pregleda

Brent C. Brolin - ARHITEKTURA U KONTEKSTU


Cena:
1.490 din
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (4839)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

99,92% pozitivnih ocena

Pozitivne: 10007

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 1988
ISBN: 86-395-0157-2
Oblast: Arhitektura
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Autor - osoba Brolin, Brent C.
Naslov Arhitektura u kontekstu / Brent C. Brolin ; [prevodilac Dušica Jauković]
Jedinstveni naslov Architecture in context. srpski jezik
Vrsta građe prikaz
Jezik srpski
Godina 1988
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Građevinska knjiga, 1988
Fizički opis XI, 300 str. : ilustr. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Jauković, Dučica (prevodilac)
Zbirka Mala Agora
Napomene Prevod dela: Architecture in context.
Predmetne odrednice Arhitektura -- Kontekst

Knjiga Brenta Brolina u originalnom podnaslovu doslovce osvjetljava složeni odnos između starih građevina, koje već na određenom mjestu i najčešće postoje, i novih koje se podižu uz stare i koje s tim objektima, po prirodi stvari, moraju doći u neki određeni odnos. Taj odnos prema već izgrađenom prostoru, postojećim kućama iz različitih epoha i različitih stilskih serija, prema postojećoj urbanoj situaciji i tradiciji, planimetriji i miljeu, bio je i ostao trajni problemski krug svake arhitekture u svim vremenima. U žižu svoje studije Brolin je ovoga puta, svjesno, postavio fizički kontekst, iako je jasno da pojam konteksta pokriva mnogo širi prostor duhovne, povijesne, strukturne, programske, prostorne i kulturne problematike.
Brolinova knjiga je u tom smislu jasna i precizna: njega zanimaju „manje ili više uspješni primjeri` „projektiranja u kontekstu` i to njihovi konkretni, izgrađeni oblici. Naime, iz „uspješnih` slučajeva rađa se „vizualni kontinuitet`, koji ponovno treba naučiti, nakon desetljeća prezira prema datosti svake sredine i prema konkretnim, postojećim objektima, što je često karakteriziralo modernu arhitekturu. Ova povijest nam je poznata: moderna arhitektura u velikom broju slučajeva odbijala je fizičko naslijeđe, čak i u starim gradovima. Kada ono nije bilo jednostavno uništeno, nove kuće prema zatečenima odnosile su se bez ikakvih veza, u gotovo apsolutnom odsustvu dijaloga i komunikacije.
U bolje formuliranim primjerima taj stav nazivao se „kontrastom“, dok su slučajevi uspjeha bili toliko skladni da je sam termin „kontrast“ često gubio smisao, kao u slučaju muzeja Castelvecchio Carla Scarpe u drevnoj Veroni. U našoj sredini tih kontrasta je šezdesetih godina bilo mnogo (Sarajevo, Zagreb i drugdje), ali o tome nije bilo mnogo rasprava, osim polemika iz kojih rijetko izlaze stručne i kulturne strategije.
Arhitektura i kontekst, arhitektura u kontekstu, kontekstualni pristup, kontekstualizam kao stav i radna filozofija predstavljaju novije duhovne orijentacije u arhitekturi i urbanizmu. Težina i ljepota ove tematike leže u njenoj dvojnosti, dvosmislenosti i ambigvitetu, kako bi rekao Robert Venturi (vidjeti „Složenosti i proturječnosti u arhitekturi“, Građevinska knjiga, Beograd 1983.). Naime, odnos prema datoj fizičkoj okolini, naročito naselju, ulici, trgu ili susjedstvu, već povijesnog prostora u kojem su desetljeća, a ponekad i stoljeća graditeljske tradicije već prisutna, u isto vrijeme odražava cijeli naš graditeljski odnos prema povijesti – jednoj od ključnih tema svakog graditeljskog stava, pa i temelju mnogih graditeljskih rezultata.
Imitiranje fizičkog konteksta može nas odvesti u eklektičko zanemarivanje novih slojeva kulture, potreba, konstrukcija i senzibiliteta, ali i negiranje razvijenog i transformiranog identiteta. S druge strane, potpuno odbijanje odnosa prema postojećem fizičkom kontekstu vodi nas prema napadnim modernističkim ili tehničkim formulama, osim u slučaju kada buldožer već nije „riješio“ cijelu stvar. Bezgranični duhovni prostor „između“ ova dva ekstrema, imitacije i odbijanja, ostaje mjesto gdje se arhitektura i kontekst susreću.
Teško prihvatljivi stavovi su upravo ono područje djelovanja koje Brolina zanima i koje pokušava osvijetliti svojom knjigom. Nakon što je već napisao knjigu o „neuspjehu moderne arhitekture“ (The Failure of Modern Architecture, 1976), stekao je uvid u jednu od ključnih točaka moderne povijesti o kojoj se doista ima što reći, kao i u područje struke gdje je potrebno radikalno ispraviti teorije i promijeniti mnoge prakse, osobito u našoj sredini.
„Civilizirani urbani pejzaž“, odnosno prostor gradova u kojem se kuće međusobno uvažavaju, povezuju i skladno razlikuju, cilj je ove knjige koja se bavi problematikom konteksta. Osjetljive dopune i promjene u gradskim prostorima, kao i svakom ulasku u određeni ambijent naselja, uključujući ruralna područja, pa čak i prirodne prostore, postat će jasnije čitateljima kroz ovaj tekst i zahvaljujući brojnim primjerima koje nam Brolin prenosi iz „razvijenog graditeljskog svijeta“. Rezultati, nažalost, ostaju tanki, kao što je to slučaj u većini svijeta.
Poseban dio graditeljske profesije, vjerujemo, bit će zainteresiran za Brolinove ideje – oni koji se bave zaštitom našeg nasljeđa u svim njegovim oblicima, kao i oni koji projektiraju unutar zaštićenih sredina. Brolinova knjiga pokazuje prvima izvanredne mogućnosti slojevitijeg i aktivnijeg odnosa prema postojećem, a projektantima otkriva da kreativnost arhitekture ne leži samo u „originalnosti“, „autorstvu“, „ekskluzivnosti“ i „herojstvu gesta i oblika“, već i u profinjenijem i skromnijem razumijevanju postojećeg.
Ova knjiga, iako na prvi pogled praktična i usmjerena na svakodnevnu praksu, na drugi pogled istražuje jednu od najsloženijih tema arhitekture: odnos između starog i novog u višeslojnim duhovnim i fizičkim cjelinama.

Brent C. Brolin je američki arhitekta, autor i kritičar sa više od pet decenija iskustva u oblasti arhitekture i dizajna. Diplomirao je istoriju umetnosti na Univerzitetu Jejl 1962. godine, a master studije iz arhitekture završio je na istoj instituciji 1968. godine.
Brolin je poznat po kritičkom pristupu modernoj arhitekturi, posebno kroz knjigu The Failure of Modern Architecture (1976), u kojoj analizira slabosti modernističkog pokreta. U delu Architecture in Context (1980), koje je prevedeno i na srpski jezik kao Arhitektura u kontekstu, istražuje kako nove građevine mogu harmonično koegzistirati sa starim, naglašavajući važnost detalja u postizanju vizuelnog kontinuiteta.
Njegova knjiga Architectural Ornament: Banishment & Return (2001) bavi se istorijskim odnosom prema arhitektonskom ornamentu, dok u The Designer’s Eye (2002) pruža praktične
Brolin je takođe autor multimedijalnog projekta The Art of Seeing Buildings, koji kroz seriju video materijala istražuje uticaj arhitektonskih detalja na percepciju zgrada.
Pored pisanja, Brolin je držao predavanja na brojnim institucijama, uključujući Harvard, Prinston, Kolumbiju i Jejl, kao i na različitim arhitektonskim konferencijama i muzejima.
Trenutno živi i radi u Njujorku, gde nastavlja da se bavi pisanjem, predavanjima i istraživanjem u oblasti arhitekture.

MG168 (L)


Predmet: 81014821
Autor - osoba Brolin, Brent C.
Naslov Arhitektura u kontekstu / Brent C. Brolin ; [prevodilac Dušica Jauković]
Jedinstveni naslov Architecture in context. srpski jezik
Vrsta građe prikaz
Jezik srpski
Godina 1988
Izdavanje i proizvodnja Beograd : Građevinska knjiga, 1988
Fizički opis XI, 300 str. : ilustr. ; 20 cm
Drugi autori - osoba Jauković, Dučica (prevodilac)
Zbirka Mala Agora
Napomene Prevod dela: Architecture in context.
Predmetne odrednice Arhitektura -- Kontekst

Knjiga Brenta Brolina u originalnom podnaslovu doslovce osvjetljava složeni odnos između starih građevina, koje već na određenom mjestu i najčešće postoje, i novih koje se podižu uz stare i koje s tim objektima, po prirodi stvari, moraju doći u neki određeni odnos. Taj odnos prema već izgrađenom prostoru, postojećim kućama iz različitih epoha i različitih stilskih serija, prema postojećoj urbanoj situaciji i tradiciji, planimetriji i miljeu, bio je i ostao trajni problemski krug svake arhitekture u svim vremenima. U žižu svoje studije Brolin je ovoga puta, svjesno, postavio fizički kontekst, iako je jasno da pojam konteksta pokriva mnogo širi prostor duhovne, povijesne, strukturne, programske, prostorne i kulturne problematike.
Brolinova knjiga je u tom smislu jasna i precizna: njega zanimaju „manje ili više uspješni primjeri` „projektiranja u kontekstu` i to njihovi konkretni, izgrađeni oblici. Naime, iz „uspješnih` slučajeva rađa se „vizualni kontinuitet`, koji ponovno treba naučiti, nakon desetljeća prezira prema datosti svake sredine i prema konkretnim, postojećim objektima, što je često karakteriziralo modernu arhitekturu. Ova povijest nam je poznata: moderna arhitektura u velikom broju slučajeva odbijala je fizičko naslijeđe, čak i u starim gradovima. Kada ono nije bilo jednostavno uništeno, nove kuće prema zatečenima odnosile su se bez ikakvih veza, u gotovo apsolutnom odsustvu dijaloga i komunikacije.
U bolje formuliranim primjerima taj stav nazivao se „kontrastom“, dok su slučajevi uspjeha bili toliko skladni da je sam termin „kontrast“ često gubio smisao, kao u slučaju muzeja Castelvecchio Carla Scarpe u drevnoj Veroni. U našoj sredini tih kontrasta je šezdesetih godina bilo mnogo (Sarajevo, Zagreb i drugdje), ali o tome nije bilo mnogo rasprava, osim polemika iz kojih rijetko izlaze stručne i kulturne strategije.
Arhitektura i kontekst, arhitektura u kontekstu, kontekstualni pristup, kontekstualizam kao stav i radna filozofija predstavljaju novije duhovne orijentacije u arhitekturi i urbanizmu. Težina i ljepota ove tematike leže u njenoj dvojnosti, dvosmislenosti i ambigvitetu, kako bi rekao Robert Venturi (vidjeti „Složenosti i proturječnosti u arhitekturi“, Građevinska knjiga, Beograd 1983.). Naime, odnos prema datoj fizičkoj okolini, naročito naselju, ulici, trgu ili susjedstvu, već povijesnog prostora u kojem su desetljeća, a ponekad i stoljeća graditeljske tradicije već prisutna, u isto vrijeme odražava cijeli naš graditeljski odnos prema povijesti – jednoj od ključnih tema svakog graditeljskog stava, pa i temelju mnogih graditeljskih rezultata.
Imitiranje fizičkog konteksta može nas odvesti u eklektičko zanemarivanje novih slojeva kulture, potreba, konstrukcija i senzibiliteta, ali i negiranje razvijenog i transformiranog identiteta. S druge strane, potpuno odbijanje odnosa prema postojećem fizičkom kontekstu vodi nas prema napadnim modernističkim ili tehničkim formulama, osim u slučaju kada buldožer već nije „riješio“ cijelu stvar. Bezgranični duhovni prostor „između“ ova dva ekstrema, imitacije i odbijanja, ostaje mjesto gdje se arhitektura i kontekst susreću.
Teško prihvatljivi stavovi su upravo ono područje djelovanja koje Brolina zanima i koje pokušava osvijetliti svojom knjigom. Nakon što je već napisao knjigu o „neuspjehu moderne arhitekture“ (The Failure of Modern Architecture, 1976), stekao je uvid u jednu od ključnih točaka moderne povijesti o kojoj se doista ima što reći, kao i u područje struke gdje je potrebno radikalno ispraviti teorije i promijeniti mnoge prakse, osobito u našoj sredini.
„Civilizirani urbani pejzaž“, odnosno prostor gradova u kojem se kuće međusobno uvažavaju, povezuju i skladno razlikuju, cilj je ove knjige koja se bavi problematikom konteksta. Osjetljive dopune i promjene u gradskim prostorima, kao i svakom ulasku u određeni ambijent naselja, uključujući ruralna područja, pa čak i prirodne prostore, postat će jasnije čitateljima kroz ovaj tekst i zahvaljujući brojnim primjerima koje nam Brolin prenosi iz „razvijenog graditeljskog svijeta“. Rezultati, nažalost, ostaju tanki, kao što je to slučaj u većini svijeta.
Poseban dio graditeljske profesije, vjerujemo, bit će zainteresiran za Brolinove ideje – oni koji se bave zaštitom našeg nasljeđa u svim njegovim oblicima, kao i oni koji projektiraju unutar zaštićenih sredina. Brolinova knjiga pokazuje prvima izvanredne mogućnosti slojevitijeg i aktivnijeg odnosa prema postojećem, a projektantima otkriva da kreativnost arhitekture ne leži samo u „originalnosti“, „autorstvu“, „ekskluzivnosti“ i „herojstvu gesta i oblika“, već i u profinjenijem i skromnijem razumijevanju postojećeg.
Ova knjiga, iako na prvi pogled praktična i usmjerena na svakodnevnu praksu, na drugi pogled istražuje jednu od najsloženijih tema arhitekture: odnos između starog i novog u višeslojnim duhovnim i fizičkim cjelinama.

Brent C. Brolin je američki arhitekta, autor i kritičar sa više od pet decenija iskustva u oblasti arhitekture i dizajna. Diplomirao je istoriju umetnosti na Univerzitetu Jejl 1962. godine, a master studije iz arhitekture završio je na istoj instituciji 1968. godine.
Brolin je poznat po kritičkom pristupu modernoj arhitekturi, posebno kroz knjigu The Failure of Modern Architecture (1976), u kojoj analizira slabosti modernističkog pokreta. U delu Architecture in Context (1980), koje je prevedeno i na srpski jezik kao Arhitektura u kontekstu, istražuje kako nove građevine mogu harmonično koegzistirati sa starim, naglašavajući važnost detalja u postizanju vizuelnog kontinuiteta.
Njegova knjiga Architectural Ornament: Banishment & Return (2001) bavi se istorijskim odnosom prema arhitektonskom ornamentu, dok u The Designer’s Eye (2002) pruža praktične
Brolin je takođe autor multimedijalnog projekta The Art of Seeing Buildings, koji kroz seriju video materijala istražuje uticaj arhitektonskih detalja na percepciju zgrada.
Pored pisanja, Brolin je držao predavanja na brojnim institucijama, uključujući Harvard, Prinston, Kolumbiju i Jejl, kao i na različitim arhitektonskim konferencijama i muzejima.
Trenutno živi i radi u Njujorku, gde nastavlja da se bavi pisanjem, predavanjima i istraživanjem u oblasti arhitekture.

MG168 (L)
81014821 Brent C. Brolin - ARHITEKTURA U KONTEKSTU

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.