Cena: |
Želi ovaj predmet: | 5 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Ostalo (pre slanja)
Lično |
Grad: |
Beograd-Zvezdara, Beograd-Zvezdara |
Godina izdanja: 2011.
ISBN: 978-86-7562-095-2
Jezik: Srpski
Autor: Strani
ČITANJE SVAKODNEVICE - Džo Moran
Izdanje: XX VEK Beograd, 2011.
F: 12x17 cm
O: 350 str
Mek povez, latinica
Knjiga je potpuno N O V A.
Ovo je knjiga o svakodnevnom životu u savremenim društvima. Usredsređena je na one prizemne, "dosadne" vidove svakodnevnoga (onog što Francuzi nazivaju le quotidien, s više preciznosti nego što ima englesko `everyday`) o kojima su teorijski razmišljali evropski kritičari poput Anrija Lefevra, Mišela de Sertoa, Zigfrida Krakauera i Marka Ožea, ali kojima je poklonjeno relativno malo pažnje u anglofonom proučavanju kulture. Kao što već i naslov ove knjige sugeriše, njen cilj je da naglašeno teorijskom karakteru nedavnih pionirskih radova iz oblasti proučavanja svakodnevnog života[1] pridoda podrobnu analizu i tumačenje prostora, prakse i mitologije svakodnevice. Dakako, jedan od glavnih argumenata ove knjige upravo je to da je svakodnevno uvek već protumačeno: način na koji se ono živi ne da se odvojiti od načina njegovog predstavljanja u arhitekturi, dizajnu, materijalnoj kulturi, medijima, političkom govoru, na filmu, televiziji, u likovnim umetnostima i fotografiji.
Ova knjiga istražuje načine na koje, kroz praksu i predstave svakodnevnog života, već nekoliko decenija dolaze do izražaja važne promene u zapadnim društvima, kao što su privatizacija javnih službi, deregulisanje tržišta, menadžerska revolucija na radnom mestu i promocija kućevlasništva. Ja želim da pokažem da je svakodnevni život postao poprište jedne nove vrste `post-političke` politike, u kojoj se svakidašnje spaja sa politikom na razne neprimetne ali sveprožimajuće načine. Mnogi primeri o kojima ovde diskutujem britanski su, ali se u knjizi britanska i američka kultura često upoređuju. U doba sve veće internacionalizacije samog predmeta kulturološkog proučavanja, ja želim da pokažem kako su, pored svesti o rastućoj globalizaciji svakodnevne prakse, izučavanju prizemne svakodnevice neophodne i konkretnost i specifičnost. U spisima mnogih začetnika teorije svakodnevnog života (Lefevr, Serto, situacionisti) Pariz je poslužio kao locus classicus, a više mojih studija pojedinačnih slučajeva je vezano za London, grad sve izrazitijeg globalnog karaktera, čiji svakodnevni život ipak još uvek ima svoje posebne predele i mitologije. Ja treba da pokažem da su svakodnevni prostori - kancelarije, call centri, sistemi podzemnih železnica, uska grla saobraćaja, novi gradovi, predgrađa, autoputevi i naselja s tipskim kućama - zahvaćeni globalnim procesima sve i kad ostaju vezani za lokalne uslove i istoriju koji se ne daju lako eliminisati.