pregleda

Branko Anđić - TAJNA AGENCIJA NOVE JUGOSLAVIJE


Cena:
399 din
Želi ovaj predmet: 2
Stanje: Nekorišćen
Garancija: Ne
Isporuka: Pošta
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

alenemigrant (3774)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 7737

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: 2021
ISBN: 978-86-521-3983-5
Autor: Domaći
Jezik: Srpski

Izdavač: Laguna, Beograd
Format: 13x20 cm
Broj strana: 272
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 20. decembar 2021.

Roman o (dez)informacijama.

Mladi Beograđanin pun ideala i književnih ambicija direktno s fakulteta dolazi u jugoslovensku državnu novinsku agenciju Tanjug. Već prvog radnog dana shvata da je stvarnost u samoj agenciji, ali i van nje, mnogo čudesnija i fantastičnija od najrazuzdanijih plodova književne mašte. Prepušta se vrtlogu nadrealnog života u zemlji utemeljenoj na specifičnim mitomanijama, zemlji koja se nezaustavljivo menja i iz grandiozne socijalističke tvorevine prelazi u drugačije ustrojstvo. Glavni junak postaje svedok brze metamorfoze novinara, koji od boema postaju lovci na ljudske duše. Iako ga sve to zbunjuje, pokušava da se nekako prilagodi i snađe, a u tome mu pomaže zagonetni lik Šaptača.

„Duhovita a ozbiljna, slatko-gorka priča o smrti novinarskog zanata na pozadini smrti jedne zemlje. Delo koje se čita u dahu.“ – Prof. dr M. Andrejević, Predsednik upravnog odbora Balkanskog instituta za pravno novinarstvo i javno informisanje

„Istina izvire iz svake laži ovog romana. Književni falsifikat koji bolno ali duhovito liči na grubu stvarnost.“ – Džeremi Morgan, BBC desk, London

„Da sam ja neka velika svetska novinska agencija, Frans pres, Rojters ili ne daj bože pokojni Tanjug, nikada ovog čoveka zaposlila ne bih. Džaba mu što je vrstan novinar, ali taj zabada nos i gde treba i gde ne treba, svepamtilo je, a onda to i zapiše, objavi i napravi darmar u redovima sedme sile... Opasan čovek!“ – Mirjana Đurđević

Neostvareni klavirista, osrednji teniser, džez meloman i vlasnik mnogih nekorisnih stvari, dorćolski Beograđanin Branko Anđić gotovo čitav život živi višestrukim životom književnika i novinara, prevodioca i evrobirokrate.
Napisao je popriličan broj priča i romana, od kojih se usudio da objavi romane Veličina sveta, Teški metal, pripovedačke knjiga Posle svirke, Lavica liže rane, Kao iz kabla, Ovo je istinita priča, Playback i Veliko spremanje, i esejističko-proznu knjigu Dnevnik međuvremena 2000–2020. Osim u Srbiji i Jugoslaviji, njegove pripovetke objavljivane su u prevodu u Rusiji, Argentini, Bugarskoj, SAD, Kolumbiji.
Posle prvog izdanja Veličine sveta Vlada Republike Srbije mu je dodelila nagradu „Miloš Crnjanski“ (2011). Od ovog drugog, donekle izmenjenog izdanja – očekuje čitaoce.
Knjiga Veliko spremanje bila je finalist za „Andrićevu nagradu“ 2018. i u najužem izboru za još nekoliko, ali nije dobila nijednu, verovatno zbog ružnih korica.
Voli da radi više stvari istovremeno, zbog čega se sebi često podsmeva; tako je napisao i scenario za argentinski igrani film Fuga de Cerebros (Odliv mozgova), svog prijatelja, reditelja Fernanda Muse; oduvek čita i piše više knjiga odjednom, što stvara ili smiruje njegovu umerenu neurotičnost. Od toga najviše koristi imaju čitaoci do kojih su dospeli njegovi prevodi mnogih najuglednijih latinskoameričkih autora, poput H. L. Borhesa, M. Vargasa Ljose, K. Fuentesa, H. Donosa, G. Kabrere Infantea, G. Martinesa, S. Šveblin i drugih.
U mladim godinama diplomirao je Opštu književnost s teorijom na Filološkom fakultetu u svom rodnom gradu, završio postdiplomske studije na istom odseku i posvetio se proučavanju hispanoameričke proze. Iz želje da i njegovi zemljaci uživaju u njoj, sastavio je i delimično preveo (sa suprugom Ljiljanom Popović-Anđić) prvu jugoslovensku Antologiju savremene hispanoameričke pripovetke, izbor omladinskih pripovedaka tog kontinenta, Treća obala reke, Antologiju argentinske priče – Borhesova deca – i jedan izbor hirovitih priča Otkačene priče Latinska Amerike, koja je, na njegovo iznenađenje, bila rado i masovno čitana.
Saradnik raznih novina, kao i mnogih domaćih i stranih književnih časopisa u minulo zlatno doba naše kulture, borio se za mesto urbane književnosti kao koosnivač i urednik časopsa Pismo, i kao negdašnji urednik (1980) u Književnim novinama.
Čest putnik koga ne drži mesto, više voli putovanja od mesta do kojih stiže. Što je stariji, sve više piše verujući da nije ostao bez ideja, čime ne teži besmrtnosti, već očuvanju zdravog razuma u potpuno sumanutim vremenima.
Kao ljubitelj dobrih vina, skrasio se od 1990. u Buenos Ajresu, gde je radio kao dopisnik raznih medija, a potom kao savetnik za štampu, informacije i kulturu Evropske unije u Argentini. Kad se uverio da su se i srpski vinari uozbiljili, vratio se u Beograd 2018, gde šetnjama po Botaničkoj bašti, na koju gledaju prozori i terasa njegovog stana, pokušava da sačuva zdravo telo i zdrav duh.
MG79


Predmet: 69536237
Izdavač: Laguna, Beograd
Format: 13x20 cm
Broj strana: 272
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 20. decembar 2021.

Roman o (dez)informacijama.

Mladi Beograđanin pun ideala i književnih ambicija direktno s fakulteta dolazi u jugoslovensku državnu novinsku agenciju Tanjug. Već prvog radnog dana shvata da je stvarnost u samoj agenciji, ali i van nje, mnogo čudesnija i fantastičnija od najrazuzdanijih plodova književne mašte. Prepušta se vrtlogu nadrealnog života u zemlji utemeljenoj na specifičnim mitomanijama, zemlji koja se nezaustavljivo menja i iz grandiozne socijalističke tvorevine prelazi u drugačije ustrojstvo. Glavni junak postaje svedok brze metamorfoze novinara, koji od boema postaju lovci na ljudske duše. Iako ga sve to zbunjuje, pokušava da se nekako prilagodi i snađe, a u tome mu pomaže zagonetni lik Šaptača.

„Duhovita a ozbiljna, slatko-gorka priča o smrti novinarskog zanata na pozadini smrti jedne zemlje. Delo koje se čita u dahu.“ – Prof. dr M. Andrejević, Predsednik upravnog odbora Balkanskog instituta za pravno novinarstvo i javno informisanje

„Istina izvire iz svake laži ovog romana. Književni falsifikat koji bolno ali duhovito liči na grubu stvarnost.“ – Džeremi Morgan, BBC desk, London

„Da sam ja neka velika svetska novinska agencija, Frans pres, Rojters ili ne daj bože pokojni Tanjug, nikada ovog čoveka zaposlila ne bih. Džaba mu što je vrstan novinar, ali taj zabada nos i gde treba i gde ne treba, svepamtilo je, a onda to i zapiše, objavi i napravi darmar u redovima sedme sile... Opasan čovek!“ – Mirjana Đurđević

Neostvareni klavirista, osrednji teniser, džez meloman i vlasnik mnogih nekorisnih stvari, dorćolski Beograđanin Branko Anđić gotovo čitav život živi višestrukim životom književnika i novinara, prevodioca i evrobirokrate.
Napisao je popriličan broj priča i romana, od kojih se usudio da objavi romane Veličina sveta, Teški metal, pripovedačke knjiga Posle svirke, Lavica liže rane, Kao iz kabla, Ovo je istinita priča, Playback i Veliko spremanje, i esejističko-proznu knjigu Dnevnik međuvremena 2000–2020. Osim u Srbiji i Jugoslaviji, njegove pripovetke objavljivane su u prevodu u Rusiji, Argentini, Bugarskoj, SAD, Kolumbiji.
Posle prvog izdanja Veličine sveta Vlada Republike Srbije mu je dodelila nagradu „Miloš Crnjanski“ (2011). Od ovog drugog, donekle izmenjenog izdanja – očekuje čitaoce.
Knjiga Veliko spremanje bila je finalist za „Andrićevu nagradu“ 2018. i u najužem izboru za još nekoliko, ali nije dobila nijednu, verovatno zbog ružnih korica.
Voli da radi više stvari istovremeno, zbog čega se sebi često podsmeva; tako je napisao i scenario za argentinski igrani film Fuga de Cerebros (Odliv mozgova), svog prijatelja, reditelja Fernanda Muse; oduvek čita i piše više knjiga odjednom, što stvara ili smiruje njegovu umerenu neurotičnost. Od toga najviše koristi imaju čitaoci do kojih su dospeli njegovi prevodi mnogih najuglednijih latinskoameričkih autora, poput H. L. Borhesa, M. Vargasa Ljose, K. Fuentesa, H. Donosa, G. Kabrere Infantea, G. Martinesa, S. Šveblin i drugih.
U mladim godinama diplomirao je Opštu književnost s teorijom na Filološkom fakultetu u svom rodnom gradu, završio postdiplomske studije na istom odseku i posvetio se proučavanju hispanoameričke proze. Iz želje da i njegovi zemljaci uživaju u njoj, sastavio je i delimično preveo (sa suprugom Ljiljanom Popović-Anđić) prvu jugoslovensku Antologiju savremene hispanoameričke pripovetke, izbor omladinskih pripovedaka tog kontinenta, Treća obala reke, Antologiju argentinske priče – Borhesova deca – i jedan izbor hirovitih priča Otkačene priče Latinska Amerike, koja je, na njegovo iznenađenje, bila rado i masovno čitana.
Saradnik raznih novina, kao i mnogih domaćih i stranih književnih časopisa u minulo zlatno doba naše kulture, borio se za mesto urbane književnosti kao koosnivač i urednik časopsa Pismo, i kao negdašnji urednik (1980) u Književnim novinama.
Čest putnik koga ne drži mesto, više voli putovanja od mesta do kojih stiže. Što je stariji, sve više piše verujući da nije ostao bez ideja, čime ne teži besmrtnosti, već očuvanju zdravog razuma u potpuno sumanutim vremenima.
Kao ljubitelj dobrih vina, skrasio se od 1990. u Buenos Ajresu, gde je radio kao dopisnik raznih medija, a potom kao savetnik za štampu, informacije i kulturu Evropske unije u Argentini. Kad se uverio da su se i srpski vinari uozbiljili, vratio se u Beograd 2018, gde šetnjama po Botaničkoj bašti, na koju gledaju prozori i terasa njegovog stana, pokušava da sačuva zdravo telo i zdrav duh.
MG79
69536237 Branko Anđić - TAJNA AGENCIJA NOVE JUGOSLAVIJE

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.