ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1986
Jezik: Hrvatski
Autor: Strani

Veoma dobro očuvao.

Autor - osoba Tasker, R. V. G.
Naslov Jakovljeva : [tumačenje Jakovljeve poslanice] / uvod i komentar R. V. G. Tasker ; [preveo Tomislav Jonke]
Jedinstveni naslov Novi zavet
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1986
Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Dobra vest, 1986 (Novi Sad : Dobra vest)
Fizički opis 131 str. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Jonke, Tomislav (prevodilac)
Birviš, Aleksandar, 1928-2015 (autor dodatnog teksta)
Orčić, Stjepan, 1930-2000 (autor dodatnog teksta)
Zbirka Novozavjetni komentari
(Broš.)
Napomene Prevod dela: James
Predgovor našem izdanju / Aleksandar Birviš, Stjepan Orčić: str. 5
Tiraž 1000.
Predmetne odrednice Novi zavet -- Jakovljeva poslanica – Tumačenja

PIŠČEV PREDGOVOR
Moje zanimanje za Jakovljevu poslanicu datira od slušanja jedne propovijedi dok sam još bio dječak. Zadržao sam u sjećanju sliku toga propovjednika, glasovitog direktora susjedne škole; nije čudno što je postao i istaknuti dostojanstvenik u crkvi. Nikada nisam zaboravio njegove riječi: „Bogoljubnost je čista i neokaljana: zauzimati se za sirote i udovice u njihovoj nevolji, očuvati se neokaljanim od ovoga svijeta“. Možda je iznenadna smrt moga oca pridonijela tome da se te riječi duboko urežu u moje sjećanje; bez obzira na to, držim da je to jedan od najnezaboravljivijih tekstova u Pismu. Jedna kratka rečenica iz propovijedi također je bila vrlo upečatljiva. „Jakovljeva je poslanica zbirka napomena za propovijedi“. Koliko god ovaj opis ne daje pravi i potpuni prikaz poslanice, ipak je zanimljiv i sadrži više istine nego što se na prvi pogled čini. Jer gotovo svaka rečenica ove rječite i izazovne knjige, sa svojim zamamnim slikama i usporedbama, paradoksima i aforizmima, ironijama i podrugljivošću, traži da je se dalje razradi i rasvijetli: i propovjednik koji je njome izazvan i pokrenut lako će, barem djelomično, moći nešto od te poruke prenijeti i na druge.
No, kako bilo, čini mi se da je poruka ove poslanice vrlo važna za kršćansko evangeliziranje. To je moja isprika – ako se uopće trebam ispričati; možda će, naime, pokoji čitalac primijetiti i predbaciti da sam na određenim mjestima u ovom komentaru želio više zadovoljiti potrebe propovjednika nego zahtjeve istraživača. Ipak sam siguran da će oni koji traže znanje te vrste naći u ovoj knjizi unutar prostora koji mi je bio na raspolaganju – građu potrebnu za pravilno razumijevanje ove ni u kojem smislu lagane poslanice. R. A. Knox je rekao da je „Jakov uvijek zamršen i kompliciran kada je onako vrlo jednostavan. Teškoća nije toliko u razumijevanju onoga što je rekao, nego u razabiranju zašto je to rekao“. Uistinu, nije lako povezati različite dijelove poslanice; čini se kao da pred sobom imamo, kako je to rekao propovjednik kojeg sam slušao u djetinjstvu, ne jednu propovijed, već mnoge tek grubo naslagane propovijedi. Svakako da kršćanski komentator ove poslanice treba posebno paziti da ne razdvoji stručnost od religije, teologiju od propovijedanja, a mudrost uma od mudrosti srca.
Vjerojatno je istinita postavka da se ova poslanica ne vrednuje i ne cijeni koliko bi trebala. Rimokatolici su njome vrlo zadovoljni, jer u njoj nalaze potvrdu u Pismu za ono što oni nazivaju sakrament Posljednje pomasti, a znaju je upotrijebiti i kao oružje za napadanje omražene doktrine iustificatio fide sola. Protestanti su, s druge strane, još uvijek svjesno ili nesvjesno pod utjecajem Lutherova obezvrjeđivanja Jakovljeve poslanice, te kao da misle da je, iako u Novom zavjetu, ona ipak „manja“ od drugih poslanica. U ovom sam je komentaru nastojao proučavati unutar kršćanskog konteksta kao onu koja je bitan dio skupine pisama što oblikuju kanon.
Poslanica, kao dio Novog zavjeta, ima stalno jednako vrijednu poruku – kako za crkvu kao cjelinu, tako i za svakog kršćanina pojedinačno. Bit će posebnih razdoblja, svakako, kako u povijesti crkve tako i u duhovnom razvoju svakog vjernika, kada će poruka ove poslanice imati naglašeno značenje i važnost. Kad god vjera ne ostvaruje ljubav, i doktrina – koliko god ispravna – ostaje odijeljena od života; kada su kršćani u napasti da se usredotoče na religiju u čijem se središtu nalaze oni sami, te tako zaboravljaju društvene i materijalne potrebe drugih oko sebe; ili kada svojim životima niječu vjeru koju propovijedaju, te se više brinu da ugode svijetu nego da budu Božji prijatelji, onda Jakovljeva poslanica ima za njih poruku koju oni drže vrlo opasnom. Zanimljivo je i poučno podsjetiti se da je Søren Kierkegaard, kada je polovinom 19. stoljeća osjetio poziv da svoj veliki dar rječitosti i satiričkog izražavanja upotrijebi kao razorno oružje u borbi protiv svjetovnosti i licemjerstva tadašnje crkve, poslužio Jakovljevom poslanicom kao nadahnućem za tu borbu i kao municijom kojom je osuo paljbu. „Kierkegaard je, potpuno prihvaćajući istinu opravdanja vjerom, za razliku od neke pravednosti koja bi dolazila od djela i stava da čovjek može zaraditi svoju pravednost, svejednako razabrao da raspoloženje tog vremena – posebno u protestantizmu, i još određenije u Danskoj – zahtijeva najvještije upotpunjavanje istine – isticanje praktične, etičke strane kršćanstva, ni u kojem slučaju nauštrb važnosti njegove dogmatske strane, već da bi se odbacilo ono jalovo praznovjerje koje puko intelektualno vjerovanje drži najvažnijom oznakom kršćanske vjere. Izvanredno praktična Jakovljeva poslanica ... bila je i ostala Kierkegaardovim najdražim dijelom Pisma“. O njoj je napisao nekoliko značajnih napomena, među kojima posebno u vezi sa „zrcalom Riječi“ (1,22–27), „Božjom nepromjenjivošću“ (1,17–21) i „Čistom srca“ (4,8).
Ova poslanica može biti od posebne koristi kršćaninu pojedincu u njegovu tzv. drugom razvojnom razdoblju prema kršćanskoj zrelosti. Pošto je odgovorio na evanđelje milosti te došao do radosne sigurnosti da je Božje otkupljeno dijete, tada – ako nastavi hoditi putem posvećenja i ako etičku stranu svoje nove vjere htjedne ostvariti i u zbiljskom i praktičnom životu – mora doživjeti izazov i poticaj Jakovljeve poslanice. Kako danas ima mnogo kršćana koji su baš u tom položaju, čini mi se da malo koja knjiga ima važniju poruku za današnju situaciju od ove.
Mnogi stručnjaci s engleskog govornog područja već su napisali mnoge korisne komentare ove poslanice; nitko danas ne može pisati o njoj a da ne izrazi dužnu zahvalnost svojim prethodnicima. Veliki komentari J. B. Mayora i J. H. Ropesa, oba uzora stručnosti i znanja, te nedovršeni rukopis pokojnog F. J. A. Horta, stalno su mi bili nadohvat ruke. Iako se međusobno prilično razlikuju u svojem razumijevanju poslanice, i prema njihovim zaključcima nisu uvijek prihvatljivi, njihova djela ipak zadržavaju stalnu vrijednost. Nisam propuštao zaviriti ni u ono što o tome kaže veliki Komentator Jean Calvin, jer je on ovu poslanicu razumio mnogo bolje od Martina Luthera i imao je velik dar da Novi zavjet proučava „nepromjenjivom jasnoćom, stalno ga gledajući kao cjelinu“.



SADRŽAJ
OPĆI PREDGOVOR 7
GLAVNE KRATICE 9
PIŠČEV PREDGOVOR 13
UVOD
Mjesto poslanice u Novom zavjetu 17
Autorstvo poslanice 23
Vrijeme nastanka poslanice 32
Neke druge teorije o nastanku poslanice 34
KOMENTAR
1. POGLAVLJE
a. Pozdrav 1 39
b. Kušnje – provjeravanje karaktera 2–4 40
c. Mudrost – Božji odgovor na molitvu vjere 5–8 41
d. Položaj kršćanina ne ovisi o siromaštvu ni o bogatstvu 9–11 42
e. Kušnja i napast 12–15 44
f. Bog kao začetnik i darovatelj svih dobrih darova 16–18 46
g. Slušatelji riječi 19–21 48
h. Izvršitelji riječi 22–25 50
i. Religiozni obredi 26–27 52
2. POGLAVLJE
a. Poštivanje ljudi 1–7 54
b. Kraljevski zakon 8–13 57
c. Vjera i djela 14–26 60
3. POGLAVLJE
a. Odgovornosti učitelja 1–5a 68
b. Pošast jezika 5b–12 70
c. Dvije mudrosti 13–18 74
4. POGLAVLJE
a. Sukobi i kompromisi 1–10 78
b. Ogovaranje i suđenje 11–12 89
c. Krivo samopouzdanje 13–17 92
Dodatna napomena: Božja ljubomora 5 95
Dodatna napomena: Grijesi propusta 17 96
5. POGLAVLJE
a. Opomena bogatašima 1–6 99
b. Strpljivost u vezi s Gospodinovim dolaskom 7–11 105
c. Zabranjeno zaklinjanje 12 111
d. Moliti u svim prilikama 13–18 113
e. Vraćanje zalutalog na pravi put 126

MG P68 (N)