Cena: |
Stanje: | Polovan sa vidljivim znacima korišćenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Rakovica, Beograd-Rakovica |
Posebni događaj: Ne
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
Detaljno stanje: Vrlo dobro
Srpska narodna nošnja – muški portret, studio dekor, kraj 19/početak 20. veka (jug/istok Srbije) – cabinet fotografija
Originalna studijska fotografija muškarca u svečanoj narodnoj nošnji jugoistočne Srbije (verovatno Niš–Pirot područje). Model stoji u ateljeu ispred oslikane pozadine, uz ćilime i biljke kao dekor tipičan za kraj 19. i rane 20. vek. Na glavi je fes, uz prsluk (jelek), košulju, pojas i opanke sa navojcima – komplet svečanog ansambla tog područja.
Analiza karakterističnih delova nošnje upućuje na jugoistočnu Srbiju. Na primer, u niškoj urbanoj nošnji mladi muškarci su nosili uske ševičare („čohane“) svetlih boja i fes sa dugačkim kićankama do ramena na glavi, dok su na nogama imali opanke i izrađene čarape. Slično, narodni kostim iz okolice Pirota predviđa „fes na glavi” uz crveno-crni pojas, crne ili crvene pantalone i prirodnobelu zubun. Ove karakteristike – prisustvo fesa i tipične boje pojasa/pantalona – najviše odgovaraju gradskim/naseljima Niša i Pirota tokom turskog perioda u Srbiji. (Nasuprot tome, u zapadnoj Srbiji ili Šumadiji muškarci češće nose šajkaču ili šubaru, a ne fes.) Dakle, fotografija verovatno prikazuje nošnju južnosrpskog ili istočnosrpskog tipa (Niš, Pirot, Vranje).
Vremenski okvir fotografije
Odgovarajući tip fesa i opanaka ukazuje na 19. vek ili početak 20. veka. U Srbiji je fes bio uobičajen do druge polovine 19. veka, dok je šajkača postala masovnija tek posle Prvog svetskog rata. Dakle, muškarac iz fotografije, sa fesićem i nošnjom orijentalnog uticaja, pripada periodu oko 1850–1900. Takođe, i sama fotografija je studijska karta-svet (kabinet karta) sa albuminskim printom, što odgovara tradicionalnim formatima iz tog doba: portret je izrađen u standardnim merama „foto-podsetnice“ (manje) ili „kabinet formata“ (oko 10×15 cm). Uzorci takvih kartonskih portreta sa pratećim štambiljima ateljea javljaju se pre 1900. (velika popularnost foto-studija u Srbiji imala je vrhunac krajem 19. veka. Dakle, kombinacijom odeće i tehnike radi se o fotografiji iz poslednje četvrtine 19. veka.
Pozadina i atelje
U ateljeima tog perioda često su korišćene slikane dekorativne pozadine i bogati rekviziti. Studije su uobičajeno opremane ćilimima, visokim biljkama i naslikanim zidom ili pejzažom na platnu, baš kao na ovoj fotografiji. Na primer, analize istorije fotografije pokazuju da su fotografi uglavnom koristili „jednu ili više slikanih pozadina i nešto pratećih rekvizita“ prilikom portretisanja. Cilimi i ukrasne tkanine mogli su biti deo takve scene radi orijentalnog ugođaja, ali oni nisu jedinstveni za neki konkretni atelje – to su tipični motivi srpskih ateljea krajem 19. veka. U literaturi nema jasnih naznaka da je neki određen fotograf ili studio korišćen baš ovaj tip pozadine; već se smatra da su takvi dekorativni predmeti bili opštostudijski rekviziti tog vremena
Fotografija je izvedena kao kabinet karta (želatinsko-srebrni/albuminski otisak zalepljen na karton). Atelje nije obeležen (bez pečata/štampe), što je česta praksa kod manjih lokalnih radionica.
Period: oko 1885–1905
Mesto: Srbija; jug/istok (Niš, Pirot, moguća i Vranje/okolna zona)
Tehnika/medij: kabinetska fotografija na kartonu
Poreklo: fotografija je iz zbirke poznatog beogradskog kolekcionara.
Stanje (pošteno opisano):
- Horizontalno preloman/cep kroz sredinu (stabilizovan lepljivom trakom sa poleđine); kraći vertikalni naprsnuće pri dnu.
- Tragovi starosti: potamnjenje, tačkaste fleke/foxing, pohabane ivice i zaobljeni uglovi.
- Slika čitka, kontrast sačuvan uprkos oštećenju.
- Ocena: Fair (osrednje) – kolekcionarski prihvatljivo, uz vidljivo fizičko oštećenje.
Zanimljivosti / kolekcionarski motiv:
- Jasno čitljiva nošnja sa fesom (ređe na zapadu Srbije), što je traženo u etnografskoj tematici.
- Kompletan studijski set (ćilimi, biljke, naslikani stubovi) lepo dokumentuje rad seosko-gradskih ateljea s kraja 19. veka.