Godina izdanja: 1989
ISBN: 86-03-99559-1
Autor: Domaći
Tip: Dvojezični
Jezik: Francuski
Vrsta: Opšti

Veoma dobro očuvano.

Autor - osoba Putanec, Valentin, 1917-2004 = Putanec, Valentin, 1917-2004
Naslov Francusko-hrvatski ili srpski rječnik / Valentin Putanec
Ostali naslovi Dictionnaire français-croate ou serbe
Francusko hrvatski ili srpski rječnik
Vrsta građe rečnik
Jezik hrvatski, francuski
Godina 1989
Izdanje 5. dopunjeno i prerađeno izd.
Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Školska knjiga, 1989
Fizički opis XIX, 1167 str. ; 24 cm
(karton)
Napomene Na spor. nasl. str.: Dictionnaire français-croate ou serbe
Tiraž 5.000
Tekst štampan dvostubačno
Predgovor: str. V-VII
Bibliografija: str. HVI-HIH.
Predmetne odrednice Francusko-srpskohrvatski rečnici

PREDGOVOR
Sadašnji je oblik ovaj rječnik dobivao u toku četrdesetak godina (1952–1989). Ovo novo, peto izdanje također je dopunjeno kao i prijašnja. U pojedinostima, kada je riječ о postanju i sistemu koji se upotrebljava u ovom rječniku, potrebno je upozoriti:
I. Francuski natuknički materijal sadržava veći dio riječi književnog jezika, frazeologiju, riječi novinarskog jezika, argoa, administracije i raznih znanosti uključujući tu i dio terminologije suvremenih tehničkih dostignuća. Da bi se dobio korpus riječi francuskog jezika, koristio sam razna leksikografska pomagala, od Laroussea, Darmestetera, Littrća, Sachs-Villatea do naših rječnika francuskog jezika, slikovnih rječnika i raznih terminoloških dvojezičnih rječnika. Poslužio sam se i našom srednjoškolskom i visokoškolskom priručnom literaturom, raznim priručnicima za učenje francuskog jezika. Upotrijebljen je i fond riječi ispisan iz francuskog dnevnog tiska. Da bi se dobilo odgovarajuće značenje za određenu francusku natuknicu, odnosno za neku francusku frazu, poslužili su i naši leksikografski priručnici te područja francuske dvojezične i višejeične leksikografije. Sva ta djela navedene su u priloženom popisu upotrijebljene literature.
U rječniku sam naročitu pažnju obratio sinonimima, i to tako da se često donose i dijalektalni oblici a često i oblici koje naši puristi tjeraju iz književno pisanih tekstova jer je u leksikografskim djelima zbog raznih razloga teško provoditi purističke tendencije. Strane riječi, ako dolaze u našem govorno-književnom jeziku, također donosim gotovo redovito. Razlozi su različiti: da se vidi kako dotična strana riječ glasi u nas, zatim da se vidi, kojom se riječju može strana riječ kod nas zamijeniti, a i kolika je udomaćenost zamjene. Ni u tom ovaj rječnik nije mogao dati nekih naročitih normi. Piscima se preporučuje da svoje tekstove pišu što čišćim književnim jezikom. Napominjem ipak da sam u slučajevima kada se daje više sinonima za istu riječ i značenje, stavio na prvo mjesto riječ koja bi išla kao norma u nultom afektivnom značenju u hrvatski književni jezik, a zatim dolaze često i leksemi koji se inače u našoj puristici smatraju „polarizemima“, što će pomoći mnogim korisnicima pri upotrebi ovog rječnika.
Kad je riječ о sistemu, napominjem da sam kod natuknica koje mogu pripadati u dvije ili više kategorija (vrsta), riječi rasporedio kategorije po brojevima. Kod glagola se takva razdioba daje za nepovratne (prelazna i neprolazna značenja) i povratne oblike (povratna, recipročna i pasivna značenja). Ako natuknica (riječ) ima više jedinica značenja (semantema), semantemi se odjeljuju točkom i zarezom (semikolonom), ali tako da katkada semantička jednadžba za taj semantem sadržava i nekoliko sinonima, koji su odijeljeni zarezom. Frazeološki dio pojedine natuknice dolazi najčešće zbog preglednosti iza nefrazeološkog dijela. Od stilskih i stručnih determinanata samo se determinanta za botaničke i zoološke izraze donosi redovito, dok su ostale determinante često izostavljene, osobito kada je jasno kojoj struci pripadaju. Znak ~ označuje da u čitanju treba ponoviti natuknicu, s izmjenama koje se daju kurzivom odmah iza ovog znaka. Traži li se značenje neke riječi, potrebno je da se pregledaju sve numerirane natuknice da bi se odredilo značenje riječi u tekstu koji se prevodi. Ako se želi dobiti više sinonima neke francuske riječi, potrebno je zagledati i u izvedenice, odnosno ostale riječi iz obitelji dotične riječi. Ako unutar natuknice nalazimo cijelu frazu u zagradama, znači da ta semantička jednadžba može vrijediti i za samu natuknicu. Natuknice koje se odnose na dva roda u zagradi imaju oznaku za femininum, ali se u semantičkoj jednadžbi samo gdjegdje u zagradi daje ženski oblik za riječ koja je dana u muškom obliku. Većinom bi u tim slučajevima trebala stajati izvedenica sa sufiksom -ica.
Nastojao sam da obrazloženje značenja bude u obliku semantičke jednadžbe (tip père = otac, oxygène = kisik), a izbjegavao sam koliko sam najviše mogao, svaku vrstu parafraze (definiciju, poludefiniciju i si.), što je odlika leksikonskih i enciklopedijskih djela i monoglotskih rječnika. Ako se ipak daje katkada samo genus proximum („definido fit per genus proximum et differentiam specificam“), onda se u zagradi dodaje riječ vrsta, čime se naznačuje da je dotična semantička jednadžba u tom smislu polovična.
MG149 (N)