Pedagogija IV knjigaPovijest pedagogijeBasariček, Stjepan, hrvatski pedagog (Ivanić Grad, 27. IV. 1848 – Zagreb, 23. III. 1918). Bio profesor teorijske i praktične pedagogije (metodike) na Učiteljskoj školi u Zagrebu (1875–1906). Jedan od organizatora hrvatskoga učiteljstva u XIX. st. i predsjednik Saveza hrvatskih učiteljskih društava (1892–1907). Suutemeljitelj Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871); poslije njegov tajnik, potpredsjednik i predsjednik (1906–09). Organizator i sudionik triju skupština hrvatskih učitelja (1871., 1874., 1878). Najzaslužniji za izgradnju Hrvatskoga učiteljskog konvikta (Doma za učiteljsku djecu) u Zagrebu (1899).Basariček je surađivao u izradbi školskih zakona, pisao je nastavne planove i programe za školu, te naputke učiteljima za njihovu primjenu. Isticao je važnost stvarne i zavičajne obuke kao središta nastave u osnovnoj školi. Pokretač i jedan od urednika Pedagogijske enciklopedije (1895–1916). Urednik biblioteke »Knjižica za učitelje«, te suradnik i urednik časopisa Napredak (1895–1918).Jedan je od utemeljitelja pedagogijske teorije u Hrvata. Bio je pristaša Herbartova pedagogijskog sustava. Poslije je prihvatio i eklektički povezivao i druge pozitivističko-reformne pristupe u pedagogiji. Autor je i koautor početnica i udžbenika za narodne i građanske škole u Hrvatskoj. Njegov udžbenik Pedagogija (1880–84), za učiteljske škole, tiskan je u 25 izdanja, prevođen je na strane jezike, a u nas je bio u uporabi 50-ak godina. Glavna djela: Teorija pedagogije ili nauk ob uzgoju (1884), Kratko izkustveno dušoslovlje (1877), Kratka poviest pedagogije (1881), Opća nauka o obuci (1882), Posebna nauka o obuci (1884), Psihologija na fiziološkoj podlozi (1911) i dr.7/31