| Cena: | 
| Stanje: | Polovan bez oštećenja | 
| Garancija: | Ne | 
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje | 
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično | 
| Grad: | Beograd-Vračar, Beograd-Vračar | 
                                                                                        Godina izdanja: Ostalo
                                                                                                                        ISBN: Ostalo
                                                                                                                        Oblast: Arhitektura
                                                                                                                        Autor: Domaći
                                                                                                                        Jezik: Srpski
                                                                                
                        Snezana Toseva - Branislav Kojic 
Srpski arhitekti novijeg doba 
 
Republicki zavod za zastitu spomenika kulture, Muzej nauke i tehnike - Muzej arhitekture, Gradjevinska knjiga, Beograd, 1998. 
Meki povez, 208 strana, ilustrovano. 
IZUZETNO RETKO IZDANJE! 
 
 
Branislav Kojić (Smederevo, 5. jun 1899 — Beograd, 27. jul 1987) bio je srpski arhitekta, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu i redovan član SANU. 
Biografija 
Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić 
 
Rođen je 24. maja/5. juna 1899. godine u Smederevu. Tokom 1916. godine bio je đak francuskog liceja u Poatjeu, a kasnije je prešao u Nicu, u srpsku gimnaziju, gde je maturirao 1917. godine. Godine 1918, položivši prijemni ispit na uglednoj školi École centrale des Arts et Manufactures u Parizu, započeo je studije, koje je sa uspehom završio 1921. godine.[1] Prvi posao dobio je u Ministarstvu građevina 1921. godine, odmah po diplomiranju. Četiri godine kasnije, postaje asistent na Arhitektonskom odseku Tehničkog fakulteta u Beogradu, a 1928. sa suprugom Danicom osniva biro ovlašćenog arhitekte. Iste godine osniva Grupu arhitekata modernog pravca, koju zajedno sa njim čine još i: Milan Zloković, Jan Dubovi i Dušan Babić.[2] 
 
U dugoj karijeri izgradio je preko 100 zgrada, od koji su neke ostale obeležja Beograda i Srbije (npr. Paviljon Cvijeta Zuzorić).[3] Stvarao je pod uticajem art dekoa i moderne (bio je jedan od prvih srpskih arhitekata modernista). 
 
Godine 1950, je postao redovni profesor Arhitektonskog fakulteta univerziteta u Beogradu, na katedri Projektovanje privrednih i industrijskih zgrada. Pet godina kasnije je postao dopisni član, 1963. godine i redovan član SANU,[1] a 1965. je otišao u penziju. Preminuo je 1987. godine i sahranjen u Aleji Velikana. 
Nagrade 
 
    1923. prva nagrada za projekat Paviljona Cvijeta Zuzorić u Beogradu[3] 
    1923. prva nagrada za Jugoslovenski paviljon na izložbi Exposition internationale des Arts décoratifs u Parizu[4] 
    1935. prva nagrada za studentski dom u Skoplju[4]