Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Oblast: Arhitektura
Godina izdanja: K71
Jezik: Srpski
Autor: Strani
U dobrom stanju!
Izdavač: Bratstvo jedinstvo
Biblioteka: Umetnost u svetu : istorijske, društvene i religiozne osnove
Prevod: Olga Trebičnik-Vučić
Godina: 1971
Broj strana: 335, ilustrovano
Format: knjiga je u kutiji dimenzija 24x19x4 cm
Povez: tvrd
Udo Kultermann (rođen 14. oktobra 1927. u Szczecinu, † 9. februara 2013. u Njujorku) je nemački istoričar umetnosti, direktor muzeja i autor brojnih knjiga o istoriji umetnosti i arhitekture.
Kultermannu se rodio sin Georga Kultermanna i njegove žene Charlotte (rođena Schultz). Nakon Drugog svetskog rata studirao je istoriju umetnosti, klasičnu arheologiju i književnost, isprva od 1947 do 1950 u Greifsvaldu, a zatim do 1953 u Munsteru, gde je dobio disertaciju o italijanskom baroknom kiparu Gabrijelu Grupello. Phil. je doktorirao. Potom se preselio u Bremen, gde je godinu dana dobio volontersko mesto u muzeju. Ondje je otkrio nepoznati dnevnik i druge zapise Kasimira Maleviča i bavio se - počevši od Paula Scheerbarta - utopijskom arhitekturom. Kultermann je 1957. godine zaposlio u Amerikahaus Bremenu. Bio je odgovoran za programiranje u sjeverozapadnoj Njemačkoj i organizovao je predavanja i kurseve o američkoj umjetnosti na primjeru Aleksandra Caldera i Jacksona Polloka. Za to vreme upoznao je izdavača umetnosti Gunther Vasmuth, koji ga je ohrabrio i pojavila se 1958. Kultermannova prva knjiga: Arhitektura sadašnjosti. Dokumenti nove zgrade u svetu.
1959. godine postavljen je za direktora Gradskog muzeja Morsbroich u Leverkusenu, koji je brzo postao vodeća kuća za savremeno slikarstvo. U prvoj izložbi pokazao je u leto 1959. Maka Billa. Početkom 1960. godine održana je značajna izložba „Monohromatska slika“ (koju je i sam u katalogu nazvao „nova slika“), a čiji su radovi između ostalog napisali i Lucio Fontana, Otto Piene i Ives Klein. U tom kontekstu, 1962. godine, u saradnji sa Muzejom Stedelijk, Amsterdam, napravio je sveobuhvatnu retrospektivu o Kasimiru Maleviču. Na arhitektonsko-istorijskim izložbama Stakleni lanac. Vizionarske arhitekture iz kruga oko Bruna Tauta (1963) i konstruktivističkog majstora modernog filma Sergeja Eisensteina, u izložbeni je koncept uključio filmske projekcije i arhitektonske zgrade.
Od 1961. godine Kultermann je organizovao trodnevni festival u okviru Morsbroich Art Dais-a, koji je trebao da obuhvati ceo grad i njegove građane. U oblasti plesa, muzike, filma, pozorišta, grafike i slikarstva učestvovali su domaći i svetski poznati umetnici, na predavanja su pozvani Mak Bense i Theodor V. Adorno. Kao umetnički savetnik preporučio je stvaranje skulptura, uključujući i u dvorištu nekadašnje Girozentrale u Dizeldorfu sa skulpturom Vasservald Norberta Krickea.
Već tokom muzejskih aktivnosti izvodio je brojne predavanja u Americi, Aziji i Africi, učestvovao na kongresima i držao predavanja na univerzitetima. 1964. preselio se u Sjedinjene Države, gde je 1967. godine postao profesor istorije umetnosti i arhitektonske teorije na Univerzitetu Vashington u St. Louisu. Od 1975. godine oženjen je Judith Danoof. 1994. postao je emeritus. Umro je nakon duge bolesti.
U revolucionarnim studijama Kultermann je proučavao savremene arhitekture u Africi i na Bliskom Istoku. Njegova druga interesovanja bila su rana godina evropske umetnosti i arhitekture, kao i savremene američke umetnosti. Bio je jedan od prvih istoričara umetnosti koji se ozbiljno bavio savremenim umetnicama performansa.