Cena: |
Želi ovaj predmet: | 11 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta DExpress Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Jezik: Italijanski
Autor: Strani
Odlično stanje
Retko u ponudi
Bogato ilustrovano
ARATA ISOZAKI - OPERE E PROGETTI
Electa 1994 - documenti di architettura
Ovaj japanski arhitekta nije pratio trendove – on je sam utabao svoj vlastiti put!
Japanski arhitekta Arata Isozaki je laureat Prickerove nagrade za 2019. godine za arhitekturu. Isozaki, koji je se bavi arhitekturom od 1960. godine, već se dugo smatra za velikog vizionara u arhitekturi zbog njegovog futurističkog pristupa projektovanju koji ne poznaje granice. S preko 100 izgrađenih objekata, Arata Isozaki, koji je osmi Japanac koji je poneo ovu prestižnu arhitektonsku nagradu, veoma je poštovan i uticajan među svojim kolegama.
Arata Isozaki rođen je 1931. godine na japanskom ostrvu Kjušu, a njegovi početni koraci u arhitekturi bili su pod velikim uticajem svetskih dešavanja u tom periodu. Isozaki je imao samo 12 godina kada su Hirošima i Nagasaki stradali u Drugom svetskom ratu, a njegov rodni grad je sravnjen sa zemljom. „Moji prvi dodiri s arhitekturom bili su zapravo praznine u arhitekturi, pa sam ja zato bio usmeren na to da moram da obnovim kuće i gradove“.
Kongeresni centar u Kataru; foto: Hisao Suzuki
Promena je postala stalna. Paradoksalno, to je postao moj stil.
Završio je arhitekturu 1954. godine na Univerzitetu u Tokiju, a pre nego što je počeo da radi za Kenzoa Tangea, takođe dobitnika Prickera 1987. godine, završio je i doktorat. Isozaki je brzo postao Tangeov štićenik, radeći blisko s njim sve dok nije osnovao svoju firmu 1963. godine.
Japan je u to vreme bio u periodu velikih promena i obnove, a još se duhovno oporavljao od posledica rata. “Da bih pronašao najprikladniji način za rešavanje ovih problema, nisam mogao da se zadržim na jednom stilu”, kaže Isozaki. „Promena je postala stalna. Paradoksalno, to je postao moj stil.“
Hala Nara; foto: Hisao Suzuki
Radi radovi
I zaista, rani radovi Isozakija ističu se futurističkim pristupom, kao što je City in the Air, njegovom masterplanu za grad Shinjuku. U toj viziji, zgrade i saobraćajna mreža lebdeli su iznad gradskih zidina – što je ekstremni odgovor na (u to vreme) pomahnitali tempo urbanizacije i modernizacije u Japanu. Iako ambiciozni plan nikada nije realizovan, on je dao ton za mnoge buduće Isozakijeve projekte.
Isozakijeve radove karakterisao je zanimljivi spoj metabolizma i brutalizma – razvijen u saradnji s mentorom Kenzom Tangeom, koji se smatra za osnivačem japanskog metabolizma. Isozakijevi radovi koji se posebno ističu u ovom periodu su biblioteka Oita Prefectural, ženska škola u Iwati i brojni drugi projekti za banku Fukuoka.
Dvorana Sant Đordi u Barseloni
Svetska slava
Međutim, tek 1970. godine Isozaki dobija internacionalnu prepoznatljivost, pošto je njegov Festival Plaza za EXPO70 (prva svetska izložba u Japanu) osvojio sve posetioce. Isozaki potom stavlja potpis na druge značajne projekte kao što su Art Tower Mitor, Muzej savremene umetnosti u Los Anđelesu i dvorana Sant Đordi u Barseloni. Nedavno je Isozaki završio Muzej u Hunanu, koncertnu dvoranu Harbin, koncertnu dvoranu u Krakovu i toranj Allianz u Milanu.
„Isozakijev opus je opisan kao heterogen i obuhvata projekte od vernakularnog do visokotehnološkog“, navodi se u obrazloženju žirija. „Jasno je da on nije pratio trendove, nego da sam utabao svoj vlastiti put.“
Isozaki je tokom karijere dobio brojne nagrade i priznanja, a među najvažnijim su nagrada Arhitektonskog instituta Japana 1974, zlatna RIBA medalja 1986, kao i nagrada Američkog instituta za arhitekte 1992. godine.
Ceremonija dodela Prickerove nagrade za 2019. biće održana u Versaju ovog maja, a potom će Arata Isozaki održati i javno predavanje u Parizu.
Japanska arhitektura japana novi brutalizam building and projects
Arata Isozaki (磯崎 新, Isozaki Arata; born 23 July 1931) is a Japanese architect, urban designer, and theorist[3] from Ōita. He was awarded the RIBA Gold Medal in 1986 and the Pritzker Architecture Prize in 2019.
Arata Isozaki
Arata Isozaki.jpg
Arata Isozaki in 1976
Born
23 July 1931 (age 90)[1]
Oita, Japan
Nationality
Japan
Alma mater
University of Tokyo (1954)
Occupation
Architect
Awards
2019 Pritzker Prize[2]
Buildings
Festival Plaza at EXPO70
Art Tower Mitor
LA’s Museum of Contemporary Art
Arata Isozaki in 1996
Arata Isozaki (ph. GianAngelo Pistoia) 2.jpg
Biography Edit
Isozaki was born in Oita on the island of Kyushu and grew up in the era of postwar Japan.[3]
Isozaki completed his schooling at the Oita Prefecture Oita Uenogaoka High School (erstwhile Oita Junior High School). In 1954, he graduated from the University of Tokyo where he majored in Architecture and Engineering. This was followed by a doctoral program in architecture from the same university.[1] Isozaki also worked under Kenzo Tange before establishing his own firm in 1963.[1]
Isozaki`s early projects were influenced by European experiences with a style mixed between `New Brutalism` a `Metabolist Architecture` (Oita Medical Hall, 1959–1960), according to Reyner Banham. His style continued to evolve with buildings such as the Fujimi Country Club (1973–74) and Kitakyushu Central Library (1973–74). Later he developed a more modernistic style with buildings such as the Art Tower of Mito (1986–90) and Domus-Casa del Hombre (1991–1995) in Galicia, Spain. The Museum of Contemporary Art (MOCA) in Los Angeles, completed in 1986, was his first international project and his best known work in the U.S.[3] In 2005, Arata Isozaki founded the Italian branch of his office, Arata Isozaki & Andrea Maffei Associates. Two major projects from this office include: the Allianz Tower CityLife office tower, a redevelopment project in the former trade fair area in Milan, and the new Town Library in Maranello, Italy.[4]
Despite designing buildings both inside and outside Japan, Isozaki has been described as an architect who refuses to be stuck in one architectural style, highlighting `how each of his designs is a specific solution born out of the project’s context.`[5] Isozaki won the Pritzker Architecture Prize in 2019.[2]
Awards Edit
Annual Prize, Architectural Institute of Japan in 1967 and 1975[6]
Mainichi Art Award in 1983
RIBA Gold Medal in 1986[6]
International Award `Architecture in Stone` in 1987
Arnold W. Brunner Memorial Prize of the American Academy and Institute of Arts and Letters in 1988
Chicago Architecture Award in 1990
Honor Award, the American Institute of Architects in 1992
RIBA Honorary Fellow in 1994
Golden Lion, 6^ Venice Biennale of Architecture in 1996
The ECC Award in 2012 for his Venice installation Zhongyuan.[7][8]
Pritzker Prize in 2019[6]
Gallery Edit
One of Isozaki`s early projects, Oita Medical Hall (1959-1960), `mixed New Brutalism and Metabolist Architecture,` according to one critic
Model of Isozaki`s Palau Sant Jordi
Entrance to CaixaForum Barcelona (2001)
Art Tower in Mito, Ibaraki (1990)
Notable works Edit
Ōita Prefectural Library, (1962–1966) Ōita, Ōita, Japan[6]
Kitakyushu Municipal Museum of Art (1972–1974) in Fukuoka, Japan[6]
Kitakyushu Central Library (1973–1974) in Fukuoka, Japan[6]
Museum of Modern Art, Gunma (1974) in Takasaki, Japan[9]
Museum of Contemporary Art (MOCA), (1981–1986) Los Angeles, California, United States[9]
Sports Hall for the 1992 Summer Olympics, (1983–1990) Barcelona, Spain[6]
Ochanomizu Square Building – Casals Hall, (1984–1987) Tokyo, Japan[6]
Palladium nightclub building interior (1985) in New York City, United States[10]
Lake Sagami Country Clubhouse (1987–1989), with stained glass skylights and lantern by Brian Clarke, Yamanishi, Japan[11]
Art Tower Mito, Mito, (1986–1990) Ibaraki, Japan[6]
Team Disney Orlando, (1987–1990) Florida, United States[6]
Bond University, – Library, Administration Building, Faculty of Humanities Building (1987–1989) Gold Coast, Australia[6]
KitaKyushu International Conference Center (1987–1990) Fukuoka, Japan[6]
Palafolls Sports Complex Pavilion, (1987–1996) Barcelona, Spain[citation needed]
Centre of Japanese Art and Technology, (1990–1994) Kraków, Poland[6]
Nagi Museum Of Contemporary Art, (1991–1994) Okayama, Japan[6]
Kyoto Concert Hall, (1991–1995) Kyoto, Japan[6]
Nara Centennial Hall, (1992–1998) Nara, Japan[6]
Domus: La Casa del Hombre, (1993–1995) A Coruña, Spain[6]
Granship-Shizuoka Convention and Arts Center, (1993–1998) Shizuoka, Japan[6]
COSI Columbus, (1994–1999) Columbus, Ohio, United States
Shenzhen Cultural Center, (1998–2007) Shenzhen, China
Includes Shenzhen Library and Shenzhen Concert Hall
New entrance of the CaixaForum Barcelona building, (1999–2002) Barcelona, Spain
Isozaki Atea, (1999–2009) Bilbao, Spain
Torino Palasport Olimpico, (2000–2006) Turin, Italy
Museum of the Central Academy of Fine Arts in Beijing, (2003–2008) China
New Concert Hall Building, (2003–) Thessaloniki, Greece, 2010
Himalayas Center, (2003–) Shanghai, China
Pavilion of Japanese Army in World War II, Jianchuan Museum Cluster, (2004–2015) Chengdu, China
Diamond Island, (2006–) Ho Chi Minh City, Vietnam (complete in 2012)
Coliseum da Coruña, A Coruña, Galicia, Spain, 1991
Weill Cornell Medical College in Qatar, Education City, near Doha
Qatar National Convention Center, opened 2011[12]
New Town Library (2012) in Maranello, Italy (Arata Isozaki and Andrea Maffei)
D38 Office (2012) in Barcelona, Spain[13]
Allianz Tower (Il Dritto) (2015), in Milan, Italy (Arata Isozaki and Andrea Maffei)[14]
Harbin Concert Hall (2015), in Harbin, China
Current projects Edit
The University of Central Asia`s three campuses in Tekeli, Kazakhstan; Naryn, the Kyrgyz Republic; and Khorog, Tajikistan
The New exit for the Uffizi Gallery, Florence, Italy – competition winner (Arata Isozaki and Andrea Maffei)
The renovation of the Bologna Centrale railway station, Bologna, Italy – competition winner
Metropolis Thao Dien, Ho Chi Minh City, Vietnam