Cena: |
Želi ovaj predmet: | 1 |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | BEX Pošta CC paket (Pošta) Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Novi Beograd, Beograd-Novi Beograd |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 2018/23.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Beograd 2018. / Novi Sad 2023. Mek povez, ćirilica , 510 + 385 strana.
Knjige su odlično očuvane.
V7
MEMOROMAN I
Roman autorovih sećanja koja nemaju oštrinu istorijskih svedočanstava.
Po sećanju se hoda kao po mesečini — to je Crnjanski, i sam jedan od junaka ovoga romana, znao bolje od drugih. Otuda izvesna blagost u Petrovljevim sećanjima kojima nije dozvoljavao da sasvim pređu u svedočenja, još manje u oštre zamerke ljudima i njihovim postupcima, čak i kada nije bilo pravedno izostaviti ih.
„Ali Memoroman i nije knjiga o živima. Memoroman je, uglavnom, knjiga mrtvih. I Aleksandar se približava toj međi“ — ne prekida svoju misao pripovedač, da bi ona dobila svoju potpunu celovitost u završnom i najkraćem poglavlju romana, više nego simboličkog naziva „Poslednja strana“. Okrenut sebi i svome detinjstvu pripovedač / junak romana („Prerana smrt kruži nad temenom. Prekasna vreba ispod tabana. [ . . . ] Skreni, Aleksandre, svoj potamneli pogled u sebe. Mladić zlatne kose te gleda.“) sabira glasove koji dopiru s one strane međe njemu dragih pisaca i prijatelja koji su se suočili sa sobom pre nego što su prešli preko te međe: Gijoma Apolinera, Marine Cvetajeve, Novice Petkovića, Laze Kostića. U nekoj vrsti katarzičnog finala u kojem se iz profanog ulazi u sveto vreme koje više ne teče i u kojem se ništa ne gubi, završava se Memoroman Aleksandra Petrova, potvrđujući u potpunosti žanrovska svojstva i metafizički sjaj svoga naslova.
Iz pogovora
Aleksandar Jovanović
MEMOROMAN II
„Ova je knjiga memoarska proza i roman, ali s dodatom vrednošću pitanja i odgovora koje je autor osmišljavao pišući o svemu što čini život – objektivni i javni, subjektivni i lični, svesni i podsvesni. Sagledavao je sebe spolja i iznutra, sagledavao je druge i sebe kao „drugog“, pisao o stvarnim i fiktivnim događajima, igrajući istovremeno ulogu autora i lika u narativu, pisao je otvoreno i o svojoj bolesti, o putu ka smrti i trenutku kad će se susresti Eros, u širem smislu životna snaga stvaralaštva (životnog i književnog), i Tanatos. To je trenutak kada sve što je bilo i jeste menja stanje i postaje nedokučiva svetlost, te samo tragovi ostanu u priči, vrhu ledenog brega.
Mnogi stvarni događaji tiču se svojevrsnog „otkrivanja Amerike“ i sebe u njoj, drugi se odnose na susrete s ljudima u raznim delovima sveta, treći su o porodici, četvrti o svesti o bliženju susretu Erosa i Tanatosa u sasvim ličnom kontekstu, neki segmenti su priče proizašle iz snova, a ima i autopoetičkih odlomaka, prilozi su žanrovski različiti, a svi zajedno čine Memoroman koji žanrovske granice pomera u sivu zonu otvorenih mogućnosti.
I čitanje je zona otvorenih mogućnosti. Čitalac neka otvori prozore koje želi i neka pusti da u njegov svet uđe zrak tuđeg života pre nego što zatvori Memoroman.“
– Krinka Vidaković Petrov