pregleda

E. Šeklton THE HEART OF ANTARCTIC Expedition 1907-1909


Cena:
1.990 din
Želi ovaj predmet: 12
Stanje: Polovan bez oštećenja
Garancija: Ne
Isporuka: BEX
Pošta
DExpress
Post Express
Lično preuzimanje
Plaćanje: Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja)
Ostalo (pre slanja)
Pouzećem
Lično
Grad: Novi Sad,
Novi Sad
Prodavac

H.C.E (5755)

PREMIUM član
Član je postao Premium jer:
- ima 100 jedinstvenih pozitivnih ocena od kupaca,
- tokom perioda od 6 meseci uplati minimum 20.000 dinara na svoj Limundo račun.

100% pozitivnih ocena

Pozitivne: 9581

  Pošalji poruku

Svi predmeti člana


Kupindo zaštita

Godina izdanja: Ostalo
ISBN: Ostalo
Jezik: Engleski
Autor: Strani

Ernest Shackleton
THE HEART OF ATLANTIC / The Farthest south Expedition 1907-1909

Vrlo dobro

Sir Ernest Shackleton, C.V.O. (1874-1922) is regarded as perhaps the greatest of all Antarctic explorers. He was a member of Captain Scott`s 1901-1903 expedition to the South Pole, and in 1907 led his own expedition on the whaler Nimrod, coming within ninety-seven miles of the South Pole, the feat for which he was knighted. The events of that expedition are chronicled in his first book, The Heart of the Antarctic. He is considered one of England`s greatest heroes for his actions during the ill-fated Endurance expedition, leading all of his men to safety after being marooned for two years on the polar ice. South is his recounting of this expedition. He died at age forty-seven during his final expedition, and was buried in the whaler`s cemetary on South Georgia Island in the South Atlantic.

Ser Ernest Henri Šeklton (engl. Sir Ernest Henry Shackleton, 15. februar 1874 — 5. januar 1922) je bio britanski istraživač, koji je proglašen za viteza zbog uspeha „Britanske antarktičke ekspedicije“ (1907 - 09) pod njegovom komandom, ali je uglavnom poznat po ekspediciji na Antarktik 1914 — 1916. na brodu Endurans, koja se uobičajeno naziva „Šekltonova ekspedicija“. Uz Roalda Amundsena, Daglasa Mosona i Roberta Skota, bio je poznata i ključna figura herojskog doba istraživanja Antarktika.

Ernest Šeklton
Shackletonhead.jpg
Ernest Šeklton iz mlađih dana
Datum rođenja
15. februar 1874.
Mesto rođenja
Balitor
Irska
Datum smrti
5. januar 1922. (47 god.)
Mesto smrti
Južna Džordžija i Južnosendvička ostrva
Detinjstvo i mladost Uredi

Šeklton je bio englesko-irskog porekla i rođen je u Balitoru, okrug Kilder, Irska. Pohađao je koledž Dalidž gde je, ironično, bio daleko od primernog studenta i nije imao ambicije da postane istraživač, a primer drugim studentima je postao nakon smrti. Napustio je školu 1890. da bi se pridružio trgovačkoj mornarici, a bio je poručnik u Rezervi kraljevske mornarice.

Ekspedicije Uredi

Ekspedicija 1901—1902. Uredi
Detaljnije: Diskaveri ekspedicija

Diskaveri
Šeklton je učestvovao u nacionalnoj antarktičkoj ekspediciji koju je organizovako Kraljevsko geografsko društvo 1901. i koju je predvodio Robert Skot. Ova ekspedicija se takođe naziva Diskaveri ekspedicija, pošto je njen brod nosio naziv Diskaveri.

Šeklton je sa Skotom i doktorom Edvardom Vilsonom krenuo prema Južnom polu 1902. Ekspedicija je bila na velikim iskušenjima, u prvom redu zbog neiskustva u antarktičkim uslovima, zatim kao pposledica lošeg izbora i obuke posade, te zbog preovlađujućeg verovanja da će se sve prepreke moći savladati ličnom hrabrošću. Kao i kod većina ranih britanskih ekspedicija, zalihe hrane su bile male; posada je na tim dugim putovanjima skoro pa gladovala. Skot, Vilson i Šeklton su stigli do najjužnije tačke od 82°17` JGŠ 3. decembra 1902. Bili su na 857 km od Južnog pola. Šeklton je dobio skorbut tokom povratka, a doktor Vilson je povremeno patio od snežnog slepila.

Kada je brod Morning došao po ekspediciju početkom 1903, Skot je naredio Šekltonu da se vrati u Englesku, pošto se nije sasvim oporavio. Novija saznanja govore da se Skotu nije dopadala Šekltonova popularnost u ekspediciji i da je iskoristio njegovo loše zdravlje kao izgovor da ga ukloni, međutim, Šeklton i Skot su ostali u prijateljskom odnosima.

Nimrod ekspedicija 1907—1909 Uredi
Detaljnije: Nimrod ekspedicija

Poster koji najavljuje Šekltonovo predavanje
Šeklton je organizovao i vodio „Britansku antarktičku ekspediciju“ 1907-1909 sa ciljem da se stigne do Južnog pola. Ekspedicija se nazivala i Nimrod ekspedicija po svom brodu. Šekltonov kamp je podignut na Rosovom ostrvu na rtu Rojds, približno 40 kilometara severno od Skotove kolibe iz ekspedicije 1901-1904. Budući da je tokom te ekspedicije Skot imao vrlo loša iskustva sa psima, Šeklton je koristio mandžurijanske ponije za transport, što se nije pokazalo uspešnim.

Uspesi ove ekspedicije uključuje prvi uspon na Erebus, aktivni vulkan na Rosovom ostrvu, lociranje Južnog magnetnog pola od strane tima koji je vodio Daglas Moson 16. januara 1909. i otkriće Birdmorovog glečera, koji čini prolaz od Rosovog ledenog šelfa, preko Transantarktičkih planina do Antarktičkog platoa. Šekltonov tim je stigao do 88°23` JGŠ, oko 180 km od Južnog pola. Iako nisu stigli do Južnog pola, Šeklton i njegov tim su bili prvi ljudi koji ne samo da su prošli Transantarktičke planine, već i prvi ljudi koji su kročili na Antarktički plato.

Šeklton se vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo kao heroj i odmah je bio proglašen za viteza. Sledeće tri godine je uspeo da uživa kao čovek koji je stigao najdalje na jug. Međutim, potrebno je napomenuti da su Šeklton i njegova grupa imali mnogo sreće da se vrate iz unutrašnjosti Antarktika. Morali su da smanje sledovanja hrane, toliko da su im životi bili ugroženi. Na njihovu sreću, za vreme povratka pratilo ih je lepo vreme, nasuprot Skotovom iskustvu tri godine kasnije.

Ekspedicija Endurans 1914—1916 Uredi
Detaljnije: Imperijalna trans-antarktička ekspedicija
Najpoznatija Šekltonova ekspedicija planirana je kao pokušaj da se pređe Antarktik od Vedelovog mora u južnom Atlantiku preko Južnog pola do Rosovog mora na južnom Pacifiku. Ekspedicija je krenula iz Londona 1. avgusta 1914, do Vedelovog mora je stigla 10. januara 1915. gde je ledena kora zarobila Endurans. Led je smrskao brod 27. oktobra 1915. 28 članova posade je sa tri čamca uspelo da stigne do Ostrva Slona. Svi su preživeli nakon što su Šeklton i još petorica uspeli da stignu do južne obale Južne Džordžije u jednom od malih čamaca, odakle je Šeklton organizovao akciju spasavanja preostalog ljudstva.

1917 Grupa Rosovo more Uredi
Detaljnije: Grupa Rosovo more
Nakon iskušenja u Vedelovom moru, Šeklton je stigao na Novi Zeland tokom decembra 1916. Tu je obavešten da je njegov tim za podršku, grupa Rosovo more, zaglavljen na Antarktiku. Šeklton je odmah isplovio na Rosovo ostrvo kako bi spasao ljude. Dana 10. januara 1917, brod je plovio duž polarnog paka pored rta Rojds i probio se do rta Evans. Nedelju dana kasnije, Šeklton i preživeli iz grupe Rosovo more su krenuli nazad ka Velingtonu.

1917—1920 Uredi
Šeklton se vratio u Englesku u maju 1917. sa ozbiljnim srčanim problemima, a patio je od alkoholizma. Bio je previše star za mobilizaciju, ali se ipak dobrovoljno prijavio u vojsku. Poslat je u Buenos Ajres da bi širio britansku propagandu u Južnoj Americi. Nevičan diplomatiji, Šeklton je bezuspešno pokušavao da ubedi Argentinu i Čile da uđu u rat na strani Antante. Vratio se kući 1918.

Šeklton je kasnije zamoljen da bude vođa tajne misije na Špicberška ostrva kako bi se uspostavilo britansko prisustvo u vodama kojima je upravljala Norveška, koja je bila neutralna država, koristeći rudarska istraživanja kao izgovor. Međutim, Šeklton je u Tromseu doživeo srčani udar i morao je da se vrati. Uprkos svemu, pridružio se vojnoj ekspediciji u Murmansk i iako je rat bio na izmaku, britanske snage su se uskoro borile sa boljševicima. Šeklton je bio štapski oficir zadužen za arktičku opremu i zadatak mu je bio samo da raspolaže zalihama. Vratio se u London 1919, kada je njegovo finansijsko stanje već bilo loše (njegova žena je izdržavala porodicu).

Za vreme držanja predavanja, napisao je knjigu Jug. Njegovo zdravlje se i dalje pogoršavalo zbog alkoholizma, pušenja i preterane ishrane, ali je ipak počeo planirati još jednu ekspediciju.

Šeklton-Rovetova ekspedicija 1921—1922 Uredi
Detaljnije: Šeklton-Rovetova ekspedicija

Šekltonov grob
Šeklton je 1921. krenuo na još jednu ekspediciju na Antarktik. Cilj je bio oploviti Antarktik, ali je ekspedicija prekinuta kada je Šeklton umro od srčanog udara na svom brodu Kvest usidrenom na Južnoj Džordžiji i Južnosendvičkim ostrvima 5. januara 1922. Njegovo telo je bilo na putu za Englesku, kada je njegova udovica zatražila da se sahrani na Grutvikenu, Južna Džordžija. Šeklton je tu i sahranjen 5. marta 1922.

Privatan život Uredi

Šeklton se venčao sa Emili Dorman u 9. aprila 1904. Imali su sinove Rejmonda i Edvarda i kćerku Sesili. Međutim, Šeklton je imao brojne ljubavne veze, uključujući onu sa azeričkom glumicom Rosalind Četvind, koja je počela 1910. i trajala do njegove smrti.[1]

Nasleđe Uredi


Spomenik Ernestu Šekltonu
Godine 1994, osnovano je Udruženje Džejm Kerd da bi se sačuvalo sećanje na Šekltonova dostignuća. Prvi doživotni predsednik udruženja bio je Šekltonov mlađi sin, Edvard Šeklton, a njegova unuka, Aleksandra Šeklton, doživotni je predsednik od 1995.

Ser Ernest Šeklton je bio tema filma Šeklton, dvodelne drame Kanala 4, koju je režirao Čarls Staridž sa Kenetom Branom u naslovnoj ulozi. Ista priča je opisana u knjizi Endurans: Šekltonovo neverovatno putovanje Alfreda Lansinga.

Šekltonov grob, pored bivše stanice za lov na kitove u Gritvikenu na Južnoj Džordžiji često posećuju turisti tokom krstarenja.

Šekltonova memorijalna biblioteka nalazi se u Skotovom polarnom istraživačkom insitutu na univerzitetu Kembridž. Brod kojim je plovio na Južnu Džordžiju postavljen je u ulaznom foajeu koledža Dalidž u južnom Londonu. Krater Šeklton leži na južnom polu Meseca.

Ekspedicija na Antartik

Skuplje knjige možete platiti na rate.

International shipping
Paypal only
(Države Balkana: Uplata može i preko pošte ili Western Union-a)

1 euro = 117.5 din

For international buyers please see instructions below:
To buy an item: Click on the red button KUPI ODMAH
Količina: 1 / Isporuka: Pošta / Plaćanje: Tekući račun
To confirm the purchase click on the orange button: Potvrdi kupovinu (After that we will send our paypal details)
To message us for more information: Click on the blue button POŠALJI PORUKU
To see overview of all our items: Click on Svi predmeti člana

Ako je aktivirana opcija besplatna dostava, ona se odnosi samo na slanje kao preporučena tiskovina ili cc paket na teritoriji Srbije.

Poštarina za knjige je u proseku 133-200 dinara, u slučaju da izaberete opciju plaćanje pre slanja i slanje preko pošte. Postexpress i kurirske službe su skuplje ali imaju opciju plaćanja pouzećem. Ako nije stavljena opcija da je moguće slanje i nekom drugom kurirskom službom pored postexpressa, slobodno kupite knjigu pa nam u poruci napišite koja kurirska služba vam odgovara.

Ukoliko još uvek nemate bar 10 pozitivnih ocena, zbog nekoliko neprijatnih iskustava, molili bi vas da nam uplatite cenu kupljenog predmeta unapred.

Novi Sad lično preuzimanje ili svaki dan ili jednom nedeljno zavisno od lokacije prodatog predmeta.

Našu kompletnu ponudu možete videti preko linka
https://www.kupindo.com/Clan/H.C.E/SpisakPredmeta
Ukoliko tražite još neki naslov koji ne možete da nađete pošaljite nam poruku možda ga imamo u magacinu.
Pogledajte i našu ponudu na limundu https://www.limundo.com/Clan/H.C.E/SpisakAukcija
Slobodno pitajte šta vas zanima preko poruka. Preuzimanje moguce u Novom Sadu i Sremskoj Mitrovici uz prethodni dogovor. (Većina knjiga je u Sremskoj Mitrovici, manji broj u Novom Sadu, tako da se najavite nekoliko dana ranije u slucaju ličnog preuzimanja, da bi knjige bile donete, a ako Vam hitno treba neka knjiga za danas ili sutra, obavezno proverite prvo preko poruke da li je u magacinu da ne bi doslo do neprijatnosti). U krajnjem slučaju mogu biti poslate i poštom u Novi Sad i stižu za jedan dan.

U Novom Sadu lično preuzimanje na Grbavici na našoj adresi ili u okolini po dogovoru. Dostava na kućnu adresu u Novom Sadu putem kurira 350 dinara.
Slanje nakon uplate na račun u Erste banci (ukoliko ne želite da plaćate po preuzimanju). Poštarina za jednu knjigu, zavisno od njene težine, može biti od 133-200 din. Slanje vise knjiga u paketu težem od 2 kg 250-400 din. Za cene postexpressa ili drugih službi se možete informisati na njihovim sajtovima.
http://www.postexpress.rs/struktura/lat/cenovnik/cenovnik-unutrasnji-saobracaj.asp

INOSTRANSTVO: Šaljem po dogovoru, ili po vašim prijateljima/rodbini ili poštom. U Beč idem jednom godišnje pa ako se podudare termini knjige mogu doneti lično. Skuplje pakete mogu poslati i po nekom autobusu, molim vas ne tražite mi da šaljem autobusima knjige manje vrednosti jer mi odlazak na autobusku stanicu i čekanje prevoza pravi veći problem nego što bi koštala poštarina za slanje kao mali paket preko pošte.

Ukoliko kupujete više od jedne knjige javite se porukom možda Vam mogu dati određeni popust na neke naslove.

Sve knjige su detaljno uslikane, ako Vas još nešto interesuje slobodno pitajte porukom. Reklamacije primamo samo ukoliko nam prvo pošaljete knjigu nazad da vidim u čemu je problem pa nakon toga vraćamo novac. Jednom smo prevareni od strane člana koji nam je vratio potpuno drugu knjigu od one koju smo mu mi poslali, tako da više ne vraćamo novac pre nego što vidimo da li se radi o našoj knjizi.
Ukoliko Vam neka pošiljka ne stigne za dva ili tri dana, odmah nas kontaktirajte za broj pošiljke kako bi videli u čemu je problem. Ne čekajte da prođe više vremena, pogotovo ako ste iz inostranstva, jer nakon određenog vremena pošiljke se vraćaju pošiljaocu, tako da bi morali da platimo troškove povratka i ponovnog slanja. Potvrde o slanju čuvamo do 10 dana. U 99% slučajeva sve prolazi glatko, ali nikad se ne zna.

Ukoliko uvažimo vašu reklamaciju ne snosimo troškove poštarine, osim kada je očigledno naša greška u pitanju.

Predmet: 69241825
Ernest Shackleton
THE HEART OF ATLANTIC / The Farthest south Expedition 1907-1909

Vrlo dobro

Sir Ernest Shackleton, C.V.O. (1874-1922) is regarded as perhaps the greatest of all Antarctic explorers. He was a member of Captain Scott`s 1901-1903 expedition to the South Pole, and in 1907 led his own expedition on the whaler Nimrod, coming within ninety-seven miles of the South Pole, the feat for which he was knighted. The events of that expedition are chronicled in his first book, The Heart of the Antarctic. He is considered one of England`s greatest heroes for his actions during the ill-fated Endurance expedition, leading all of his men to safety after being marooned for two years on the polar ice. South is his recounting of this expedition. He died at age forty-seven during his final expedition, and was buried in the whaler`s cemetary on South Georgia Island in the South Atlantic.

Ser Ernest Henri Šeklton (engl. Sir Ernest Henry Shackleton, 15. februar 1874 — 5. januar 1922) je bio britanski istraživač, koji je proglašen za viteza zbog uspeha „Britanske antarktičke ekspedicije“ (1907 - 09) pod njegovom komandom, ali je uglavnom poznat po ekspediciji na Antarktik 1914 — 1916. na brodu Endurans, koja se uobičajeno naziva „Šekltonova ekspedicija“. Uz Roalda Amundsena, Daglasa Mosona i Roberta Skota, bio je poznata i ključna figura herojskog doba istraživanja Antarktika.

Ernest Šeklton
Shackletonhead.jpg
Ernest Šeklton iz mlađih dana
Datum rođenja
15. februar 1874.
Mesto rođenja
Balitor
Irska
Datum smrti
5. januar 1922. (47 god.)
Mesto smrti
Južna Džordžija i Južnosendvička ostrva
Detinjstvo i mladost Uredi

Šeklton je bio englesko-irskog porekla i rođen je u Balitoru, okrug Kilder, Irska. Pohađao je koledž Dalidž gde je, ironično, bio daleko od primernog studenta i nije imao ambicije da postane istraživač, a primer drugim studentima je postao nakon smrti. Napustio je školu 1890. da bi se pridružio trgovačkoj mornarici, a bio je poručnik u Rezervi kraljevske mornarice.

Ekspedicije Uredi

Ekspedicija 1901—1902. Uredi
Detaljnije: Diskaveri ekspedicija

Diskaveri
Šeklton je učestvovao u nacionalnoj antarktičkoj ekspediciji koju je organizovako Kraljevsko geografsko društvo 1901. i koju je predvodio Robert Skot. Ova ekspedicija se takođe naziva Diskaveri ekspedicija, pošto je njen brod nosio naziv Diskaveri.

Šeklton je sa Skotom i doktorom Edvardom Vilsonom krenuo prema Južnom polu 1902. Ekspedicija je bila na velikim iskušenjima, u prvom redu zbog neiskustva u antarktičkim uslovima, zatim kao pposledica lošeg izbora i obuke posade, te zbog preovlađujućeg verovanja da će se sve prepreke moći savladati ličnom hrabrošću. Kao i kod većina ranih britanskih ekspedicija, zalihe hrane su bile male; posada je na tim dugim putovanjima skoro pa gladovala. Skot, Vilson i Šeklton su stigli do najjužnije tačke od 82°17` JGŠ 3. decembra 1902. Bili su na 857 km od Južnog pola. Šeklton je dobio skorbut tokom povratka, a doktor Vilson je povremeno patio od snežnog slepila.

Kada je brod Morning došao po ekspediciju početkom 1903, Skot je naredio Šekltonu da se vrati u Englesku, pošto se nije sasvim oporavio. Novija saznanja govore da se Skotu nije dopadala Šekltonova popularnost u ekspediciji i da je iskoristio njegovo loše zdravlje kao izgovor da ga ukloni, međutim, Šeklton i Skot su ostali u prijateljskom odnosima.

Nimrod ekspedicija 1907—1909 Uredi
Detaljnije: Nimrod ekspedicija

Poster koji najavljuje Šekltonovo predavanje
Šeklton je organizovao i vodio „Britansku antarktičku ekspediciju“ 1907-1909 sa ciljem da se stigne do Južnog pola. Ekspedicija se nazivala i Nimrod ekspedicija po svom brodu. Šekltonov kamp je podignut na Rosovom ostrvu na rtu Rojds, približno 40 kilometara severno od Skotove kolibe iz ekspedicije 1901-1904. Budući da je tokom te ekspedicije Skot imao vrlo loša iskustva sa psima, Šeklton je koristio mandžurijanske ponije za transport, što se nije pokazalo uspešnim.

Uspesi ove ekspedicije uključuje prvi uspon na Erebus, aktivni vulkan na Rosovom ostrvu, lociranje Južnog magnetnog pola od strane tima koji je vodio Daglas Moson 16. januara 1909. i otkriće Birdmorovog glečera, koji čini prolaz od Rosovog ledenog šelfa, preko Transantarktičkih planina do Antarktičkog platoa. Šekltonov tim je stigao do 88°23` JGŠ, oko 180 km od Južnog pola. Iako nisu stigli do Južnog pola, Šeklton i njegov tim su bili prvi ljudi koji ne samo da su prošli Transantarktičke planine, već i prvi ljudi koji su kročili na Antarktički plato.

Šeklton se vratio u Ujedinjeno Kraljevstvo kao heroj i odmah je bio proglašen za viteza. Sledeće tri godine je uspeo da uživa kao čovek koji je stigao najdalje na jug. Međutim, potrebno je napomenuti da su Šeklton i njegova grupa imali mnogo sreće da se vrate iz unutrašnjosti Antarktika. Morali su da smanje sledovanja hrane, toliko da su im životi bili ugroženi. Na njihovu sreću, za vreme povratka pratilo ih je lepo vreme, nasuprot Skotovom iskustvu tri godine kasnije.

Ekspedicija Endurans 1914—1916 Uredi
Detaljnije: Imperijalna trans-antarktička ekspedicija
Najpoznatija Šekltonova ekspedicija planirana je kao pokušaj da se pređe Antarktik od Vedelovog mora u južnom Atlantiku preko Južnog pola do Rosovog mora na južnom Pacifiku. Ekspedicija je krenula iz Londona 1. avgusta 1914, do Vedelovog mora je stigla 10. januara 1915. gde je ledena kora zarobila Endurans. Led je smrskao brod 27. oktobra 1915. 28 članova posade je sa tri čamca uspelo da stigne do Ostrva Slona. Svi su preživeli nakon što su Šeklton i još petorica uspeli da stignu do južne obale Južne Džordžije u jednom od malih čamaca, odakle je Šeklton organizovao akciju spasavanja preostalog ljudstva.

1917 Grupa Rosovo more Uredi
Detaljnije: Grupa Rosovo more
Nakon iskušenja u Vedelovom moru, Šeklton je stigao na Novi Zeland tokom decembra 1916. Tu je obavešten da je njegov tim za podršku, grupa Rosovo more, zaglavljen na Antarktiku. Šeklton je odmah isplovio na Rosovo ostrvo kako bi spasao ljude. Dana 10. januara 1917, brod je plovio duž polarnog paka pored rta Rojds i probio se do rta Evans. Nedelju dana kasnije, Šeklton i preživeli iz grupe Rosovo more su krenuli nazad ka Velingtonu.

1917—1920 Uredi
Šeklton se vratio u Englesku u maju 1917. sa ozbiljnim srčanim problemima, a patio je od alkoholizma. Bio je previše star za mobilizaciju, ali se ipak dobrovoljno prijavio u vojsku. Poslat je u Buenos Ajres da bi širio britansku propagandu u Južnoj Americi. Nevičan diplomatiji, Šeklton je bezuspešno pokušavao da ubedi Argentinu i Čile da uđu u rat na strani Antante. Vratio se kući 1918.

Šeklton je kasnije zamoljen da bude vođa tajne misije na Špicberška ostrva kako bi se uspostavilo britansko prisustvo u vodama kojima je upravljala Norveška, koja je bila neutralna država, koristeći rudarska istraživanja kao izgovor. Međutim, Šeklton je u Tromseu doživeo srčani udar i morao je da se vrati. Uprkos svemu, pridružio se vojnoj ekspediciji u Murmansk i iako je rat bio na izmaku, britanske snage su se uskoro borile sa boljševicima. Šeklton je bio štapski oficir zadužen za arktičku opremu i zadatak mu je bio samo da raspolaže zalihama. Vratio se u London 1919, kada je njegovo finansijsko stanje već bilo loše (njegova žena je izdržavala porodicu).

Za vreme držanja predavanja, napisao je knjigu Jug. Njegovo zdravlje se i dalje pogoršavalo zbog alkoholizma, pušenja i preterane ishrane, ali je ipak počeo planirati još jednu ekspediciju.

Šeklton-Rovetova ekspedicija 1921—1922 Uredi
Detaljnije: Šeklton-Rovetova ekspedicija

Šekltonov grob
Šeklton je 1921. krenuo na još jednu ekspediciju na Antarktik. Cilj je bio oploviti Antarktik, ali je ekspedicija prekinuta kada je Šeklton umro od srčanog udara na svom brodu Kvest usidrenom na Južnoj Džordžiji i Južnosendvičkim ostrvima 5. januara 1922. Njegovo telo je bilo na putu za Englesku, kada je njegova udovica zatražila da se sahrani na Grutvikenu, Južna Džordžija. Šeklton je tu i sahranjen 5. marta 1922.

Privatan život Uredi

Šeklton se venčao sa Emili Dorman u 9. aprila 1904. Imali su sinove Rejmonda i Edvarda i kćerku Sesili. Međutim, Šeklton je imao brojne ljubavne veze, uključujući onu sa azeričkom glumicom Rosalind Četvind, koja je počela 1910. i trajala do njegove smrti.[1]

Nasleđe Uredi


Spomenik Ernestu Šekltonu
Godine 1994, osnovano je Udruženje Džejm Kerd da bi se sačuvalo sećanje na Šekltonova dostignuća. Prvi doživotni predsednik udruženja bio je Šekltonov mlađi sin, Edvard Šeklton, a njegova unuka, Aleksandra Šeklton, doživotni je predsednik od 1995.

Ser Ernest Šeklton je bio tema filma Šeklton, dvodelne drame Kanala 4, koju je režirao Čarls Staridž sa Kenetom Branom u naslovnoj ulozi. Ista priča je opisana u knjizi Endurans: Šekltonovo neverovatno putovanje Alfreda Lansinga.

Šekltonov grob, pored bivše stanice za lov na kitove u Gritvikenu na Južnoj Džordžiji često posećuju turisti tokom krstarenja.

Šekltonova memorijalna biblioteka nalazi se u Skotovom polarnom istraživačkom insitutu na univerzitetu Kembridž. Brod kojim je plovio na Južnu Džordžiju postavljen je u ulaznom foajeu koledža Dalidž u južnom Londonu. Krater Šeklton leži na južnom polu Meseca.

Ekspedicija na Antartik
69241825 E. Šeklton THE HEART OF ANTARCTIC Expedition 1907-1909

LimundoGrad koristi kolačiće u statističke i marketinške svrhe. Nastavkom korišćenja sajta smatramo da ste pristali na upotrebu kolačića. Više informacija.