ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1981
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Odlično očuvano!
Autor - osoba Sijarić, Ćamil, 1913-1989 = Sijarić, Ćamil, 1913-1989
Naslov Bihorci / Ćamil Sijarić ; [priredio Radovan Vučković]
Vrsta građe knjiga
Jezik srpski
Godina 1981
Izdavanje i proizvodnja Sarajevo : `Veselin Masleša`, 1981
Fizički opis 209 str. ; 21 cm
Drugi autori - osoba Vučković, Radovan (prerađivač)
Zbirka Izabrana djela ; knj. 1
Napomene Rječnik turskih riječi i provincijalizama: str. [211].

Majstor priče kakav je bio Ćamil Sijarić, Sandžaklija, predstavnik južnoslavenske, crnogorske, bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti. Pripovjedač, prozaista lirskog narativa koji je svoj književni put počeo poezijom (njome i završio, ne dočekavši za života objavljivanje druge pjesničke zbirke), pisac koji je od svojih početaka uzburkao književnu scenu.
Pojava njegovog prvog romana Bihorci (1956) izazvala je brojne reakcije. Roman je osvojio Jugoslovensku nagradu što je proizvelo cijeli niz pro i contra reakcija. Osporavali su je i smatrali nezasluženom. S druge strane, djelo je dočekano kao osvježenje, iskok iz poslijeratne književne angažiranosti, nešto potpuno drugačije. Ono što nije moglo biti osporeno jeste Sijarićevo pripovijedanje i opsjednutost pričom koja će u njemu postojati do kraja. Upravo je to ono što, uz sve manjkavosti, osvaja.
U njegovom pripovijedanju prisutno je usmeno kazivanje, folklorni elementi, slikoviti prikazi ambijenta. Ne toliko posvećen stvaranju radnje koliko oslikavanju likova, karaktera, života i sudbina male, zabačene, seoske sredine. Oslikavanjem individualnih drama svojih likova on daje širu sliku zajednice iz koje je i sam ponikao. Sliku ljudi naviklih na surovi život, neprohodne puteve, ogrezlih u tradiciju i religiju, naučene obrasce ponašanja. Onih koji u tom planinskom, skučenom životu ne prezaju od malih strasti, sitnih računa i međusobnih trvenja.
U bilješci žirija povodom dodjele nagrade za najbolji jugoslovenski roman stoji:
Roman „Bihorci“ je izvanredno živopisna i životnom istinitošću duboko prožeta slika teške, srednjovjekovne zaostalosti jednog, u planinama zabačenog, vilajeta u Sandžaku, čime se ova pokrajina uvodi u književnost.

Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađao Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je istjeran zbog političkih aktivnosti. Školovanje je nastavio u Vranju i u tamošnjoj gimnaziji maturirao 1936. godine, nakon čega je prešao na studije prava u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme Drugog svjetskog rata službovao je u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je bio novinar lista «Glas» i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo je prešao 1947. godine, radio u redakciji lista «Pregled». Nakon toga je bio u glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji «Zadrugara». U literarnu sekciju Radio Sarajeva je prešao 1951. godine i tu je ostao sve do odlaska u penziju 1983. godine.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
Djela
«Ram bulja», 1953. pripovijetke,
«Naša snaha i mi momci», pripovijetke,
«Bihorci», roman, Sarajevo, 1956,
«Kuću kućom čine lastavice», 1962, pripovijetke,
«Sablja», 1969. pripovijetke,
«Putnici na putu», 1969, pripovijetke,
«Kad djevojka spava», 1972, pripovijetke,
«Francuski pamuk», 1980, (dobitnik Andrićeve nagrade)
«Priče kod vode», 1982,
«Rimski prsten», 1985,
Raška zemlja Rascija, roman,
«Miris lišća orahova», 1991,
«Konak», roman,
«Mojkovačka bitka», roman,
«Carska vojska», roman,
«Zelen prsten na vodi», pripovijetke,
«Zapis o gradovima»…
Lirika, poezija, Beograd, BIGZ, 1988.

MG P20 (MBG)