ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 289
Jezik: Srpski
Autor: Strani

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Alain Touraine (francuski: [tuʁɛn]; rođen 3. kolovoza 1925.) je francuski sociolog. Direktor je istraživanja na École des Hautes Études en Sciences Sociales, gdje je osnovao Centre d`étude des mouvements sociaux. Touraine je bio važna figura u osnivanju francuske sociologije rada nakon Drugog svjetskog rata, a kasnije je postao međunarodno poznati sociolog društvenih pokreta, posebice studentskog pokreta 68. svibnja u Francuskoj i sindikalnog pokreta Solidarnost u komunističkoj Poljskoj.

Touraine je završio khâgne (pripremnu školu) na Lycée Louis-le-Grand u Parizu i upisao École Normale Supérieure 1945. Napustio je studij na ENS-u radi istraživačkog putovanja u Mađarskoj, a zatim je radio u rudniku u Valenciennesu. 1947.-1948. nakon povratka u Francusku. Touraineov rad u industrijskom miljeu i njegovo istovremeno otkriće Problèmes humains du machinisme industriel sociologa Georgesa Friedmanna doveli su ga do toga da se vratio studiju povijesti na ENS-u i položio agregaciju iz povijesti 1950. godine.

Iste godine postao je istraživač sociologije na CNRS-u, radeći u novom podpodručju sociologije rada pod Friedmannom. Touraine je proveo terensko istraživanje u tvornici automobila Renault u Boulogne-Billancourtu u Parizu, što će dovesti do njegove prve sociološke monografije, objavljene 1955. godine.[1] Godine 1952. dobio je stipendiju od Zaklade Rockefeller za studij na Harvardu kod Talcotta Parsonsa.

Touraine je obranio svoja dva doktorska rada na Sveučilištu u Parizu 1964. Njegova glavna teza objavljena je kao Sociologie de l`action 1965., a njegova manja teza kao La conscience ouvrière 1966., obje u izdanju Éditions du Seuil.

Touraine je otac dvoje djece: Marisol, koja je bila francuska ministrica za socijalna pitanja i zdravstvo od 2012. do 2017. u vladi Jean-Marca Ayraulta i Manuela Vallsa; i Philippe, profesor endokrinologije u bolnici Pitié-Salpêtrière u Parizu.

Raditi
Dio prve generacije francuskih sociologa du travail nakon Drugog svjetskog rata, Touraine je bio pionir sociološkog terenskog rada u industrijskim okruženjima u Francuskoj, oslanjajući se na utjecaj američke industrijske sociologije i industrijskih odnosa, kao i anketno istraživanje Paula Lazarsfelda. [2] Touraineova studija o Renaultu iz 1955. artikulirala je `ABC` teoriju automatizacije koju su usvojili radikalni sociolozi 1960-ih iz `nove radničke klase`, uključujući Sergea Malleta.[3]

Touraineovo zrelo djelo nakon 1960. temelji se na `sociologiji djelovanja`, koju je nazvao `akcionizmom`,[4] i vjeruje da društvo oblikuje svoju budućnost kroz strukturalne mehanizme i vlastite društvene borbe. Izraženo u svojoj prvoj teorijskoj izjavi, Sociologie de l`action, Touraine je zamislio `akcionizam` kao alternativu funkcionalizmu Talcotta Parsonsa, prema kojem je tijekom svoje karijere često izražavao prezir.

Touraine je bio profesor sociologije u Nanterreu kada je studentski pokret u svibnju 1968. izbio na njegovom kampusu. Touraine je promatrao kretanje na tlu i napisao jednu od prvih studija o tome; 1968. označio je prijelaz u njegovom radu od rada i radničke klase prema društvenim pokretima.[6] Touraine, koji je u svom djelu 1960-ih bio glavni teoretičar `industrijskog društva`, objavio je jednu od prvih knjiga u kojima je artikulirao koncept `postindustrijskog društva` 1969., iako su američki sociolozi Daniel Bell i David Riesman već koristili izraz.[7]

Njegov glavni interes veći dio karijere bio je društveni pokreti. Opsežno je proučavao i pisao o radničkim pokretima diljem svijeta, osobito u Latinskoj Americi. U Poljskoj gdje je promatrao i pomogao [citirati potreban] nastanak disidentskog pokreta Solidarnoc. Dok je bio u Poljskoj, razvio je istraživačku metodu `Sociološke intervencije`, koja je opisana u `Glasu i oku` (La Voix et le Regard) [1981.].

Touraine je stekao popularnost u Latinskoj Americi, kao iu kontinentalnoj Europi. Nije uspio steći isto priznanje na engleskom govornom području, iako je polovica njegovih knjiga prevedena na engleski. Sudjelovao je 1969. u projektu Universitas [potrebno pojašnjenje] u organizaciji argentinskog arhitekta Emilija Ambasza...