Cena: |
1.690 din
(Predmet je prodat)
|
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: Ho
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!
Žitije, podvizi i dnevnik / sa ruskog prevela Marina Todić ; knjigu priredio Jovan Srbulj
Da je i u naše vreme moguće biti Ravnoapostolni, svedoči knjiga o Svetom Nikolaju, pravoslavnom prosvetitelju Japana, koji je, poput učenika Hristovih, vođen neizmernom ljubavlju, doneo istinsku Blagovest
u Zemlju izlazećeg sunca. Neumoran u širenju Reči Božje, naučio je ne samo jezik i kulture zemlje u koju je došao kao apostol, nego je upoznao i dušu naroda kome se obratio. U dane sveopšteg pesimizma, kad mnogima izgleda da je epoha širenja Jevanđelja prestala, primer Svetog Nikolaja ohrabruje i umudruje: Ko ište, daje mu se! Apostolska epoha se, preko njega, ponovila u 20. veku!
Sveti Nikolaj Japanski (1836—1912), pravoslavni ravnoapostolni svetitelj, arhiepiskop i prosvetitelj Japana.[1]
Rođen je 1. avgusta 1836. u selu Berjoz, u Smolenskoj oblasti. Rođeno ime mu je Ivan Dimitrijevič Kasatkin. Završio je bogosloviju u Smolensku 1857. godine, zatim Petrogradsku bogoslovsku akademiju gde se spremao da ostane i primi profesorsku dužnost. Tamo se dobrovoljno prijavio za Jevanđeosku misiju u Japanu.
22. juna 1860. Ivan Kasatkin se zamonašio i uzeo Nikolaj i primio čin đakona, a sedam dana nakon toga rukopoložen je za sveštenika Ruske pravoslavne crkve.
29. juna iste godine krenuo je iz Petrograda za Hakodate Japan. U Hakodate je stigao tek u junu 1861. godine. Tamo je nakon sedam godina izučavanja japanskog jezika započeo propoved Jevanđelja Japancima na njihovom maternjem jeziku.
1869. Sveti sinod RPC dodelio je Nikolaju čin arhimandrita i postavio ga na čelo misije u Japanu, u nadležnosti episkopa Kamčatke. Februara 1871. je prekinuta misija zbog početka rusko-japanskih sukoba i Nikolaj se privremeno vratio u Rusiju.
Vrativši se iz Rusije, otac Nikolaj je započeo svoj rad na prevođenju Biblije, katihizisa, molitvenik i žitija svetih na japanski jezik.
Januara 1872.Nikolaj se preselio u Tokio. 1873. otvara bogosloviju i škola za devojke. To je bila prva ustanova za više obrazovanje u Japanu koju su mogle da pohađaju žene. 1874. otvara još tri blagovesnička središta u Tokiju i jedno u Osaki 1875. Zatim, katihetske škole, sirotište, ikonopisno odeljenje, hor i biblioteku. Započeo je izdavanje mesečnika Seiko simpo (još uvek izlazi pod imenom Seiko iho - Pravoslavni glasnik). Krstio je 1878. Rin Jamasito.
1880. godine izabran je za episkopa revelskog.
1884. je započinje gradnju sabornog hrama u Tokiju, posvećen Svetom Vaskrsenju Gospodnjem.
26. januara 1904. počeo je rusko-japanski rat. U teškom vremenu progona pravoslavnih u Japanu, sveti Nikolaj odigrao je ključnu ulogu u opstanku misije u toj zemlji.
1906. godine sveti Nikolaj prima čin arhiepiskopa Japanske pravoslavne crkve.
Umro je 16. februara 1912. godine. Poslednja reč mu je bila vaskrsenje.
U njegovo vreme, Crkva u Japanu je porasla na preko 35.000 pripadnika, sa 32 sveštenika, 7 đakona, 15 horovođa, 121 laičkim propovednikom, sabornim hramom, 96 crkava i 265 paraklisa.
Srpska pravoslavna crkva proslavlja svetog Nikolaja 6. decembra po julijanskom kalendaru.