ISBN: Ostalo
Jezik: Srpski
Autor: Strani
Godina izdanja: Tv

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju!

Biblioteka Marko Polo
Knjiga 9



Norbert Frýd (rođen kao Norbert Fried) (21. travnja 1913. - 18. ožujka 1976.) bio je češki pisac, novinar i diplomat. Poznat je uglavnom po svom autobiografskom romanu Krabice živých (Kutija života, 1956.), u kojem opisuje svoja iskustva u nacističkim koncentracijskim logorima.[1] Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u koncentracijskim logorima Theresienstadt, Auschwitz i Dachau-Kaufering.[2]

Biografija
Norbert Fried rođen je u České Budějovicama u obitelji židovskih trgovaca. Otac mu je bio češki Židov, a majka iz njemačke židovske obitelji. Studirao je na njemačkoj gimnaziji u rodnom gradu, koju je maturirao 1932. godine. Potom je studirao na Pravnom fakultetu Karlova sveučilišta u Pragu. Nakon diplome 1937. studirao je doktorat iz moderne književnosti na Filozofskom i Filozofskom fakultetu. Podnio je svoju tezu o `Podrijetlu češkog nadrealizma` 1939., ali mu je doktorirao tek 1945. [1]. Sredinom 1930-ih uključio se u kulturni i politički pokret `Front ljevice` u Pragu. Bio je blizak suradnik s Emilom Františekom Burianom, te se sprijateljio s raznim židovskim umjetnicima, poput Hanuša Bonna, Roberta Guttmanna, Jindřicha Heislera, Jiříja Ortena i Josefa Taussiga.[1] Tijekom rada u Burianovom kazalištu započela je njegova suradnja sa skladateljem Karelom Reinerom. Zajedno su stvorili farsu Mistr Pleticha prema francuskom izvorniku Maîtrea Patelina. Reiner je skladao glazbu, a Frýd tekst.[3] Godine 1936. počeo je raditi kao tekstopisac, urednik i scenarist za Metro–Goldwyn–Mayer i RKO Radiofilm. Godine 1939., kada su Židovi bili isključeni iz javnog zapošljavanja, bio je prisiljen raditi kao fizički radnik koji nije smio raditi ni za koga izvan praške židovske zajednice.[1]


Theresienstadt geto, gdje je Norbert Frýd proveo gotovo dvije godine.
U studenom 1942. Frýd je bio zatvoren u getu u Theresienstadtu, gdje se uključio u tajni kulturni život zajednice. Napisao je zbirku dječjih pjesmica, Abeceda květovaného koně, [4] koju su kasnije on i Karel Reiner preuredili u skup dječjih pjesama i zborova koji su se uspješno izvodili u getu.[5] Također je režirao predstavu Esther (s glazbom Reinera).[6] U jesen 1944. prebačen je u koncentracijski logor Auschwitz, zajedno sa svim drugim umjetnicima zatvorenim u Theresienstadtu.[7][note 1] U Auschwitzu je proveo nekoliko noći sjedeći (zajedno s tisućama drugih ljudi) na betonskom podu u blok „E2“, koji se nalazi na mjestu nekadašnjeg romskog logora.[8] Nakon toga je prebačen u Dachau-Kaufering. „Bio sam u Dachau-Kauferingu krajem 1944.“, kasnije se sjećao, „kada su dečki iz cijele Europe – Francuzi, Nizozemci, Nijemci, Poljaci, Jugoslaveni, Grci, mi Česi i ne znam tko još – počeli su pjevati Internacionalu na svojim materinjim jezicima, svi zajedno. Bio je to zvuk kakav nikad prije nisam čuo.` [9] U travnju 1945., kad su SS-ovci počeli evakuirati logore, uspio je pobjeći. Frýdov otac, brat i žena umrli su u koncentracijskim logorima i čini se da je on bio jedini član njegove obitelji koji je preživio holokaust.[2] Tijekom neposrednog poraća pomagao je Amerikancima kao prevoditelj tijekom ispitivanja SS stražara Dachaua. U Prag se vratio 22. svibnja 1945., zajedno sa svojim prijateljem Karlom Reinerom.[10]

Nakon rata radio je kao novinar i dužnosnik Komunističke partije Čehoslovačke. Godine 1946. promijenio je ime u Frýd. Godinu dana kasnije, 1947., postao je diplomatski ataše za kulturu u Meksiku, a zatim je služio na raznim diplomatskim dužnostima u Latinskoj Americi i SAD-u. Nakon kratkog razdoblja zaposlenja na Čehoslovačkom radiju od 1951. do 1953., započeo je karijeru slobodnjaka pisac.[1] Njegova prijateljica iz djetinjstva, spisateljica Lenka Reinerová, prisjetila se u intervjuu kako joj je pomogao kada je uhićena 1952. Sjećala ga se kao `jedine osobe koja je prosvjedovala protiv mog uhićenja od strane komunističkih vlasti.[note 2] Znate ,pamtio sam ga kao veselog momka koji je uvijek svirao gitaru i pjevao.Onda su ga odveli transportom u logore.Vratio se iz Dachaua,ali je bio druga osoba.Bez gitare,bez pjevanja.Kad sam dao svoju ruku, shvatio sam strašnu promjenu. Imao je hladne vlažne ruke, kao da dodirujete leš. Patio je od depresije i tjeskobe. Morao se nositi s užasnim strahom. A ipak se nije uplašio i otišao je u komunistički Odjel unutarnjih poslova u moje ime”, rekla je.[11]

Od 1951. do ranih 1970-ih služio je kao delegat pri UNESCO-u.[1]

Frýd je umro u Pragu 1976.