Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Godina izdanja: Ss
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! U zastitnoj kutiji!
Monografija izdata povodom obeležavanja pet vekova manastira Krušedola
Izdavač: Izdavačka kuća Draganić, Beograd
Biblioteka Nasleđe
Povez: tvrd sa omotom
Broj strana: 341 + 361
Bogato ilustrovano.
Format: 25 x 30,5 cm
Bogata i složena istorija manastira u svim periodima njegovog postojanja - od prvih decenija 16. veka do današnjih dana: ukazano je na manastirske tipike i monaška pravila, liturgijski i širi bogoslužbeni život protumačen je razvoj velikog manastirskog kompleksa i postepeno uobličavanje njegovog višespratnog kelijskog zdanja rasvetljena simbolična topografija zdanja, njegovih ulaza, kapela, trpezarija, skrivnica, kelija, podruma kao i reprezentativnih salona ukazano na brojne izgubljene ikone opisane u arhivskoj građi, kao i na portretske galerije karlovačkih mitropolita, austrijskih Habzburgovaca i srpskih Obrenovića, koje su najvećim delom nestale, ili nisu više u manastiru. Posebna pažnja je posvećena rekonstrukciji bogate manastirske riznice i razvoju nekadašnje manastirske biblioteke, kao i rasvetljavanju memorijalne namene manastira, njegovih relikvija i grobova, kojima je stekao ugled Panteona prekosavskih Srba. Knjiga je dokumentovana crtežima i fotografijama, starim arhivskim snimcima, grafikama i mapama od kojih mnoge nisu bile poznate.
Manastir Krušedol pripada Eparhiji sremskoj Srpske pravoslavne crkve i predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od izuzetnog značaja. Nalazi se na jugoistočnim obroncima Fruške gore u Vojvodini.
Sam manastir se nalazi u ataru sela Krušedol, na putu između sremskog gradića Irig i sela Maradik. Manastir je zadužbina porodice poslednjih srpskih despota u Sremu - Brankovića. Krušedol se sastoji od dve celine, muškog manastira sa crkvom posvećenom Blagovestima koji je osnovao vladika Maksim Branković i ženskog manastira sa crkvom posvećenom Sretenju, koji je podigla njegova majka, zamonašena despotica Angelina.
Vladika Maksim započinje izgradnju manastira Krušedol koji postaje sedište Beogradsko-sremske mitropolije. Sagrađeni su manastirska crkva posvećena Blagoveštenju i konaci na zemljištu srpskog despota Jovana Brankovića između 1509. i 1521. godine.[1] Prethodno je despot Jovan u Berkasovu izdao darovnu gramatu 4. maja 1496. godine. U njoj je naveo da 16 svojih u Sremu ležećih sela daje manastiru Krušedolu.[2]
Porodica Đorđa Brankovića, dva patrijarha Srpske pravoslavne crkve i kralj Milan Obrenović su sahranjeni u Krušedolu.
Krušedol se sastoji od dve celine, muškog manastira sa crkvom posvećenom Blagovestima koji je osnovao vladika Maksim Branković i ženskog manastira sa crkvom posvećenom Sretenju, koji je podigla njegova majka, zamonašena despotica Angelina.[3] Manastir je osnovao despot Đorđe Branković (u monaštvu nazvan Sveti Maksim) uz pomoć vlaškog vojvode Jovana Njagoja, između 1509. i 1516. godine. Neki istraživači smatraju da se na tom mestu nalazilo svetilište stare slovenske vere.[4]
Krušedol
Nedaleko od manastira Krušedola, majka Angelina je podigla crkvu i ženski manastir u kojem je i sama živela. Ta crkva je kasnije postala parohijska crkva sela Krušedola. U 19. veku su još postojali ostaci manastirskih ćelija u kojima je živela krušedolska porodica Ćelijašević.[5] U istoriji monaštva se postojanje dvojnih manastira može pratiti od najstarijih vremena, a mogućnost njihovog osnivanja predviđena je već tipikom Svetog Vasilija Velikog.[6]
U manastiru su održana dva srpska crkveno-narodna sabora 1706. i 1708. godine.
Sredinom 17. veka manastir ima impozantan broj kaluđera. Bilo ih je po svedočenju vladike Melentijevića (1723) tada - 90 kaluđera i 12 staraca koji su živeli u `kinovijskoj zajednici`.[7] Prilikom povlačenja Turaka iz Srema 1716, manastirski konaci su oštećeni, a crkva spaljena. Bilo je to tokom opsade Petrovaradina, kao i nakon turskog poraza. Po arhimandritu Dimitriju Krestiću[8]: Manastir kao i sav predeo oplene; monahe koji se nisu uklonili, potuku; a telesa svetitelja iseku i iskomadaju....