovor). Kao muzički delatnik, ostavio je dubok trag na novosadskoj muzičkoj sceni učestvujući u osnivanju nove zgrade opere, i radeći na osnivanju filharmonije i srednje muzičke škole. Bio je jedan od osnivača Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (VANU), i nakon njenog utapanja u Srpsku akademiju, je bio jedan od akademika koji su se zalagali za njeno ponovno osnivanje.
Najznačajnija dela
U centru njegovog muzičkog rada je uvek bio simfonijski orkestar za koji je i napisao svoja najbolja dela. Osim već pomenute Simfonije Lesta (stavovi: I Presto-Doppia fuga-Presto II Adagio come una passacaglia III Vivacissimo fantastico), Treća Simofnija je jedno od njegovih najkvalitetnijih dela, a slede simfonijska poema Maskal, Metamorfoze B-A-C-H za gudače, baleti Katarina Izmajlova, Zlatni Demon, Kirka, kantata Vojvodina na stihove Miroslava Antića i njegove opere Prometej i Gilgameš.
Stil
Bručijev muzički jezik je duboko ukorenjen u muzičku tradiciju Balkana, u najširem smislu: od jedinstvene istarske lestvice u Trećoj simfoniji do bugarskih ritmičkih struktura u simfonijskoj poemi Maskal. Uz ovu osnovu, može se primetiti njeno uspešno spajanje sa novijim muzičkim izrazima, sa posebnim osvrtom na dodekafonijske tehnike, kao i kompozitorske tehnike i estetiku karakterističe za Novu Poljsku Školu. Istovremeno, Bruči se uvek isticao kao veliki kompozitor simfonijske muzike, u čemu je bio visoko cenjen i uspešan.
Bruči je preminuo u Novom Sadu, 30. oktobra 2002. godine u 85. godini života.
Rudolf Bruči muzička avangarda savremeni domaći kompozitori ...