Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Odlično stanje


NIRO Mladost, Velika edicija ideja, Beograd, 1984.
212 strana, skoro udžbenički format.


Esad Ćimić (Mostar, 3. lipnja 1931.),[1] hrvatski je i bosanskohercegovački filozof i sociolog. Osnivač studija sociologije u Zadru i utemeljitelj[gdje - je li općenito ili samo u Hrvatskoj] sociologije religije.

Životopis Uredi

Esad Ćimić rodio se u Mostaru 1931. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu.[2] Na filozofskom fakultetu u Sarajevu završio je, 1960. godine, studij filozofije a doktorirao je 1964. godine s tezom Socijalističko društvo i religija[2]. Predavao je zatim Teorijsku sociologiju na filozofskom fakultetu u Sarajevu. 1972. godine izbačen je iz Partije pod optužbom da je iznutra rušio komunizam.[3] Prvi je doktor sociologije religije u bivšoj Jugoslaviji.[4][provjeriti hrvatsku bogoslovsku literaturu] Njegova knjiga Čovjek na raskršću iz 1975. godine bila je zabranjena[5] i uništena a njegov priručnik za srednje škole Nauka o čovjeku `spontano` je spaljena u dvorištu tuzlanske gimanzije[4]. Nakon toga je isključen sa sarajevskog Fakulteta zbog `moralno-političke nepodobnosti`.[2] Izjašnjavajući se kao Hrvat te objašnjavajući da `nacija nije košulja koja se svaki dan može mjenjati` doživljava poniženja od svojih prijatelja u Sarajevu. Pokušao je objasniti da se `nacija ne uvodi dekretom`. Tvrdio je da džamija ne može biti jedina nacionalna institucija u kojoj će Muslimani postati nacija, već da se za razvoj nacije moraju tvorti sociološki preduvijeti koji, u to vrijeme nisu postojali, kako je istakao Čimić. Upravo `Titovi bosanski muslimani` su se obračunali s njime. Titovi komunisti zapovijedili su ondašnjim bosanskohercegovačkim glavešinama da moraju uvesti `muslimansku naciju`. Prosinca 1975. okružni je sud spalio sve primjerke Čimićeve knjige Čovjek na raskrižju. [6] Od 1976. do 1982. godine profesor je sistematske sociologije na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je jedan je od utemeljitelja studija sociologije.[1]

Osim u Zadru, Ćimić radio je u Beogradu (1982. – 1992., profesor na beogradskom Filozofskom fakultetu)[1] i Ljubljani. Od 1992. do 1995. godine radio je na Institutu za primijenjena društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu u zvanju znanstvenog savjetnika. Profesor je na Hrvatskim studijima od njegovog osnutka, gdje je predavao Opću znanost o društvu, od prosinca 1993. godine obnašao je dužnost ravnatelja Instituta, a od rujna 1994. godine predsjednika Znanstvenog vijeća.[2]

Godine 1996. prof. dr. Esad Ćimić vratio se na Filozofski fakultet u Zadru, gdje je bio predstojnik Odsjeka za sociologiju do umirovljenja a nakon umirovljenja profesor emeritus ↓1, vanjski suradnik odjela za sociologiju.

Član je Društva hrvatskih književnika.[7]

Djela prof. dr. sc. Esada Ćimića prevođena su na engleski, francuski, ruski, talijanski i slovenski jezik.[4]

Djela Uredi

Socijalističko društvo i religija. Ispitivanje odnosa između samoupravljanja i procesa prevladavanja tradicionalne religije., Sarajevo, 1966. (2. izd. Sarajevo, 1970.)
Omladina i religija, Beograd, 1967.
Društvo i religija. Marksistička kritika religije., Beograd, 1968.
Savez komunista i religija, Beograd, 1969.
Religijski fenomen u socijalizmu, Subotica, 1969.
Drama ateizacije. Religija, ateizam i odgoj., Sarajevo, 1971. (2. dop. izd. Sarajevo, 1974.; 3. izd. NIRO `Mladost`, Beograd, 1984.; slov. izd. Drama ateizacije: religija, ateizem in vzgoja, Cankarjeva založba, Ljubljana, 1972.; 5. bitno izmj. i proš. izd. Drama a/teizacije, Šahinpašić, Sarajevo-Zagreb, 2007.)
Marksizam i odgoj, Osijek, 1973. (suautori: Predrag Vranicki i Veljko Cvjetičanin)
Čovjek na raskršću: sociološki ogledi, Sarajevo 1975. (suautorica: Milica Grabovac)
Uvod u Marksizam, Beograd, 1975. (2. izd. Uvod u marksizam: osnovi marksističke teorije društva, Mladost, Beograd, 1980.)
Politika kao sudbina: prilog fenomenologiji političkog stradalništva, Beograd, 1982. (2. proš. izd. Stvarnost, Zagreb, 1989.)
Dogma i sloboda: (otvoreno društvo i zatvorena svijest), Beograd, 1985.
Ateizam kao povijesni humanizam, Zagreb, 1988.
Metodologijski doseg istraživanja unutar sociologijje religije u Hrvatskoj, Zagreb, 1991.
Sveto i svjetovno, Zagreb, 1992.
Iskušenja zajedništva - ogledi, Sarajevo, 2005.
Od monologa prema dijalogu o bošnjačkoj sudbini, Zagreb-Sarajevo, 2013.
Nagrade Uredi

1998.: Medalja s kolajnom s likom dr. Ive Pilara.[8]
2008.: Nagrada Grada Zadra za životno djelo, za osobit doprinos gradu Zadru na području humanističkih znanosti.
2010.: Nagrada Udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj, za naročit doprinos u širenju i ostvarivanju vjerske slobode.

Tags:
Religija kao moralna činjenica
ateizam i religija
religija i tradicija
religija kao obred
savez komunista i religija
incidentni ateizam
spontani ateizam
psihološka strana religije
pogledajte sadržaj