Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Šabac, Šabac |
Posebni događaj: Da
Detaljno stanje: Odlično
Kulturno dobro: Predmet koji prodajem nije kulturno dobro ili ovlašćena institucija odbija pravo preče kupovine
5 fotografija rečnog broda , makete, kapetana i posade rečnog broda Krajina iz 1953 godine.
Originali, veličina tri fotografije 9 x 12 cm , jedna 8,5 x 13,5 cm , jedna 9,5 x 14 cm ,
Jugoslovenska rečna mornarica.
Istorija broda počinje daleke 1928. godine, kada je u brodogradilištu nemačkog grada Regenzburga za potrebe dinastije Karađorđević po ceni od tada neverovatnih milion i po zlatnih maraka izgrađeno skupoceno plovilo pod imenom „Dragor”, iako je prvobitna ideja bila da se zove „Prestolonaslednik Petar”. Sa tri salona, dva apartmana i 18 dvokrevetnih kabina, luksuzna čelična jahta sa drvenom palubom od mahagonija pripala je Mornarici Kraljevine Jugoslavije. Mogla je da razvije brzinu od 22 kilometra na čas nizvodno i 14 uzvodno, sa daljinom plovidbe od oko 1.000 kilometara.
„Dragor” je u službi vladarske porodice bio sve do 1941. kada je, prema jednoj verziji, zarobljen i predat čelnicima hrvatske rečne flote. Podaci kazuju da je tokom Drugog svetskog rata brod poklonjen bugarskom kralju Borisu, ali su ga Nemci preuzeli i smestili u gornji tok Dunava gde je i dočekao kraj oružanih sukoba. I tada je već bio u prilično lošem stanju. Posle rata došla je nova vlast, a brod je dobio novo ime – „Krajina”.
Postoje priče da je Josip Broz koristio jahtu sve do svoje bolesti i smrti, i na njoj obavljao državničke poslove, a govorkalo se i da je prilikom krstarenja do Beča i nazad priređivao svojevrsne bahanalije. Ipak, neki savremenici tog doba koji su poznavali članove posade tvrde da ništa od toga nije tačno i da je maršal Tito na „svoju” jahtu kročio dva, tri puta u životu.
Posle njegove smrti doneta je odluka da se „Krajina” pretvori u muzej na vodi, ali ideja nije zaživela. To međutim nije sprečilo Istorijski muzej Srbije da brod zaštiti kao istorijski objekat, čime je sprečeno njegovo rasparčavanje i prodaja u delove.
Ipak, sredinom osamdesetih godina prošlog veka „Krajina” je rashodovana sa spiska sredstava Ratne mornarice jer joj je bio potreban detaljan remont, a za to nije bilo ni para, ni interesovanja. Uskoro je prodata „Zlatari Majdanpek” koja ju je usidrila kod hotela „Jugoslavija”, sa idejom da se od nje napravi pokretni prodajni salon za zlatni nakit. Urađen je samo takozvani interventni remont, a pričalo se da je obnova gornje palube urađena traljavo.
Krajem devedesetih „Titovu” jahtu kupuje privatna firma „MAG Intertrejd”. Namera je bila da se uradi potpuna restauracija. Trebalo je da beskorisna parna mašina bude zamenjena savremenim dizel motorima i da se brod dovede plovno stanje. U Brodogradilištu „Beograd” započeta je obnova „Krajine” koja međutim nikada nije dovršena. Brod je izdat ekipi filma „Na lepom plavom Dunavu”. I onda se dogodio požar od koga se „Krajina” nikada nije oporavila.