Cena: |
Stanje: | Polovan bez oštećenja |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Pošta Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja) Lično |
Grad: |
Beograd-Vračar, Beograd-Vračar |
ISBN: Ostalo
Godina izdanja: 1984.
Autor: Domaći
Jezik: Srpski
Knjaževac
Rad, 1984.
Klasik književnosti za decu.
Uzbudljiva i maštovita priča Čede Vukovića o neobičnom fudbalskom timu Lavlje srce. Dečak Željko, razočaran u fudbalski tim za koji navija, odlučuje da napravi tim sa životinjama. Pridobija simpatije čuvara i dresera zoološkog vrta, komičnog čika Munje, i uz njegovu pomoć i detaljnu strategiju stvara fudbalski tim koji čine: Skok, Gegula, Komarac, Šaponja, tetka Jula, Češko i ostali, na čelu sa kapitenom lavom Grivašom, po kome tim dobija ime. Ostaje samo da vidite kakve su sve avanture pratile ove neobične fudbalere na njihovim beskrajno interesantnim turnejama.
Čedo Vuković (Đulići, 28. septembar 1920 — Budva, 8. april 2014) bio je jugoslovenski i crnogorski književnik i akademik.[1]
Pisao je pripovetke, poeme, drame, romane, eseje i knjige za decu, i smatra se jednim od najznačajnijih crnogorskih književnika.[1]
Biografija
Čedo Vuković je rođen 1920. godine u selu Đulići kod Andrijevice u Crnoj Gori, od oca Mihaila i majke Ljubice. U rodnom mestu je završio osnovnu školu, a gimnaziju je pohađao u Peći. Studirao je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Po početku Drugog svetskog rata vratio se u Crnu Goru i učestvovao u Narodno-oslobodilačkoj borbi. Radio je u redakciji lista „Omladinski pokret” u Kolašinu, Nikšiću i Cetinju 1943. godine.[2] Nakon oslobođenja, 1945. opet odlazi u Beograd gde je i ostao da radi sve do 1953. godine.
Oženio se 1950. godine i dobio dve ćerke.[2]
Od 1953. godine Čedo Vuković živi u Crnoj Gori. U Podgorici je radio kao urednik književnog časopisa „Stvaranje” sve do penzionisanja 1972. godine.
Bio je član Saveta Crne Gore, nekoliko puta biran za predsednika Udruženja književnika Crne Gore, dva puta izabran za potpredsednika Crnogorske akademije nauka i umetnosti čiji je dopisni član od 1977. godine, a redovni od 1981. godine.[1][2]
Preminuo je u Budvi 2014. godine.[3]
Književni rad
Spisateljski dar je pokazao rano i već je 1936. godine u podgoričkom listu „Zeta” objavio prvu priču „Za hljebom”.[2] Prvu knjigu objavio je 1948. godine. Reč je o poemi za decu, o jagnjetu i ratu, pod naslovom „Vitorog”. Već sledeće godine objavio je zbirku „Pripovijetke” a zatim i roman „Visine”.
Roman za decu „Svemoćno oko” objavio je 1953. godine. Reč je o 19 priča o avanturama dečaka Željka, koji uz pomoć magične sprave doživljava neverovatne stvari.[1]
Pisao je vredno i knjige za decu i knjige za odrasle. Godine 1955. objavio je roman „Bez redenika”, a 1956. godine dečji roman „Tim Lavlje srce”. Reč je o neobičnoj fudbalskoj ekipi „Lavlje srce” gde glavni junak dečak Željko, sastavlja svoj tim u kom igraju životinje. Roman je preveden na italijanski jezik pod naslovom „La squadra Cuor di Leone”.[1]
Veliku pažnju književnih kritičara širom bivše Jugoslavije privukao je romanom „Mrtvo Duboko”. Glavni junaci ove priče su partizani koji se kriju od četnika u zabačenom crnogorskom selu Mrtvo Duboko.[1]
Usledili su novi romani: „Sudilište”, „Poruke”, „Sinovi sinova”, „Razvođe”, kao i nove knjige za decu „Halo nebo” i „Letilica profesora Bistrouma”. Roman „Rijeka” štampan je 1988. godine, a 1990. godine objavljen je „Mitski dekameron”. Početkom devedesetih godina objavio je knjigu „Harmonija” i poeme „Sinovi mikrokozma” i „Makarije”.[1]
Kao književni urednik, priredio je izdanja : „Petar I Petrović: Freske na kamenu”, „Nadvremenski glasovi” (izbor starih zapisa), „Izviriječ” (izbor iz crnogorske proze) i „Petar I Petrović: Poslanice”.[3]
Sabrana dela Čeda Vukovića objavljena su 2000. godine.[3]
Nagrade
Dobitnik je Nagrade AVNOJ-a za književnost, dvostruki je dobitnik Trinaestojulske nagrade Crne Gore, Zmajeve nagrade (za roman „Tim Lavlje srce”), Nagrade Udruženja književnika Crne Gore, Nagrade Grada teatra „Stefan Mitrov Ljubiša”, Ordena Republike Francuske, kao o drugih nagrada i priznanja.[4]
Bibliografija
Vitorog (1948) — peoma za decu
Pripovijetke (1949)
Visine (1952) — roman
Svemoćno oko (1953) — roman za decu
Bez redenika (1955) — roman
Tim Lavlje srce (1956) — roman za decu
Ratni gosti (1958) — drama
Mrtvo Duboko (1959) — roman
Letilica profesora Bistrouma (1961) — roman za decu
Poruke (1963) — roman o Petru I
Halo nebo (1963) — roman za decu
Razvođe (1968) — roman
Sudilište (1971) — roman
Sinovi sinova (1979) — roman u 5 knjiga
Brđovići s Karuča
Pod Skadrom
Izbi buna
Kolo nad kolom
Teče Tara
Na bjelinama vremena (1986) — zbirka eseja
Sam sobom (1986) — zbirka eseja
Rijeka (1988) — roman
Mitski dekameron (1989) — roman
Deveta zora (1990) — roman
Harmonija (1992) — mitska igra u tri čina
Snovi mikrokozma (1993) — poema
Makarije (1994) — poema
Crnogorsko proljeće (2006) — zbirka eseja