| Cena: |
| Stanje: | Polovan bez oštećenja |
| Garancija: | Ne |
| Isporuka: | Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
| Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
| Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
Godina izdanja: 1994
ISBN: 242
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Autori: Georg Ruše, Oto Kirhhajmer / Georg Rusche, Otto Kirchheimer
Izdavač: Visio Mundi Academic Press, Novi Sad
Godina: 1994
Obim: 238 str.
Sadržaj knjige je prikazan na fotografijama.
„Kazna i društvena struktura“ (Punishment and Social Structure), autora Georga Ruschea i Otta Kirchheimera iz 1939. godine, klasično je djelo kriminologije i sociologije kažnjavanja koje dokazuje da oblici kažnjavanja ne ovise o stopi kriminaliteta, već prvenstveno o ekonomskoj strukturi društva i tržištu rada.
Glavne teze knjige:
- Kažnjavanje je neovisan društveni fenomen.
- Ono se ne može objasniti samo borbom protiv kriminala.
- Svaki privredni sustav razvija vlastite kaznene metode.
- Metode ovise o vrijednosti ljudskog rada na tržištu.
Knjiga predstavlja temelj marksističke kriminologije. Prvi put pomiče fokus s počinitelja na političku ekonomiju kazne. Izravno je utjecala na kasnija djela modernih teoretičara, poput Michela Foucaulta (Nadzor i kazna).
Georg Rusche i Otto Kirchheimer bili su njemački znanstvenici židovskog podrijetla koji su pripadali čuvenoj Frankfurtskoj školi (Institutu za društvena istraživanja). Njihovi životi i rad bili su duboko obilježeni usponom nacizma, egzilom i pokušajem da spoje marksističku teoriju s kriminologijom i pravom.Iako su potpisani kao koautori, njihova suradnja nije bila klasičan zajednički rad, već proizvod povijesnih okolnosti.
Georg Rusche (1900. – 1950.) - Rusche je bio sociolog i ekonomist koji je postavio temelje i originalni koncept knjige. On je 1933. godine predao istraživački prijedlog Institutu u Frankfurtu pod naslovom „Konstitucija kaznenog pravosuđa i tržišta rada“. Nakon dolaska Hitlera na vlast, Rusche bježi iz Njemačke (preko Pariza i Londona do Palestine). Zbog nomadskog života u egzilu i narušenog mentalnog zdravlja, nikada nije sam uspio dovršiti rukopis. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Njemačku, ali se osjećao izolirano i marginalizirano od strane akademske zajednice. Izvršio je samoubojstvo 1950. godine, prije nego što je njegova knjiga stekla svjetsku slavu.
Otto Kirchheimer (1905. – 1965.) - Kirchheimer je bio briljantni pravnik, politolog i kriminolog koji je spasio i uobličio Ruscheov rad. Max Horkheimer (direktor Instituta u egzilu u New Yorku) dodijelio je Kirchheimeru zadatak da uzme Ruscheove nacrte, preradi ih, nadopuni povijesnim podacima i prevede na engleski jezik. Kirchheimer je značajno proširio analizu na moderni kapitalizam i fašističke sustave 20. stoljeća. Za razliku od Ruschea, Kirchheimer se odlično snašao u emigraciji. Tijekom rata radio je za američku obavještajnu službu (OSS) analizirajući nacističku Njemačku, a kasnije je postao ugledni profesor na Sveučilištu Columbia. Postao je ključna figura u teoriji ustavnog prava i političkih stranki (skovao je termin „catch-all“ stranka, koji se i danas koristi u politologiji).
Iako su stvorili zajedničko djelo, njih dvojica su imali različite teorijske naglaske:
- Rusche je bio ortodoksniji marksist koji je vjerovao da ekonomija (tržište rada) izravno i gotovo mehanički diktira kako će se kažnjavati.
- Kirchheimer je bio pravnik koji je smatrao da država, zakoni i politika imaju određenu autonomiju te da se kazna ne može svesti isključivo na ekonomsku računicu.