Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
Ostalo (pre slanja) Pouzećem Lično |
Grad: |
Novi Sad, Novi Sad |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 65
Jezik: Engleski
Autor: Strani
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Eng. Jezik!
Tofler - Sok buducnosti
Ispituje učinke brzih industrijskih i tehnoloških promjena na pojedinca, obitelj i društvo.
Alvin Toffler (4. listopada 1928. – 27. lipnja 2016.) bio je američki pisac, futurist i poslovni čovjek poznat po svojim djelima u kojima se raspravlja o modernim tehnologijama, uključujući digitalnu revoluciju i komunikacijsku revoluciju, s naglaskom na njihove učinke na kulture diljem svijeta. Smatra se jednim od istaknutih svjetskih futurista.[3]
Toffler je bio suradnik urednika časopisa Fortune. U svojim ranim radovima usredotočio se na tehnologiju i njezin utjecaj, koji je nazvao `preopterećenjem informacijama`. Godine 1970., njegova prva velika knjiga o budućnosti, Future Shock, postala je svjetski bestseler i prodana je u više od 6 milijuna primjeraka.
On i njegova supruga Heidi Toffler, koja je s njim surađivala u većini njegovih spisa, prešli su na ispitivanje reakcije na promjene u društvu s drugom bestselerom, The Third Wave 1980. U njoj je predvidio takav tehnološki napredak kao što je kloniranje , osobnih računala, interneta, kabelske televizije i mobilne komunikacije. Njegov kasniji fokus, preko njihovog drugog bestselera, Powershifta, (1990.), bio je na sve većoj moći vojnog hardvera 21. stoljeća i proliferaciji novih tehnologija.
Osnovao je Toffler Associates, tvrtku za savjetovanje o upravljanju, i bio je gostujući znanstvenik u Zakladi Russell Sage, gostujući profesor na Sveučilištu Cornell, član fakulteta Nove škole za društvena istraživanja, dopisnik Bijele kuće i poslovni konzultant.[4] Tofflerove ideje i spisi imali su značajan utjecaj na razmišljanje poslovnih i vladinih čelnika diljem svijeta, uključujući Kineza Zhaoa Ziyanga i osnivača AOL-a Stevea Casea...
Alvin Toffler rođen je 4. listopada 1928. u New Yorku, a odrastao je u Brooklynu. Bio je sin Rose (Albaum) i Sama Tofflera, krznara, obojica židovskih imigranata iz Poljske.[6][7] Imao je jednu mlađu sestru.[7] Da postane pisac sa 7 godina inspirirali su ga tetka i ujak, koji su živjeli s Tofflerovim. `Bili su književni intelektualci iz doba depresije`, rekao je Toffler, `i uvijek su govorili o uzbudljivim idejama.`[7]
Toffler je 1950. godine diplomirao na Sveučilištu New York kao smjer engleski, iako je prema vlastitom mišljenju bio više usredotočen na politički aktivizam nego na ocjene.[7] Upoznao je svoju buduću suprugu, Adelaide Elizabeth Farrell (nadimak `Heidi`), kada je počinjala diplomski studij lingvistike. Budući da su radikalni studenti, odlučili su se protiv daljnjeg diplomskog rada i preselili se na Srednji zapad, gdje su se vjenčali 29. travnja 1950. godine.[7]
Karijera
Tražeći iskustva o kojima bi pisali, Alvin i Heidi Toffler proveli su sljedećih pet godina kao plavi ovratnici na montažnim trakama dok su proučavali industrijsku masovnu proizvodnju u svom svakodnevnom radu.[7] Svoju je želju za iskustvom usporedio s drugim piscima, poput Jacka Londona, koji je u potrazi za temama o kojima bi pisao plovio morima, i Johna Steinbecka, koji je išao brati grožđe s radnicima migrantima.[8] U njihovim prvim tvorničkim poslovima, Heidi je postala sindikalna upraviteljica u ljevaonici aluminija u kojoj je radila. Alvin je postao mlinar i zavarivač.[7][9] Navečer bi Alvin pisao poeziju i beletristiku, ali je otkrio da nije vješt ni u jednom ni drugom.[7]
Njegovo praktično radno iskustvo pomoglo je Alvinu Toffleru da dobije poziciju u novinama koje podupiru sindikati, prebačen u njihov ured u Washingtonu 1957., zatim tri godine kao dopisnik Bijele kuće, pokrivajući Kongres i Bijelu kuću za dnevne novine iz Pennsylvanije. [7][10]
Vratili su se u New York 1959. kada je časopis Fortune pozvao Alvina da postane njegov kolumnist o radu, a kasnije ga je natjerao da piše o poslovanju i menadžmentu. Nakon što je 1962. napustio časopis Fortune, Toffler je započeo slobodnu karijeru, pišući dugačke članke za znanstvene časopise i časopise.[7] Njegovi Playboyjevi intervjui iz 1964. s ruskim romanopiscem Vladimirom Nabokovom i Ayn Rand smatrani su najboljima u časopisu.[7] Njegov intervju s Random bio je prvi put da je časopis dao takvu platformu jednoj intelektualci, što je, kako je jedan komentator rekao, `prava rajska ptica koju je Toffler uhvatio za Playboy 1964. bila je Ayn Rand.`[11]
IBM je angažirao Tofflera da provede istraživanje i napiše rad o društvenom i organizacijskom utjecaju računala, što je dovelo do njegovog kontakta s najranijim računalnim `guruima` i istraživačima i zagovornicima umjetne inteligencije. Xerox ga je pozvao da piše o svom istraživačkom laboratoriju, a AT&T ga je konzultirao za strateški savjet. Ovaj rad AT&T-a doveo je do studije o telekomunikacijama, koja je savjetovala najvišem menadžmentu tvrtke da razbije tvrtku više od desetljeća prije nego što je vlada prisilila AT&T da se razbije.[12]
Sredinom 1960-ih, Tofflerovi su započeli petogodišnje istraživanje onoga što će postati Future Shock, objavljeno 1970. godine.[7][9] Prodan je u više od 6 milijuna primjeraka diljem svijeta, prema New York Timesu, ili više od 15 milijuna primjeraka prema Tofflers` web stranici.[7][13] Toffler je skovao pojam `šoka budućnosti` kako bi označio ono što se događa društvu kada se promjena dogodi prebrzo, što rezultira društvenom zbrkom i raspadom normalnih procesa donošenja odluka.[14] Knjiga nikada nije izašla iz tiska i prevedena je na desetke jezika.[7]
Nastavio je temu u Trećem valu 1980. Dok prvi i drugi val opisuje kao poljoprivrednu i industrijsku revoluciju, `treći val`, izraz koji je on skovao, predstavlja trenutnu informacijsku, računalno utemeljenu revoluciju. Predvidio je širenje interneta i e-pošte, interaktivnih medija, kabelske televizije, kloniranja i drugog digitalnog napretka.[15] Tvrdio je da je jedna od nuspojava digitalnog doba `preopterećenost informacijama`, još jedan izraz koji je skovao.[16] Godine 1990. napisao je Powershift, također uz pomoć svoje supruge Heidi.[7]
Godine 1996., s američkim poslovnim konzultantom Tomom Johnsonom, suosnivali su Toffler Associates, savjetodavnu tvrtku osmišljenu za provedbu mnogih ideja na kojima je Toffler pisao. Tvrtka je surađivala s tvrtkama, nevladinim organizacijama i vladama u Sjedinjenim Državama, Južnoj Koreji, Meksiku, Brazilu, Singapuru, Australiji i drugim zemljama. Tijekom tog razdoblja u svojoj karijeri, Toffler je držao predavanja diljem svijeta, predavao u nekoliko škola i upoznao svjetske vođe, poput Mihaila Gorbačova, zajedno s ključnim rukovoditeljima i vojnim dužnosnicima...