| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1994
ISBN: 242
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Autor: Aleksandar Molnar
Izdavač: Visio Mundi Academic Press, Novi Sad
Godina: 1994
Obim: 201 str.
Tiraž: 300
Sadržaj knjige je prikazan na fotografijama.
Knjiga je nastala kompiliranjem sedam članaka koje je autor napisao u periodu od 1991. do 1994. godine različitim povodima, dok je poslednji, osmi odeljak napisan posebno za potrebe ove knjige. Autor je želeo da ukaže na to da je jugoslovenska javnost početkom devedesetih godina bila nedovoljno upućena u stvarni, savremeni značaj osnovnih ljudskih prava. Molnar u knjizi analizira paradoks tadašnjeg društva – dok se s jedne strane stalno govorilo o potrebi za „demokratizacijom” i uspostavljanjem „pravne države”, o fundamentalnim pravima čoveka se ćutalo ili su zvaničnici tvrdili kako su domaći standardi prava „daleko viši” od svetskih, dok se država istovremeno nasilno raspadala. Delo povezuje sociologiju prava i političku teoriju, analizirajući kako je ignorisanje i urušavanje univerzalnih ljudskih prava ubrzalo i pratilo politički i vojni slom SFR Jugoslavije.
Dr Aleksandar Molnar (rođen 1963. godine u Beogradu) je jedan od najistaknutijih savremenih srpskih sociologa i redovni profesor na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. NJegov naučni rad prepoznatljiv je po izuzetnoj teorijskoj dubini, akribiji i beskompromisnoj kritičkoj analizi društveno-političkih procesa u bivšoj Jugoslaviji i modernoj Srbiji.
Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 1986. godine. Magistrirao je (1991) i doktorirao (1992) na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Njegov rani rad vezan je za Pravni fakultet u Novom Sadu gde je radio kao asistent (1988–1993). Nakon političkih i akademskih pritisaka tokom devedesetih, napušta Novi Sad i od 1993. godine gradi karijeru na Filozofskom fakultetu u Beogradu, gde od 2004. drži zvanje redovnog profesora. Tokom karijere bio je upravnik Odeljenja za sociologiju, prodekan za nastavu i predsednik Saveta Filozofskog fakulteta. Takođe je jedan od osnivača Fondacije Centar za demokratiju.
Profesor Molnar uspešno spaja pravo, istoriju i sociologiju u sledećim oblastima:
- Istorija socijalnih, pravnih i političkih teorija
- Sociologija prava i ustavnosti
- Sociologija međuetničkih odnosa
- Sociologija muzike (gde blisko sarađuje sa muzikološkinjom Draganom Jeremić Molnar)
Nakon rane knjige o raspadu Jugoslavije, Molnar se posvetio kapitalnim teorijskim i analitičkim projektima:
- Rasprava o demokratskoj ustavnoj državi (pet tomova): Njegovo kapitalno delo (izdavano od 2001. do 2006. preko Samizdata B92 i Fabrike knjiga) predstavlja detaljnu istoriju i teoriju ustavnosti, prava na otpor tiraniji i građanskih revolucija.
- Kritika post-petooktobarske Srbije: Napisao je niz oštrih sociološko-pravnih analiza o ustavnom poretku Srbije nakon 2000. godine, među kojima su knjige „Sunce mita i dugačka senka Karla Šmita: O ustavnom zlopaćenju Srbije u prvoj dekadi 21. veka“ (2010) i „Ustavni haos prve revolucionarne rotacije u Srbiji“ (2013). U njima kritikuje političku elitu zbog nesposobnosti da izgradi stabilne demokratske institucije.
- Istorija ideja u Prusiji: Njegov noviji gigantski višetomni projekat „Ulazak nacije jedne i nedeljive u carstvo Božje na zemlji“ (2022, Visio Mundi Science) detaljno raščlanjuje odnos prosvetiteljstva, liberalizma i nacionalizma.
Molnar je u javnosti prepoznat kao društveno angažovan intelektualac koji povremeno piše za nezavisne i kritičke medije, kao što je portal Peščanik, gde kroz prizmu klasične filozofije komentariše aktuelna politička zbivanja.